Dejan Rakita, Valter.Portal
Vareš, planinski gradić u srcu Bosne i Hercegovine, udaljen je oko 50 kilometara od Sarajeva i Zenice, te nešto više od 100 kilometara od Tuzle i Doboja. Vijekovima poznat po vađenju željeza, sada je pred novim, znatno rizičnijim rudarskim projektom. Ekolozi, stručnjaci i dio mještana upozoravaju da bi otvaranje rudnika hroma koje je u planu moglo postati presedan – ne samo ekološki, već i pravni i politički, s dugoročnim posljedicama po regiju.
U pozadini cijele priče pojavljuje se firma Seven Plus d.o.o. Sarajevo, u javnosti poznata po povezanosti s Milošem Bošnjakovićem, čovjekom što stoji i iza kontroverznog rudnika u Rupicama, koji je nedavno prodat kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metal od strane Adriatic Metalsa za nevjerovatnih 1,25 milijarde američkih dolara. Dok Vareš od te prodaje nije uprihodio nijednu KM, planovi za novi rudnik hroma već izazivaju uzbunu.
REALNA PRIJETNJA OD HEKSAVALENTNOG HROMA
Profesor Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu, upozorava da je planirani rudnik hroma smješten u srcu jedne od najvrednijih šumskih cjelina u Bosni i Hercegovini. Riječ je o području Tribija–Duboštica, do kojeg se dolazi dolinom rijeke Krivaje, a koje obiluje najproduktivnijim i najkvalitetnijim šumama u zemlji. Ballian upozorava da su upravo te šume sada pod ozbiljnom prijetnjom zbog sječe koja se vrši radi pripremnih istražnih radova.
“Nije to ‚šikara‘ kao što je svojevremeno rekao federalni premijer Nermin Nikšić, to je najproizvodnija, najkvalitenija šuma. Tu je u blizini i jedna naša prašuma, faktički na samom obodu ovih geoloških istraživanja hroma, kao i već postojećeg rudnika Rupice. Nismo mi protiv rudarenja, ali jesmo protiv uništavanja prirode. Ovu državu je uvijek šuma spašavala, a kad izgubimo šume – ovu državu više neće imati šta da spasi”, ističe Ballian.
Posebno zabrinjava činjenica da se u potencijalnim rudarskim kopovima može oslobađati tzv. heksavalentni hrom – visokotoksični oblik ovog metala, koji se povezuje s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući kožne bolesti i karcinome. Iako hrom u tragovima ima određenu biološku funkciju u ljudskom organizmu, u ovakvom koncentrisanom i nekontrolisanom obliku on predstavlja direktnu prijetnju za zdravlje ljudi i životnu sredinu.
„Zamislite kad se napravi jedan rudnik hroma i pogon za separaciju, kolika će ta toksična prašina biti. U krugu od 120 kilometara stalno će biti zagađenje koje ulazi u pluća, kožu, hranu, vodu… To znači da će biti ugroženi Sarajevo, Zenica, Doboj, praktično do Tuzle“, upozorava profesor Ballian u razgovoru za Valter, ističući da je riječ o najproduktivnijim šumama u BiH koje se već sijeku za potrebe istražnih radova.
Profesor Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, upozorava da bi rudarenje hroma u slivu rijeke Krivaje moglo imati ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i riječne ekosisteme.
„Heksavalentni hrom (hrom VI) je visokotoksičan oblik teškog metala. Dugotrajna izloženost može izazvati teška oštećenja jetre, bubrega, pluća, pa i povećati rizik od raka“, pojašnjava Spahić.
On ističe da bi već u fazi geoloških istraživanja moglo doći do kontaminacije površinskih i podzemnih voda:
„Kroz pukotine u karbonatnim masivima, hrom može brzo dospjeti do izvorišta pitke vode. Otrov se taloži u sedimentima, ulazi u lanac ishrane, a ekološka šteta može biti dugotrajna i nepovratna.“
Posebno su ranjivi ribe i drugi vodeni organizmi koji akumuliraju teške metale. Kiselinski oticaji iz rudarskog otpada, erozija tla i taloženje zagađenog sedimenta mijenjaju hemijski sastav rijeka, narušavajući prirodna staništa.
„Jednom kontaminirana, voda može dugo ostati opasna za sve – prirodu, poljoprivredu, ljude. Zbog toga nije iznenađenje što se lokalno stanovništvo u dolini Krivaje protivi planovima za otvaranje rudnika“, zaključuje profesor Spahić.
(NE)VIDLJIVI UGOVORI I INSPEKCIJA NA TERENU
Firma Seven Plus krajem maja ove godine obilježila je početak radova, a kompanja je osnovana mnogo ranije, 2020. godine. Tada je javnost prvi put i obavještenja o namjerama kompanije Miloša Bošnjakovića da istražuje, a potom vjerovatno i eksploatiše hrom i prateće minerale na području Duboštice i Tribije u opštini Vareš. Nedugo zatim, polovinom juna ove godine pojavili su se i bageri u Duboštici, koji su počeli da krče šumu prema planiranoj lokaciji geoloških istraživanja.
“Ovo je vareški projekat, i vjerujem da će biti uspješan. Zahvaljujem svima na podršci i što ste prisustvovali ovom za nas važnom trenutku”, poručio je tada Bošnjaković, dodavši da je cilj projekta geološko istraživanje hroma i pratećih minerala na lokalitetu koji je bio aktivan do 70-ih godina prošlog stoljeća.
Načelnik opštine Vareš Zdravko Marošević tada je izjavio da “planirani rudnik hroma vidi kao novu šansu za ekonomsku revitalizaciju ovog srednjobosanskog gradića koji je oduvijek bio istinski rudarski kraj“.
„Raduje me što danas ovdje počinje nova faza. Vareš je rudarski grad i stojim na raspolaganju – vjerujem u vijeće, pomoćnike i građane. Želim da naši mladi ostaju ovdje i grade svoju budućnost upravo u Varešu“, poručio je Marošević, ne videći projekat kao prijetnju, već ga braneći kao razvojnu šansu.
Iako su lokalne vlasti sa oduševljenjem dočekale novi investicioni projekat, ispostavilo se da je ova firma daleko od posjedovanja svih potrebnih dozvola za početak pripremnih radova za geološko istraživanje u Duboštici. Federalna inspekcija je nedavno obustavila radove, da bi kompanija Seven Plus nastavila i poslije toga, a inspekcija potom i drugi put obustavila radove.
Davor Šupuković, sekretar udruženja Fojničani iz Maglaja, smatra da je čitav projekat zasnovan na pravnom vakuumu i kršenju ključnih odluka institucija države.
„Prema posljednjim informacijama, radovi na pripremi istražnih bušotina za planirani rudnik hroma u Duboštici-Tribiji zaustavljeni su od strane kantonalnih i federalnih inspekcija – i to već dva puta. Nikakvi radovi ne bi smjeli biti realizovani dok Pravobranilaštvo BiH ne da svoje mišljenje, jer se radi o državnoj imovini“, ističe Šupuković i podsjeća na važeću odluku visokog predstavnika, kao i presudu Ustavnog suda BiH, kojom se izričito zabranjuje bilo kakva prenamjena šumskog zemljišta bez prethodnog rješavanja njegovog pravnog statusa na državnom nivou.
Jedan od ključnih problema na koji ukazuju aktivisti jeste to što institucije koje su izdavale dozvole i saglasnosti – poput Ministarstva za privredu ZDK, Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, te Ministarstva prostornog uređenja ZDK – zanemaruju činjenicu da Prostorni plan Federacije BiH za period 2008–2028. godine nikada nije u potpunosti usvojen, jer ga Dom naroda Parlamenta FBiH nikada nije potvrdio. Iako se taj dokument u praksi koristi kao referenca, pravno gledano, još uvijek važi prethodni prostorni plan, prema kojem je prostor Duboštice i Tribije predviđen za očuvanje prirode i šumsko zemljište, a ne za rudarsku eksploataciju.
Upravo pozivanje na ovaj djelimično usvojeni plan, kako upozorava Davor Šupuković, omogućava da se zaobiđu postojeće zabrane, uključujući i presudu Ustavnog suda BiH i odluku visokog predstavnika, koje izričito zabranjuju promjenu namjene državnog šumskog zemljišta dok ne bude donesen zakon o državnoj imovini.
Upozorava da ni zakonom predviđeni rokovi za početak istražnih radova nisu ispoštovani.
„Ugovorom je bilo predviđeno da radovi moraju započeti u roku od 12 mjeseci, a potom je potpisan aneks kojim je rok produžen za dodatnih osam mjeseci. I taj produženi rok istekao je krajem 2023. godine. Ipak, firma Seven Plus započela je radove tek godinu i po dana kasnije – što su i sami javno saopštili – čime su faktički prekršili ugovorne obaveze“, pojašnjava on.
MINISTARSTVO KRIJE SADRŽAJ KONCESIONOG UGOVORA
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da Ministarstvo privrede Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) i dalje odbija da javnosti stavi na uvid sadržaj koncesionog ugovora, uprkos višestrukim zahtjevima koje su, kako kaže, podnosili i eko-aktivisti i Aarhus centar, koji je već najavio tužbu protiv ministarstva zbog uskraćivanja informacija od javnog značaja.
Ministarstvo privrede ZDK odbilo je, naime, zahtjev Aarhus centra u BiH, podnesen u ime više ogranizacija civilnog društva okupljenih oko Zelene agende i zaštite okoliša, da im se omogući uvid u Ugovor o koncesiji i pripadajući Aneks, zaključen s firmom Seven Plus d.o.o. Sarajevo u aprilu 2021. godine za geološka istraživanja na lokalitetu Duboštica–Tribija. Iako su aktivisti pravovremeno uputili zahtjev, odgovor koji su dobili bio je negativan, jer je investitor odbio dati saglasnost za dostavljanje traženih informacija, uz obrazloženje da bi njihovo dijeljenje moglo narušiti “komercijalne interese” firme i izazvati “neopravdane reputacijske rizike”.
„Zvanično smo 17. juna 2025. godine zatražili od Ministarstva da nam dostave informacije o namjeravanim geološkim istraživanjima na području koje je u zakonskoj proceduri predloženo za zaštitu. Odgovor smo dobili u zakonskom roku, ali uz napomenu da smo se morali prvo obratiti kompaniji ‘Seven Plus’ kako bi dobili njihovu saglasnost da nama mogu dostaviti kopije ugovora,“ navode iz Aarhus mreže, izražavajući sumnju u pravnu utemeljenost takve prakse kada je riječ o javnim dokumentima.
Majda Ibraković, ekološka aktivistkinja i koordinatorica mreže Eko BiH, upozorava da je čitav proces oko geoloških istraživanja u Varešu bio vođen netransparentno, i da najava radova nije bila početak, nego samo formalna potvrda onoga što je već godinama u pripremi.
„Mislim da je ta najava stigla kada je teren već bio itekako pripremljen. Radovi se na ovom području planiraju još od 2020. godine, kada je cijeli svijet bio u blokadi zbog pandemije. Tada je izdata dozvola za koncesiju, ali vjerujem da su pripreme počele i mnogo ranije – to su već viđene taktike“, ističe Ibraković.
Posebno je zabrinjava, kaže, to što savremeno rudarstvo kakvo se sada pokušava nametnuti nema nikakve veze s tradicionalnim rudarenjem po kojem je Vareš istorijski poznat.
„Vareš jeste rudarsko mjesto, i geološki gledano riječ je o polimetaličnom terenu, ali ono što danas gledamo nema veze s rudarenjem iz prošlosti. Hrom jeste istorijski prisutan na lokalitetu Duboštice i Tribije – eksploatisao se još u 19. vijeku – ali tada u malim količinama i potpuno drugačijim metodama. Danas govorimo o ogromnim površinskim kopovima i modernoj industriji koja sa sobom nosi opasnosti nesagledivih razmjera“, upozorava Ibraković.
Podsjeća na primjere iz regiona, posebno rudnik hroma u Albaniji, koji se nalazi na oko 40 kilometara od Tirane i koji već godinama izaziva zabrinutost lokalne zajednice.
„Tamo je zabilježeno ozbiljno zagađenje podzemnih i površinskih voda, devastacija prirode, i veliki zdravstveni problemi kod ljudi koji žive u okolini. Šestovalentni hrom, koji se oslobađa tokom obrade rude, izrazito je kancerogen. I to nije sve – pojavljuju se i drugi teški metali, ali ćemo tek vidjeti šta nas ovdje očekuje“, kaže Ibraković.
Na sličan način, dodaje, javnosti je podmetnuta i priča o rudniku u Rupicama.
„Krenulo se od zlata, pa bakra, da bi danas govorili o ‘srebrnoj groznici’. Sve se mijenja tokom procesa, bez informisanja i kontrole, i to izaziva veliko nepovjerenje“, navodi ona.
Upozorava da država BiH nema ni institucionalne ni pravne kapacitete da odgovori na izazove moderne rudarske industrije.
„Mi dobijamo nove rudnike s novim opasnostima, a nemamo ni osnovne mehanizme kontrole. Nemamo zakone koji su prilagođeni ovoj vrsti ekstraktivne eksploatacije. I već u pripremnim radovima – koji bi trebalo da budu najbezazleniji dio procesa – vidimo kršenja zakona, ignorisanje odluka Ustavnog suda i visokog predstavnika… Ako se to dešava sada, šta tek da očekujemo kada rudnik zaista bude otvoren”, pita se Majda Ibraković.
Osim toga, eko aktivisti su od resornog ministarstva zatražili i dokumentaciju koja bi dokazala postojanje tzv. više sile tokom realizacije prvog ugovora iz aprila 2021. godine – okolnosti na osnovu kojih je u istom mjesecu potpisan i Aneks ugovora, što je dodatno produžilo rokove za početak radova. Međutim, ti dokazi, kako tvrde, nikada im nisu dostavljeni.
RUDARSTVO DA – ALI NE PO CIJENU ZDRAVLJA I ŽIVOTA
Vareš je oduvijek bio rudarski grad, ističu stanovnici ovog mjesta. Ali ono što se danas događa u njegovoj blizini mnogi mještani više ne prepoznaju kao „rudarenje za zajednicu“, već, kako ga nazivaju, invazivnu industriju koja donosi profit van grada, a ostavlja zagađenje, nesigurnost i tišinu institucija.
Jozo Matošević, inženjer elektrotehnike i nekadašnji direktor rudnika željezne rude u Varešu, prisjeća se kako je grad nekada ponosno slavio stotu godišnjicu rudarske tradicije neposredno pred rat.
„Nismo mi protiv rudnika. Vareš je živio od rudnika, to je činjenica. Ali jesmo protiv toga da se novi rudnici otvaraju bez ikakve kontrole i na uštrb kvaliteta života građana“, poručuje Matošević.
On izražava zabrinutost i zbog izostanka osnovne komunikacije.
„Ako vam niko ništa ne govori, onda vi imate pravo da sumnjate. Svi podaci su mjerljivi – zagađenje, buka, aerozagađenje – ali nama nisu dostupni. Nemamo nikakav uvid u rad rudnika, i to stvara nesigurnost među ljudima. A nesigurnost nije dobra ni za investitora.“
Slične stavove dijeli i Mario Maričić, još jedan stanovnik Vareša, koji upozorava na sve izraženiji jaz između profita kompanija i koristi lokalne zajednice.
„Nekada se rudarenje vodilo promišljeno. Danas imamo ono što ja zovem ‘invazivno rudarenje’ – brzopleto, neodgovorno, usmjereno isključivo na brzi povrat investicije i profit. Zajednici ostaje vrlo malo“, kaže Maričić.
Ilustruje to konkretnim brojkama:
„Trenutna koncesiona naknada iznosi svega 3,9 KM po toni rovne rude. Od toga 70% ide Opštini Vareš, a 30% Kantonu ZDK. Na 800.000 tona godišnje – što je planirana eksploatacija – to je oko 2,1 milion KM za Vareš, dok kompanija planira prihod od preko 100 miliona KM. Pa gdje je tu ravnoteža“, pita se.
Maričić upozorava da se sličan scenario sada ponavlja i u slučaju planiranog rudnika hroma u Duboštici, gdje javnost opet saznaje informacije „preko medija“, a nadležne dozvole nedostaju ili se naknadno pokušavaju pribaviti.
„Sve to već smo gledali sa rudnikom u Rupicama. Isti obrazac: netransparentnost, kašnjenje s dozvolama, obustave koje traju kratko, a zatim nastavak radova kao da se ništa nije dogodilo“, kaže Maričić.
Sveštenik Leon Pendić, koji godinama služi u Varešu, smatra da rudarenje u sadašnjoj formi nije donijelo ni razvoj ni duhovni mir zajednici.
„Jako je žalosno kad vidimo da firme koje dolaze u naš kraj gledaju samo kako da eksploatišu, da što više izvuku, da sve prodaju. Kako je moguće da nam neko oduzme ono što nam je Bog dao – prirodu, zemlju, šumu, rude”, pita se Pendić.
On ne vidi nikakav stvarni prosperitet u ovakvoj vrsti investicija:
„Sve što smo do sada vidjeli jeste više prašine, više prljavštine, i uništavanje naših lokalnih puteva. A gdje je boljitak za čovjeka?“
ŠTA I KAKO DALJE
Pripremni radovi na lokalitetu Duboštica-Tribija trenutno su obustavljeni. Javnost, pogotovo lokalna, posjeduje malo ili nimalo informacija o svemu što se dešava i što će se dešavati sa istraživanjima. Sve, kažu, saznaju iz medija, a više informacija imaju samo, kako ističu, ljudi koji sarađuju sa Seven Plus.
Iako smo imali želju da se i tu informišemo, kancelarija Seven Plusa u Varešu je, kada su novinari Valtera obišli Vareš, bila prazna, čak bez ijedna oznake da je u pitanju zvanična ispostava ove firme. Kancelarija se inače nalazi tačno prekoputa zgrade Opštine Vareš.
Na naša pitanja iz firme Seven Plus nikada nisu odgovorili.
Na upit Valtera u vezi sa rudarskim aktivnostima na lokalitetu Duboštica–Tribija, iz Opštine Vareš navode da nisu izdavali urbanističku saglasnost niti druge dozvole za istražne bušotine i pristupne puteve, te samim tim, kako kažu, ne smatraju da su prekršili odluku Ustavnog suda BiH o zabrani promjene namjene šumskog zemljišta.
U odgovoru se navodi da je Opštinsko vijeće Vareš još 2020. godine, na zahtjev kantonalnog Ministarstva privrede, dalo saglasnost za dodjelu koncesije za istraživanje i eksploataciju hroma, čime je otvoren prostor za dalju proceduru. Koncesija je zvanično dodijeljena firmi Seven Plus d.o.o. Sarajevo u aprilu 2021. godine.
“Pripremne aktivnosti koje se trenutno sprovode obuhvataju uklanjanje vegetacije i izgradnju pristupnih puteva do istražnih tačaka, ali sama geološka istraživanja još nisu počela”, navode iz Opštine. Dodaju da se sječa stabala vrši u skladu sa projektima JP ŠPD ZDK, a da je nadležna kantonalna šumarska inspekcija izvršila uviđaj i nije konstatovala nepravilnosti.
Iz Opštine također navode da je prostor predviđen za geološka istraživanja usklađen sa prostornim planom Vareša 2018–2038, te da se radi o šumskom zemljištu bez naseljenih područja.
“Opština Vareš je svojim saglasnostima i prostorno planskom dokumentacijom stvorila preduslove za ovu investiciju te samo prisustvo na otvaranju ovoga projekta ne smatram spornim niti smatram da je to sporna investicija”, navode iz ove Opštine.
Iz Agencije za vodno područje rijeke Save kažu da nisu izdali nijedan vodni akt firmi Seven Plus za aktivnosti na području Vareša, niti imaju informacije o provođenju radova na lokalitetu Duboštica–Tribija, kako navode u odgovoru portalu Valter. Takođe, navode da nisu nadležni za inspekcijski nadzor i upućuju da se svi upiti obrate direktno kantonalnim ili federalnim inspekcijama.
Ipak, u međuvremenu je firma Seven Plus podnijela zahtjev za dobijanje prethodne vodne saglasnosti za geološka istraživanja rude hroma na lokalitetu Duboštica–Tribija, a Aarhus centar u BiH je uputio zvanične primjedbe Agenciji za vodno područje rijeke Save, upozorivši da takva dozvola ne može biti izdata jer bi predstavljala kršenje zakona i međunarodnih obaveza BiH.
Kako navode, istražni prostor obuhvata državno šumsko zemljište, na koje se primjenjuje Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, a koje je trenutno pod zaštitom odluke visokog predstavnika.
“Nijedan organ vlasti u BiH nema ovlaštenje da dodijeli koncesiju ili izda bilo kakav akt koji omogućava korištenje takvog zemljišta dok ne bude usvojen zakon o državnoj imovini”, podsjećaju iz Aarhus centra.
Također upozoravaju da planirani radovi nose ozbiljne rizike po okoliš, naročito po podzemne i površinske vode, eroziju tla, šumske ekosisteme i bioraznolikost. Posebno je zabrinjavajuće što lokalno stanovništvo direktno zavisi od prirodnih izvora vode na ovom području.
U reakciji se podsjeća i da je Federalna šumarska inspekcija 20. avgusta 2025. konstatovala da aktivnosti na terenu ne poštuju važeće odluke o zabrani prenamjene šumskog zemljišta, čime se direktno krši i nacionalno zakonodavstvo.
Aarhus centar zaključuje da u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za izdavanje prethodne vodne saglasnosti, te poziva Agenciju da odbije zahtjev firme Seven Plus, odnosno da obustavi postupak sve dok se ne uklone svi uočeni nedostaci i ne osigura puno poštovanje zakona i zaštita javnog interesa.
“Institucije su prekršile čitav niz zakona i odluka. Ovakvi radovi mogu izazvati trajno uništenje ekosistema, zagađenje voda, eroziju tla i nestanak bioraznolikosti. Ovo je udar na izvore pitke vode, poljoprivredu i život stanovništva”, upozorava Nina Kreševljaković iz Aarhus centra, dodajući da su već podnijeli tužbe protiv nadležnih tijela.
KAD ZAKON ZAŠUTI, PRIRODA PROGOVORI
Prema riječima pravnice i aktivistkinje Nine Kreševljaković, dosadašnje institucionalne prakse u ovom slučaju teško se mogu uskladiti s međunarodnim standardima.
„Nažalost, djelovanje institucija većinom nije u skladu s Aarhuskom konvencijom. Ignorisanje zahtjeva za pristup informacijama, netransparentni postupci dodjele koncesija i neuključivanje lokalne zajednice direktno krše ova temeljna prava“, upozorava ona.
Podsjeća da takvi postupci ne narušavaju samo prirodu – već i povjerenje građana u cijeli sistem:
„Neplanski radovi na osjetljivim područjima mogu dovesti do trajnog uništavanja ekosistema, erozije tla, zagađenja voda i gubitka bioraznolikosti. Pravne posljedice mogu uključivati i poništenje nezakonitih akata, krivične postupke, pa čak i obavezu sanacije pričinjene štete.”
I dok se institucije BiH povlače pred investitorima, ekološki aktivisti pripremaju nove korake. Kako navodi Davor Šupuković iz UG Fojničani, jedan od narednih zahtjeva biće raskid koncesionog ugovora zbog kršenja ugovorenih rokova.
„Najveći problem je što kompanije dolaze u BiH jer ovdje vlada sistemska korupcija i ekstremno niski ekološki standardi. Koncesione naknade su toliko niske da ih ne možete pronaći ni u većini afričkih zemalja. Adriatic Metals, koji je do nedavno bio prisutan u Varešu, prema podacima nije platio ni jedan posto svojih prihoda na ime koncesije. To je porazno“, kaže Šupuković i dodaje:
„Nismo protiv investicija – ali jesmo protiv rasprodaje prirodnih bogatstava za cijenu koja nije vrijedna onog što će zauvijek biti izgubljeno.“
Ono što se danas događa u šumama Duboštice i Tribije nije samo pitanje jednog rudnika – to je ogledalo odnosa vlasti prema zakonima i prirodi, ali i prema ljudima. Ako šume mogu pasti bez pitanja, ako voda može biti ugrožena bez posljedica, onda nijedna zajednica u BiH nije sigurna. A kad institucije zakažu, odgovornost prelazi na građane. Jer borba za očuvanje zemlje je borba za dostojanstvo života.
