Rođena je u komforu kao privilegirano dijete bogatih roditelja, ali je život posvetila onima koji pate. Bavila se humanitarnim radom, a historija je pamti ne samo kao osnivačicu savremenog sestrinstva, nego i po borbi za prava žena, te radom u nauci. Ona je Florence Nightingale, heroina ljudskih prava.
Florence Nightingale je rođena 12. maja 1820. godine u talijanskom gradu Firenci po kojem je i dobila ime – Florence je u engleskom jeziku naziv za Firencu. Bila je druga kćerka u imućnoj i uglednoj britanskoj porodici, a već u ranoj dobi je bio očit njen poziv da pomaže drugima. Kao djevojka je volonterski pomagala siromašnima i bolesnima u obližnjim selima i znala je da želi postati bolničarka.
To je u dvadesetim godinama života definitivno i odlučila, iako su se zbog svog društvenog položaja njeni roditelji oštro usprotivili toj odluci. Uprkos njihovoj zabrani, Florence odlazi u Düsseldorf na školovanje za bolničarku, a 1853. godine preuzima dužnost nadstojnice Instituta za brigu o bolesnim ženama u Londonu.
Krimski rat i „gospođa sa lampom“
Njeno najpoznatije djelo je odlazak u misiju u Krimski rat na čelu grupe od 38 bolničarki kako bi liječila britanske ranjenike. Kada je 1854. sa svojim bolničarkama stigla u vojnu bolnicu u Uskudaru u Turskoj, bila je šokirana nehumanim uslovima u kojoj se radilo, nedostatkom lijekova, niskim higijenskim standardima i masovnim infekcijama koje su bile uobičajena stvar. Njena grupa se odmah bacila na posao čišćenja, a izričita naredba je bila učestalo pranje ruku.
Zahvaljujući njenom insistiranju na čistoći i redu uslovi u bolnici su se drastično popravili, a pranje ruku koje nije bilo tako rutinska praksa u to vrijeme pokazalo se kao ključna mjera. Danonoćno je obilazila ranjenike, zbog čega je postala poznata kao „gospođa sa lampom“.
„Gdje god ima bolesti u najopasnijem obliku i gdje je ruka usuda zastrašujuće blizu, tu ćete sigurno vidjeti i tu jedinstvenu ženu. Njeno dobroćudno prisustvo pruža takvu utjehu čak i u samrtnoj patnji“, stajalo je u pismu kojeg je jedan ranjenik poslao kući.
Sestrinstvo kao profesija
Iz Krimskog rata se Florence Nightingale vratila kao heroina, te je utemeljena i fondacija koja će finansirati nastavak njenog rada. Ovim sredstvima je 1860. u Londonu otvorena prva škola za profesionalne bolničarke koja je ubrzo podigla ugled sestrinstva kao profesije i imala snažan utjecaj na formiranje sličnih škola u Americi, Africi i Australiji.
No, ovo nije bilo jedino po čemu će je historija pamtiti. Uz rad na promociji sestrinstva, vodila je kampanje za unapređenje zdravstva, a naročito je uspješna bila u reformama koje su poboljšale zdravstveno stanje britanske vojske. Nightingale je pisala i o temi feminizma i prava glasa za žene, te je čak i u poznijoj dobi kad je zbog bolesti bila u krevetu potpisala 130,000 pisama za kampanju posvećenu ovim problemima.
Osim toga, bila je i pasionirana ljubiteljica statistike kojoj mnogi pripisuju izum slikovnog prikazivanja brojčanih podataka u formi „statističkog kolača“ (pie chart). Također, bila je poznata i po praktičnim rješenjima, pa je zahvaljujući njenom insistiranju u arhitekturi bolničkih zgrada uveden koncept visokih prozora koji omogućuju više svjetla i zraka za pacijente.
Kao utjecajna ličnost, u nekoliko navrata se susretala sa kraljicom Viktorijom, sa kojom se tokom trideset godina i često dopisivala. Godine 1907., Florence Nightingale je postala prva žena odlikovana ordenom za zasluge, najvišim britanskim civilnim odlikovanjem.
Uloga u osnivanju Crvenog krsta i naslijeđe
Nightingale se čvrsto slagala sa jednim od osnovnih principa Crvenog krsta – neutralnošću. „Patnja svoju žrtvu podiže iznad normalnih vrijednosti. U patnji ne postoje dobri i loši, vrijedni i bezvrijedni, neprijatelji i prijatelji. Žrtva je iznad ljudskih podjela i moralnih sudova, a njena patnja je dovoljan razlog“, rekla je. Zbog toga je podržala osnivanje britanskog Crvenog krsta 1870. i imala savjetodavnu ulogu u upravljanju njegovim radom.
Florence Nightingale je umrla 1910. godine sa devedeset godina starosti. Otad pa do danas predstavlja simbol saosjećanja i brige za ljude. Čak i stoljeće nakon smrti, principi na kojima je utemeljila savremeno sestrinstvo žive, kao i njeno naslijeđe dobrote i brige prema pacijentima.
„Vjerovatno najveće dobro proizišlo iz njenog plemenitog života jeste pokretanje sile zbog koje će se hiljade žena posvetiti sistemskoj brizi za bolesne i ranjene“, bilo je navedeno u čitulji koju joj je 14. augusta 1910. posvetio New York Times.
U njenu čast je Međunarodni komitet Crvenog krsta ustanovio Medalju Florence Nightingale kao priznanje za izuzetnu hrabrost i posvećenost u pružanju pomoći žrtvama oružanih sukoba ili prirodnih nesreća, te za napore u poboljšanju javnog zdravstva ili obrazovanja medicinskog osoblja. Rođendan Florence Nightingale – 12. maj – se obilježava kao Međunarodni dan sestrinstva, a u SAD medicinske sestre prilikom stupanja u službu polažu Nightingale zakletvu, slično Hipokratovoj zakletvi.
