Neonski znakovi su uvijek izgledali cool. Malo šta izgleda retro kao blještava cijev u obliku koktela, ali jeste li se ikad pitali kako ta cijev radi?
Upotreba neona za izradu natpisa i simbola počela je 1912. godine kada su francuski inženjer Georges Claude i njegov saradnik Jacques Fonseque brijačnici Palais Coiffeur u Parizu prodali prvu neonsku reklamu na svijetu. Od tad, neonske tube su preplavile cijeli svijet, u svim izvedbama, bojama i veličinama. Njihova privlačnost je izdržala izazove vremena, ali malo ko stvarno zna šta se u tim cijevima dešava.
Sve i kad biste ga tražili, ne biste našli neon. U periodnom sistemu elemenata ga možete naći pod oznakom Ne, ali u prirodi ovaj gas nema ni boju ni miris po kojima biste ga prepoznali. Međutim, kada ga strpate u cijev i malo uzbudite strujom, priča postaje sasvim drugačija.
Dok električna struja teče kroz staklenu cijev ispunjenu neonom, ona predaje energiju elektronima atoma ovog gasa. Usljed toga, kretanje elektrona se ubrzava, dolazi do njihovog oslobađanja i izlaska iz orbita, te tako nastanu pozitivno nabijeni joni. Ovi slobodni elektroni dalje zuje okolo sudarajući se sa drugim atomima neona i pretvarajući i njih u jone. Višak energije odnose svjetlosne čestice poznate kao fotoni i to je ona svjetlost koju vidimo, a sve ovo se dešava u treptaju oka.
Oblik neonke zavisi od toga kako će se staklena cijev napuhati i saviti, a boja varira u zavisnosti od par faktora. Sam neon proizvodi crvenu svjetlost, koja može izgledati drugačije ukoliko je staklena cijev u kojoj se nalazi obojena. Kako je to u knjizi Treperavo svjetlo: Historija neonki opisao autor Christoph Ribbat, argon daje ljubičastu svjetlost, helijum sjaji ružičasto a ksenon plavo. Međutim, izraz neonsko svjetlo se obično koristi za sve, a ne samo za svjetlosna tijela ispunjena neonom.
Nakon što je staklena cijev izrađena, prvi korak je da se iz nje ukloni većina vazduha i da se tretira pod visokim naponom da bi se otklonile sve nečistoće. Nakon toga se iz cijevi isisa sav vazduh kako bi se stvorio vakuum, te se onda ispuni željenim gasom. Preostalo je samo da se kroz nju pusti struja i možete se nasloniti i uživati u sjaju.
Kad je u pitanju trajanje neonki, to je pitanje koje kupci često postavljaju proizvođačima. Jedan od proizvođača kaže: „Ugostitelji me često pitaju koliko će dugo trajati njihova neonka. Obično im najpristojnije moguće kažem ‘Vjerovatno duže nego vaš restoran’.“
Prema istraživanjima, u idealnim uslovima neonske svjetiljke mogu trajati trideset ili čak četrdeset godine, ali većina prodavača danas sugerišu rok trajanja između deset i petnaest godina.
Toliko valjda što se tiče povjerenja proizvođača neonki u restorane.
