Dok se u ostatku svijeta govori o poduzimanju koraka u pravcu energetske održivosti, u Japanu bukvalno prave korake kojima proizvode struju iz obnovljivih izvora. I to baš bukvalno.

Naime, u zadnjih desetak godina se u zemlji izlazećeg sunca eksperimentiše sa projektima koji koriste energiju koraka kako bi je pretočili u električnu energiju. Ova energija je čista, a valjda je i obnovljiva ukoliko se na smjene generacija kod ljudi može tako gledati.

Princip iza ove tehnologije je jednostavan – šetači svojim koracima pritišću podlogu u kojoj se nalaze piezoelektrični sistemi koji mehaničku energiju kretanja pretvaraju u električnu energiju. U suštini, kada osoba stane na pločnik, ona svojom težinom djeluje na površinu pod kojoj se nalazi sistem opruga i zupčanika.

Oni djeluju kao mali generatori budući da sadrže posebne materijale koji imaju sposobnost pretvaranja mehaničke energije u električnu. Ta osobina se naziva piezoelektričnost, a njena primjena je ljudima najpoznatija u običnim plinskim upaljačima za cigarete, u kojima se iskra koja pali plin pali mehaničkim pokretom palca.

E, ta iskra je proizvod piezoelektričnosti, a pločnike koji generišu struju možemo porediti sa hiljadama i hiljadama upaljača koji stvaraju male iskre elektriciteta. Naravno, svaka od ovih pojedinačnih iskri je mala i nedovoljna za bilo kakvu ozbiljniju eksploataciju, ali ako znamo koliko hiljada ljudi istovremeno hoda pločnicima velikih gradova, jasno je da mehanička energija koju oni stvaraju zajedno može biti itekako dobar izvor električne energije!

Ako pogledamo najprometniju željezničku stanicu u Tokiju, vidjećemo da nju dnevno koristi preko tri i po miliona ljudi. Zamislite energiju njihovih koraka i koliko se te energije može pretočiti u struju!

Naravno da se ovom količinom struje ne mogu zadovoljiti dnevne potrebe domaćinstava ili industrije, ali sigurno je da se ona može iskoristiti – i koristi se – za smanjenje potrošnje električne energije koja se koristi za javne potrebe. Njom se već godinama napaja klimatizacija nekih javnih prostora, osvjetljenje billboarda, osigurava se rad nekih manjih uređaja…

Jedan korak stvara oko pet vati električne energije, što je dovoljno da napaja malu sijalicu dvadesetak sekundi. Energija se može koristiti odmah, a može se i skladištiti u baterijama.

Proizvođači su se tokom razvoja podloge namučili jer je bilo potrebno da ona izdrži ekstremne uslove korištenja, od visokih temperaturnih razlika ljeti i zimi, do velikog opterećenja i izloženosti vandalizmu. Trenutno se došlo do rješenja podloge koja je u stanju izdržati dvadesetak godina, a ova tehnologija već izlazi iz okvira Japana.

I u nekim evropskim gradovima je testirano rješenje sa piezoelektričnom podlogom, i to na mjestima gdje postoji velika frekvencija prolaznika kao što su stadioni ili zabavni parkovi.  Uz to istražuje se i upotreba piezoelektričnih sistema u novim oblicima mobilnih uređaja, kao i pametnoj obući i odjeći koja bi generirala i sakupljala energiju prilikom kretanja.

Kako se svijet sve više kreće prema energetskoj održivosti, piezoelektrična tehnologija će biti sve zanimljivija. Primjer generisanja energije iz koraka u Japanu je izvrstan primjer inovativnog pristupa održivosti budući da ne zahtijeva nove elektrane ili brane, nego se oslanja na već postojeće urbane prostore i ljudsku aktivnost u njima.

Iako su piezoelektrični podovi još uvijek u početnoj fazi primjene, za očekivati je da će vremenom zauzimati sve značajnije mjesto u urbanim sredinama, naročito onima sa velikim pješačkim saobraćajem. A možda nekad vidimo i piezoelektrične ceste – ko zna?