Štefan Pongo je rođen petog februara 1972. u češkom gradu Chomutov, u regionu Usti nad Labem gdje živi najbrojnija romska zajednica tog dijela Evrope. Segregacija ove zajednice je bila i ostala hroničan problem, sa dugom i komplikovanom historijom.

Nekadašnja komunistička Čehoslovačka je pokušavala Rome integrisati u društvo kroz programe obrazovanja i zapošljavanja, te naseljavanjem u gradove čime se nastojala spriječiti getoizacija u romskim naseljima. Međutim, ova politika je na lokalnom nivou nailazila na opstrukcije te nikad nije provedena u skladu sa početnom namjerom.

Paradoksalno, pad komunizma, demokratizacija, baršunasta revolucija i ekonomska tranzicija češkim i slovačkim Romima nisu donijele ništa dobro. Upravo suprotno, status im se pogoršao. Romi su u Čehoslovačkoj uglavnom radili nisko plaćene poslove nekvalificiranih radnika, te su kao takvi bili prvi koji su gubili radna mjesta u ekonomskoj tranziciji.

Gubitak radnih mjesta je značio i slabiju interakciju romske manjine sa češkom i slovačkom većinom, što je – u kombinaciji sa s rastućim rasizmom u političkom mainstreamu – dovelo do daljnje segregacije i getoizacije Roma. Tako je izgledalo okruženje koje je na kraju dovelo do toga da češki Rom Štefan Pongo sa porodicom 2006. odseli u Veliku Britaniju i skrasi se kao vozač kamiona u Manchesteru.

U Češkoj se bavio uvozom i preprodajom automobila, ali je za svoju djecu htio nešto više i bolje od toga. Nije želio da odrastaju u društvu koje je pokazivalo sve jasnije znake otvorene netrpeljivosti prema Romima i u kojima im je sistemski otežano obrazovanje i napredovanje u društvu. Međutim, odlazak iz Češke nije značio i prestanak Pongovog interesovanja za položaj romske manjine u domovini.

Iako je 2015. godine dobio i britansko državljanstvo i u Manchesteru izgradio pristojan život, izjava češkog predsjednika Miloša Zemana iz septembra 2018. je njegov život promijenila iz korijena. Naime, Zeman je na jednom predizbornom skupu Rome nazvao društveno neprilagodljivim neradnicima, te spomenuo kako su u komunizmu radili zato što bi dobili šamar ili išli u zatvor ukoliko zabušavaju.

Ovaj govor je naišao na žestoke reakcije romske zajednice, a Štefan Pongo je došao na ideju da iskoristi društvene medije kako bi poslao jasnu poruku Zemanu i njegovim istomišljenicima – pozvao je Rome da preplave Facebook i druge društvene medije svojim slikama sa posla i poveo ih svojim primjerom.

Njegovu ideju je prenio romski internetski portal Romea.cz, i ubrzo su počele stizati stotine i hiljade fotografija Roma kako rade na svojim radnim mjestima kao vrijedni pripadnici zajednice. Bilo je tu zanimanja od onih sa nižim kvalifikacijama poput vozača i čistača pa do onih koja zahtijevaju visoko obrazovanje, ali sva su ona svjedočila ulozi kakvu Romi imaju u društvu ako dobiju pravu šansu i ako im se ona pruži na pravi način.

Ova akcija je bila izuzetno uspješna, ali nije ostalo samo na njoj. Pongo je počeo sa svakodnevnim javljanjima na društvenim medijima koja je posvetio suprotstavljanju diskriminaciji i segregaciji Roma. Govorio je o svojim iskustvima, poput onoga kad mu je učitelj u osnovnoj školi trljao kožu na ruci da bi drugoj djeci pokazao koliko su Romi prljavi, te je ohrabrivao druge da diskutuju o položaju Roma i o načinima kako da se on popravi.

Već iduće godine Pongo je osnovao Čehoslovačku romsku uniju, organizaciju za borbu za ljudska prava Roma u Češkoj i Slovačkoj. Ova organizacija je objavila Povelju romskog naroda, skrećući pažnju na potrebu veće zastupljenosti Roma u javnim institucijama.

Osmog jula 2019. je organizovao velike demonstracije Roma iz Češke, Slovačke, Mađarske, Francuske, Belgije i drugih država ispred zgrade Evropskog parlamenta u Briselu, zahtijevajući efikasniju borbu protiv siromaštva Roma, kao i protiv narastajuće radikalizacije društva i rasizma. Uz politički aktivizam, Pongo je prikupljao pomoć romskim naseljima u Češkoj i Slovačkoj, sastajao se sa lokalnim dužnosnicima i na svaki način pokušavao promijeniti život Roma u zajednici iz koje je potekao.

O njegovom djelovanju je snimljen i film čiju premijeru 2022. godine, nažalost, nije dočekao. Štefan Pongo je nakon kratke bolesti preminuo u februaru te godine, u dobi od svega pedeset godina.

Njegov aktivistički život je bio kratak, ali jako utjecajan, a njegove poruke su bile direktne i efektne. Borba za prava Roma i drugih marginaliziranih grupa je trajna, a primjer Štefana Ponga pokazuje da svaki najobičniji čovjek može biti njen predvodnik.