Martin Pfann je student iz Češke koji ovo ljeto provodi u istraživanju, volontirajući u Historijskom muzeju BiH. Za naš portal je govorio o motivima za dolazak, sličnostima i razlikama između Češke i BiH, zajedničkom naslijeđu…
OBJAVI.BA: Ko je Martin Pfann i šta je češkog studenta dovelo u Sarajevo?
PFANN: Apsolvent sam na master-studiju na fakultetu likovne umjetnosti na Tehnološkom univerzitetu u Brnu, a prije toga sam na Karlovom univerzitetu u Pragu diplomirao romistiku. Romi su najvidljivija manjina u Češkoj i Slovačkoj, dosta su u slabom materijalnom i socijalnom položaju, pa sam upisao romistiku da naučim o njihovom jeziku, naslijeđu, historiji kako bih shvatio njihov položaj u našem društvu i sagledao ga iz njihove perspektive. Nakon što sam apsolvirao dobio sam priliku da nekoliko mjeseci volontiram u inostranstvu i evo me u Sarajevu.
OBJAVI.BA: Zašto baš Bosna i Hercegovina i Historijski muzej BiH u Sarajevu?
PFANN: Dosta sam putovao po zapadu, bio sam puno puta u Francuskoj, Njemačkoj i sličnim željama i želio sam upoznati jug, pogotovo balkanske zemlje. Izabrao sam Bosnu i Hercegovinu iako je do nje malo teže doći, daleko je lakše odabrati Zagreb ili Beograd nego Sarajevo. Ali ja sam želio doći u malo raznolikije društvo koje je zanimljivije za upoznati i doživjeti, a s druge strane ovo je idealna polazna tačka za upoznavanje Balkana u cjelini.
Privukla me historija Drugog svjetskog rata jer sam studirao historiju i umjetnost i zanima me historija europskih antifašističkih pokreta otpora. U Češkoj sam dosta proučavao naš češki partizanski pokret, koji je jako mali u poređenju sa jugoslovenskim ali je postojao. To je moja sfera interesovanja – šta danas uzeti od tog kolektivnog otpora opresoru odozdo i kako da govorimo o tome.
OBJAVI.BA: O češkim partizanima se kod nas zna jako malo. Kakve su sličnosti i razlike u njihovom tretmanu na Balkanu i u Češkoj?
PFANN: Puno je razlika između partizanskih pokreta ovdje i u Češkoj, ali ono što je slično jeste to da se danas i na Balkanu i kod nas umanjuje njihov značaj. Od devedesetih naovamo se u Češkoj sve manje priča o njihovoj ulozi u antifašističkoj borbi, a muzeji posvećeni partizanima i radničkom pokretu su zatvoreni. Nasuprot tome, naglašavaju se aktivnosti otpora koje je tokom rata predvodila čehoslovačka vlada u egzilu u Londonu.
Zato je fokus moga interesovanja ovdje na partizanskom pokretu u Jugoslaviji, kako bih mogao povući paralele sa pokretom u Češkoj, čije se zasluge danas svjesno umanjuju. U Češkoj danas nemamo institucije koje se time bave jer se forsiraju drugi narativi, druga verzija historije, ali ovdje u Sarajevu, u ovom muzeju imamo stare materijale, staru literaturu, predmete iz kojih možete stare narative sagledati na moderan način, te ih propitati analitički i kritički.
Ovdje pomažem u realizaciji projekta „WER IST WALTER?“ (Gdje je Walter?) koji se upravo bavi historijom antifašističkih pokreta u raznim zemljama Europe.
OBJAVI.BA: Dakle, bivša Jugoslavija i nekadašnja Čehoslovačka dijele naslijeđe antifašizma, ali i način na koji se danas zemlje koje su nastale njihovim raspadom odnose prema tom naslijeđu?
PFANN: Češko iskustvo se razlikuje od, naprimjer, jugoslovenskog. Mi smo od pedesetih imali represiju zbog veze sa staljinističkim režimom, dok je u Jugoslaviji situacija bila puno opuštenija i slobodnija. Mi smo šezdesetih jedno vrijeme imali malo progresivniji period sve do 1968. godine i sovjetske invazije. Sve su to stvari koje me jako zanimaju, pogotovo u smislu današnjih odnosa naših zemalja prema Istoku i Zapadu.
Zanima me taj kolektivni otpor, motivacija tadašnjih ljudi, jer današnje drušvo je sve više i više izolirano. Interesantna je društvena dinamika, današnji društveni pokreti. Nedavno sam baš bio na protestu grupe Rad za grad i začudilo me koliko starijih ljudi je došlo, kod nas u Češkoj protestuju uglavnom mladi, mlađe kategorije stanovnika.
OBJAVI.BA: Koje sličnosti i razlike između BiH i Češke bi još istaknuo?
PFANN: Imamo puno sličnosti, kultura nije toliko različita koliko bi neko rekao. Vidi se puno sličnosti sa arhitekturom u Pragu i Brnu, ali me fascinira raznolikost islamske arhitekture i ono koliko su njeni elementi prisutni u zapadnoj arhitekturi ovdje, to u Češkoj nemamo. Recimo, takva je zgrada Fakulteta islamskih nauka koju je projektovao upravo Čeh Karlo Paržik. To je prekrasna zgrada kakvu ne možete vidjeti u Češkoj. Također, puno je sličnosti u jeziku, puno je istih ili sličnih riječi. Često kad se ne mogu sjetiti neke riječi na engleskom kažem je na češkom i ljudi shvate šta želim reći.
OBJAVI.BA: Nama je poznat utjecaj Češke i Čehoslovačke na Balkan kroz film. Da li se u kontaktu sa ljudima osjeća sličnost u sentimentima?
PFANN: Sigurno. Vjerovatno zbog toga i moje šale upale ovdje – često se šalim sa kolegama u Historijskom muzeju i vidim da moj humor funkcioniše u Bosni. A što se tiče filmova, dok su vaši filmovi slični našima, moji prijatelji iz Londona mi znaju reći kako uopće ne shvataju češke filmove i nisu im zanimljivi. Rekao bih da smo sličniji nego što i mislimo.
