Tokom prethodnih dana visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini gospodin Christian Schmidt je donio odluku o obezbjeđenju finansijskih sredstava za organizaciju i pripremu izbora koji će biiti održani u oktobru ove godine. Dok sam čitao tu vijest, nisam odolio da se ne zapitam kakav će odnos organizacija civilnog društva biti spram ovogodišnjih izbora.
Civilno društvo kao jedan od najvažnijih stubova demokratije, nezaobilazan je korektiv i partner vlastima na svim nivoima unutar naše države. Odnosno, tako bi trebalo biti i tako je u sređenim državama svijeta. Htjeli mi to priznati ili ne, u posljednjih nekoliko godina, a posebno u izbornim godinama, organizacije civilnog društva su sve više politički partneri vlastima, a sve manje korektori i ukazivači na potrebe mijenjanja stanja i neophodnih promjena u društvu.
U Bosni i Hercegovini, prema podacima Zbirnog e-registra nevladinih organizacija, djeluje 27.432 udruženja i fondacije. Sudeći prema broju udruženja i fondacija možemo zaključiti da naša država ima visok stepen demokratije, slobode udruživanja, izražavanja mišljenja i stavova. Osnovna svrha osnivanja tih organizacija, prema principima djelovanja i rada, jeste unapređenje određene oblasti, rješavanja problema neke grupe stanovništva, ali i ukazivanja na određene društvene izazove. Međutim, da li je to tako?
Prema različitim istraživanjima, između kojih je i interno istraživanje Centra za promociju civilnog društva – CPCD, u Bosni i Hercegovini aktivno djeluje oko 15.000 nevladinih organizacija. Ove organizacije su imale određene financijske tokove, veće ili manje grantove, donacije, članarine ili druge načine financijske održivosti, definisane zakonima i internim dokumentima koji regulišu ovu oblast rada.
Najveći izvor financiranja za nevladin sektor sastavljen je od grantova koji se dodjeljuju udruženjima i fondacijama iz međunarodnih i domaćih izvora. Iako ne postoji zvanična statistika dodijeljenog novca koje su nevladinim organizacijama dodijelile institucije na svim nivoima vlasti u 2021. godinu, riječ je o desetinama miliona KM koji su dodijeljeni putem procedura koje nisu transparetne, a što budi sumnju u koruptivna djelovanja. Najviše novca nevladinim organizacijama, što potvrđuju postojeći podaci, institucije su dodijelile u u izbornoj godini. Pitate se zašto?
Odgovor je jednostavan. Određena sredstava za nevladine organizacije institucije vlasti su dodijelile na osnovu političke pripadnosti i zarad dobijanja „sigurnih“ glasova tokom izbornog procesa. Ovakav proces dodjele sredstava moguć je zbog smanjene transparentnosti pri dodjeli sredstava, manjka procedura i nedostatka monitoringa nad utroškom sredstava. Do sada se niko nije bavio detaljnom analizom visine dodijeljenih sredstava isključivo u izbornim godinama, ali prema analizama budžeta institucija jasno je da se budžet povećao upravo na stavkama izdvajanja za udruženja i fondacije.
Tri su potencijalna oblika koruptivnog djelovanja u oblasti dodjele grantova udruženjima i fondacijama. Prvi oblik je svakako najzastupljeniji, a riječ je o dodjeli financijskih sredstava udruženjima i fondacijama koji su bliski određenoj političkoj stranci koja je na vlasti unutar institucija koja dodjeljuje grantove. Kao protuuslugu, financirana udruženja i fondacije osiguravaju određeni broj glasova na izborima za pojedinca ili partiju. Drugi oblik je dodjela financijskih sredstava udruženjima i fondacijama, a nakon čega se dio tih sredstava vraća „u kešu“ članovima komisija ili izabranim zvaničnicima. Svi se sjećamo slučaja Vesne Švancer koja je zbog ovakvih malverzacija osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedan mjesec. Treći oblik korupcije je možda i najočitiji, a to je kada izabrani predstavnici vlasti dodjeljuju grantove sami sebi. Prema istraživanjima Transparency International-a u BiH, u Federaciji BiH se nalazi 41 izabrani zvaničnik koji je ujedno dodjeljivao sredstva udruženjima i fondacijama u čijim se organima upravljanja nalaze. Od ovog iznosa, čak trećina je prekoračila zakonske limite Zakona o sprječavanju sukoba interesa u FBiH.
Problem u oblasti dodjele grantova i nedostatka transparentnosti uočile su i državne revizorske institucije. Tako je Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine u 2016. godini uradio Izvještaj revizije učinka “Upravljanje grantovima u institucijama Bosne i Hercegovine” u sklopu kojeg je utvrđen nedostatak transparentnosti i izdato 11 preporuka za unapređenje procesa dodjele grantova. Nakon četiri godine, urađeno je praćenje realizacije izdatih preporuka u kojem je utvrđeno da niti jedna preporuka nije u potpunosti realizovana, njih 36% (4 preporuke) su djelomično realizovane, 55% (9 preporuka) započete aktivnosti, a za 9% (jedna preporuka) nisu preduzete nikakve aktivnosti. Iz ovoga je jasno da smanjena transparentnost i siva zona unutar ove oblasti odgovara donosiocima odluka kako bi se zadržao postupak manipulacije i ucjenjivanja organizacija.
Analizirajući stanje nižih nivoa vlasti, nedostatak transparentnosti i podložnost korupciji u oblasti dodjele grantova je još alarmantniji jer se organizacijama civilnog društva dodjeljuje više sredstava. Oba entitetska ureda za reviziju svake godine provjeravaju nadležne institucije na entitetskim, kantonalnim i lokalnim nivoima, a nalazi revizora nisu pozitivni. Tako je Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH, u svom Izvještaju o financijskoj reviziji predsjednika FBiH, naveo da je Marinko Čavara, tokom 2021. godine na grantove podijelio 280.000 KM. Ova sredstva su raspoređena na 50.000 KM drugim nivoima vlasti, 50.000 KM pojedincima i 180.000 KM organizacijama. Revizori su utvrdili da za dodijeljene tekuće transfere nije prezentirana dokumentacija na osnovu koje bi se potvrdio način raspodjele sredstava, odnosno način na koji je vršen izbor krajnjih korisnika s iznosima financijske pomoći, a koja bi bila osnova za donošenje pojedinačnih odluka. Sredstva su dodijeljena bez utvrđenih kriterija za raspodjelu, a koji bi predstavljali osnovu za utvrđivanje iznosa i opravdanost isplate. Također, nije osiguran ni adekvatan nadzor nad namjenskim utroškom sredstava tekućih transfera. Pitate li se da li je Marinko Čavara osigurao nekoliko stotina sigurnih glasova ovakvom raspodjelom? Ja se pitam!
Pa da li je ovo stanje moguće promijeniti?
Nije! Nije ga moguće promijeniti sve dok se organizacije civilnog društva, građani i vlasti usko vezuju za financijske interese. Nije ga moguće promijeniti sve dok u našem društvu postoje organizacije koje svoju misiju, članove i korisnike usluga “prodaju” za 500 KM, 1000 KM, a ponekad i manje. Stanje nije moguće promijeniti sve dok ne shvatimo da sa kvalitetom rada organizacija civilnog društva dobijaju i kvalitetnije usluge u zajednici, povećavamo kvalitet životnih uslova i unapređujemo društvo u cjelini. Nije ga moguće promijeniti sve dok građani i građanke ne shvate da se njihova sredstva koriste za finansiranje političkih kampanja, za bogaćenje pojedinaca i za realizaciju ličnih planova, čemu se mora stati u kraj.
Kako će se to odraziti na izborni proces?
Vrlo jednostavno! Kao i prethodnih nekoliko izbornih procesa pojedine organizacije civilnog društva će izabrati političku stranu, a nakon proglašenja pobjede te strane, očekivat će mali grant od nekoliko stotina konvertibilnih maraka za “projekat” koji nikada neće biti realizovan ili aktivnosti koje nikada neće biti provedene. Drugi dio organizacija će biti ucijenjen da će im prestati financiranje iz budžeta, ukoliko ne pruže otvoreno podršku. Na kraju, treći dio organizacija će nastaviti da ukazuje na ove netransparetne postupke, uz visok stepen potencijalne korupcije, obavještavaju građane i građanke te pokušavaju riješiti problem. Možda su zbog svoje hrabrosti te organizacije i velike.
Kako je prethodno istaknuto, udruženja i fondacije se osnivaju s određenim ciljevima kako bi unaprijedili kvalitet života građana i građanki, riješili problem u zajednici, promovisali određene pozitivne primjere. S druge strane, jasno je da veliki broj nevladinih organizacija u Bosni I Hercegovini osnovano s ciljem sticanja financijske koristi, promovisanje političkih stranaka i kao dio izbornog sistema koji će poslužiti u ostvarivanju pobjede na izborima.
Bez obzira na stanje, u našoj državi još uvijek postoje organizacije koje stavljaju interes svojih korisnika ispred interesa politike, pa makar ih to i koštalo saradnje sa sistemom, stavljanja na crne liste i ne pozivanja na važne društvene događaje. Takve organizacije, baš poput CPCD-a, promovišu transparentnost, promovišu odgovornost u utrošku sredstava i služe za opće dobro. Takve organizacije se trude da unaprijede transparentnost pri dodjeli financijskih sredstava, jer su svjesni da je prvenstveno potrebno počistiti “vlastiti avliju”. A sve dok postoje takve organizacije, postojat će i potreba da se uredi sistem na najbolji mogući način, da se unaprijedi društvo i da se napravi najbolje moguće rješenje za pružanje podrške organizacijama civilnog društva.
Obzirom da se ovakvi slučajevi ponavljaju godinama, a da svijest građana i predstavnika “korupciji podložnih” organizacija civilnog društva nije unaprijeđena, možda je krajnje vrijeme da nadležna tužilaštva počnu da rade svoj posao.
Ili su i oni dio tala pa nisu primijetili ove malverzacije?
Autor: Adnan Mević
