Junsko izdanje Kratkog spoja, dijaloške emisije u produkciji CPCD, bilo je posvećeno Skenderiji, kultnom mjestu sarajevske rock scene i sporta. O sadašnjem stanju Kulturno-sportskog centra Skenderija i o viziji budućnosti objekta koji je srce Sarajeva, te njegovom značaju s aspekta kulturnih djelatnika, razgovarali su Damir Petrinić, direktor Skenderije i Adis Kutkut, poznatiji kao Billain, umjetnik – dizajner zvuka, kompozitor, producent, autor filma “Fugitive”.
KSC Skenderija je otvoren 1969. godine, premijernom projekcijom filma „Bitka na Neretvi“. Dom mladih izgrađen je kao sastavni dio ovog Centra, čija je namjena bila izgraditi kvalitetne temelje kulturnog života, donoseći u Sarajevo svjetski poznate i priznate kulturne manifestacije. Sa Dancing dvoranom koja je mogla primiti do 2000 posjetilaca, amfiteatrom sa 250 sjedećih mjesta, te disko klubom “Kaktus” (koji će kasnije promjeniti ime u “Vučko”) Dom mladih je bio jedan od najsavremenijih objekata ovog tipa na prostorima bivše Jugoslavije pa i šire. Mnoge neafirmirane pop i rok grupe kao i izvođači zabavne muzike počeli su svoju karijeru upravo u “Domu mladih” da bi kasnije postali priznati muzičari: Kemal Monteno, Bijelo dugme, Dino Merlin, Indexi, Crvena jabuka, Plavi orkestar, Ambasadori, Regina, SCH i mnogi drugi.
Skenderija ima prostor od 70.000 kvadratnih metara, koji je namijenjen ne samo za kulturne sadržaje, već i za razne sportske i sajamske manifestacije, dok „Privredni grad“ nudi prostore za prodavnice, kafiće, galerije i firme.
Međutim, ako danas odete posjetiti Skenderiju, bićete razočarani lošim stanjem objekta, skoro sablasnim hodnicima „Privrednog grada“ gdje poslovni prostori zjape prazni i zapušteni.
Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 2013. god. izradio je elaborat o stanju konstrukcija ove građevine, čija dijagnoza je bila ‘značajno oštećenje konstrukcije’ koja ne može podnijeti veće sniježne nanose ni uz preventivno djelovanje, odnosno čišćenje. Vlada Kantona Sarajevo je nedavno izdvojila sredstva za dva projekta KJP Centar Skenderija. Prvi je projekat sanacija Doma mladih za šta je planirano 5 miliona KM, dok je drugi namijenjen za unapređenje sajamskog turizma sanacijom platoa za šta će biti izdvojeno 1,5 miliona KM.
Damir Petrinić je istaknuo kako ne postoji puna suglasnost o tome šta Skenderija treba da bude. „Svi smo upoznati sa sjajnom historijom Skenderije, ali se trebamo okrenuti tome šta mladi i građani žele od Skenderije u budućnosti. Direktor sam šesnaest mjeseci i još uvijek pokušavamo da odredimo osnovnu ideju šta sa Skenderijom. Postoje jake snage koje žele da Skenderiju sruše i da na tim prostorima naprave neki drugi objekat, možda i stambeni. Postoji i protivteža takvoj sili, a koja želi vratiti Skenderiju u osnovno projektovano stanje, što podrazumijeva brutalističku arhitekturu“, kaže Petrinić.
Na pitanje o vlasništvu nad Skenderijom, Damir Petrinić ističe da je Skenderija vlasništvo građana Sarajeva, jer je izgrađena od doprinosa građana, te je data na upravljanje Kantonu Sarajevo.
„Vjerovatno se pitate zašto Ministarstvo privrede upravlja Skenderijom, a ne Ministarstvo kulture i sporta. Ja se borim u zadnje vrijeme da Skenderija dobije mjesto koje ona i zaslužuje. Nemamo jasne linije finansiranja pogramskih aktivnosti, konkretno u Domu mladih. Nedostaju besplatni programi za mlade, davanje šanse mladim umjetnicima da uđu u Skenderiju i Dom mladih i daju svoj doprinos kulturnom životu grada“, dodaje Damir.
Svoja sjećanja na Skenderiju podijelio je i Adis Kutkut – Billain, koji kaže da je se prvo sjeća u razrušenom stanju, pa u stanju „krpljenja“, prije nego se tu počelo nešto dešavati.
„Najradije se sjećam se platoa, druženja, Futura festivala i tako dalje. Jako je bitno da jedan objekat ima taj osjećaj Centra. Vrijeme i trendovi mijenjaju kulturne centre, pa su tako određeni prostori preživjeli upravo zahvaljujući iznajmljivanju prostora i slično, međutim, cilj nikada ne bi trebao da bude aukcija. U tom slučaju mnogi koji bi željeli da imaju neku manifestaciju, a nemaju odgovarajući budžet, nikada neće zakoračiti u taj Centar“, upozorava Billain.
Pitali smo direktora da li su napravljeni neki iskoraci kada je u pitanju budućnost Skenderije, s obzirom da ne postoji jasno zacrtana strategija razvoja.
„Imamo javne pozive koji su stalno otvoreni za nove inicijative i prijedloge, a prije svega za programski dio. Krovna strategija nažalost nije dostignuta zbog različitih vizija. Ja sam na strani onih koji žele da vrate Skenderiji urbanistički i arhitektonski stari sjaj, te da je otvorimo da bude dostupna za sve. Dobili smo puno informacija da mladi žele prostor koji će 24 sata biti otvoren za korištenje. Mladi žele sav onaj sadržaj koji Dom mladi ima tradicionalno, plus radionice kreativne vrste i radionice za razvoj mladih“, odgovara Petrinić.
Svoju viziju budućnosti Skenderije podijelio je i Billain. On kaže da je prostor zapušten, prokišnjava, ima problema sa strujom, te da su to osnovne stvari koje treba rješavati, pa tek onda sve ostalo.
„Apsurdno je pričati o rušenju Skenderije. Cijela ta zgrada je jedan arhitektonski relikt i napravili bismo ogromnu grešku, ne samo zbog prošlosti nego i zbog potencijala koji ima za budućnost. Ako je to prostor koji je namijenjen za građane, onda ga ne možemo posmatrati samo kao nekretninu“, kaže on, te dodaje: „Poenta je da ima više aktivnosti i programa koji dolaze od samih građana. Imamo takvih milion primjera vani, u drugim zemljama. Nemam neko koherentno mišljenje o budućnosti Skenderije – meni kao kreativcu i umjetniku bi bilo jako korisno da sam imao jedan takav Centar na raspolaganju, a što moje kolege vani u drugim zemljama itekako imaju od samog početka“.
U vezi rekonstruckije Ledene dvorane, koja se jako dugo čeka, direktor Centra Skenderija nam je otkrio i zašto: „Skenderija je u postratnom periodu bila ostavljena u stranu što se tiče ulaganja. Imali smo jedno parcijalno saniranje Doma mladih poslije rata, i parcijalno saniranje platoa. Prošle godine smo potpisali ugovor o sanaciji Ledene dvorane i ta sredstva čekaju i uslovljena su rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa. Imovinsko-pravni odnosi su takvi da odmah nakon gradnje Ledene dvorane, sva dokumentcija je ostala u Zavodu za izgradnju grada i to nikada nije završeno. Sada smo uspjeli da Vlada KS i Grad daju suglasnost da vlasništvo Dvorane pređe na Skenderiju i taj proces treba da se završi i da slučaj bude pozitivno riješen na Skupštini KS. To je osnovni preduslov da možemo nastaviti priču o sanaciji Ledene dvorane“, otkriva nam.
Postavilo se i pitanje funkcionalnosti prostora, gdje je Adis istakao kako prostor generalno nije evoluirao od kako je prvobitno napravljen, ali da i dalje posjeduje potrebnu akustičnost.
„Mogu sam posvjedočiti da je tu bilo jako kvalitetnog programa koji je jako dobro zvučao. Postoji možda mali problem održavanja više različitih manifestacija simultano, jer je zvučna izolacija pojedinih prostorija slabija. Ali za mene je najpoblematičnija činjenica da nemamo finalnu viziju za taj prostor i da jako dugo čekamo dok se ništa ne dešava. Upravo to je dovelo do toga da se počinje postavljati pitanje da li taj prostor treba da nestane“, kaže Billain, te za kraj zaključuje: „Ljudi su malo razočarani jer dugi niz godina gledaju jedne te iste muzičare i umjetnike, te se ljudi pitaju šta se dešava, zašto nema novog sadržaja? Potrebna je otvorenost prema novim bendovima, umjetnicima, novim žanrovima, novim idejama. Za mene je to prava definicija kulturnog centra“.
Naravno, osim ova dva sagovornika ima još puno relevantnih ljudi koji imaju interes vezan za Skenderiju i mišljenje o njenoj budućnosti ili upravljanju ovom institucijom.
Tako Igor Mišić iz udruženja Ex Yu Rock Centar kaže: „Kada je u pitanju prostor, mi postojeći ugovor imamo do kraja juna. Taj ugovor se obnavljao više puta do sada, svaka 2-3 mjeseca. Ako želimo podignuti kvalitet rada Ex-Yu Rock Centra, nama treba ugovor na duži perod. Niko od partnera ne želi ulaziti u dugoročniju priču, bez da imamo dugovočniji ugovor. Blizu 4000 posjetilaca svih generacija i sa svih kontinenata je posjetlo Ex-Yu Rock Centar u prošlih 6 mjeseci. Dosadašnja podrška Skenderije je bila korektna, ja bih izdvojio samo jednu stvar koja bi se mogla poboljšati u budućnosti: Ex-Yu Rock Centar nije zamišljen samo kao izložbeni prostor nego i kao platforma za mlade bendove da nam pokažu šta znaju i da na taj način počnu stvarati svoju autorsku muziku. Tu je bilo malo nesuglasica, a koje će se nadam se rješavati u dogovoru. Ono što mi zagovaramo je nastavak saradnje i da ovaj uspješni projekat nastavi da bude dio Skenderije.“
Mima Zukan na ovu temu kaže: „Skenderija je nekad bila okupljanje mladih i veoma atraktivna u to vrijeme. Najpoznatiji bendovi sa naših prostora su upravo tu započeli svoje prve korake. Međutim, došlo je do stagnacije i mi kao Udruženje Pop-Rock škola želimo da udružimo snage sa Ex-Yu Rock Centrom i zajedno utičemo na poboljšanje domaće scene. Mladim alternativnim bendovima, kojih ima mnogo u Sarajevu, ali nemaju gdje da rade, treba pružiti dom. Ono što ćemo raditi u narednom periodu jeste okupljanje alternativnih bendova, ali za to moramo dobiti podršku i adekvatno opremljen prostor. Nadam se da će to u budućnosti biti zaista jedan dom za mlade koji će stvarati nove autorske pjesme.“
„Kada čujem riječ Skenderija to me podsjeća na mladost, ja sam tu bila maturantica. Skenderija je nekad bila centar svijeta, što sportskih događaja, što okupljanja u Domu mladih, a sada Skenderiju vidim kao jad i čemer. Smatram da Skenderiji treba vratiti stari sjaj i staru namjeru“, rekla je Maja Karić, građanka Sarajeva.
Ako pitate vlasnike i vlasnice rijetkih poslovnih prostora koji još rade u Skenderiji, reći će vam da nisu zadovoljni upravljanjem, da novog direktora još nisu uživo vidjeli niti imali priliku da razgovaraju, ali da bi voljeli da ostanu na istom mjestu i da se vrati žamor i gužva u Skenderiji.
