Jack Conte, osnivač i glavni izvršni direktor platforme za monetizaciju sadržaja Patreon opisuje svoju viziju interneta u kojoj su na prvoj mjestu ljudi a ne zarada
Usamljeni smo, deprimirani, i svakog dana sve više polarizirani. Skrolujemo bez kraja i konca, bombardirani internetskim mamcima koji u nama bude ljutnju. Sve je to zbog toga što naše iskustvo na internetu određuju algoritmi zasnovani na zadržavanju pažnje koje kontrolišu tehnološke kompanije kojima naši interesi nisu na umu.
Sit sam onoga što našim mozgovima rade društveni mediji. Mora da je moguće postići bolji doživljaj interneta, i humaniji algoritam zasnovan na kreativnosti i povezivanju među ljudima.
Evo u čemu je fol – ja sam glavni izvršni direktor jedne od tih prokletih tehnoloških kompanija. Ali sam odlučio da ne budem dio problema. Dajte da vam to objasnim.
Osnovao sam kompaniju koja se zove Patreon, platformu gdje kreatori mogu podijeliti svoj rad, povezati se sa publikom i izgraditi posao. Osim što sam taj direktor, ja na internetu već sedamnaest godina komponiram muziku.
Moj bend se zove Pomplamoose. Prije, kad smo tek počeli postavljati našu muziku na internet, kad nekoga zapratiš mogao si vidjeti njegove postove i s vremenom s njim izgraditi smislenu vezu. U to doba smo na internetu stvarali prave zajednice.
Ali to se promijenilo. Sada, kad otvorite te aplikacije ne vidite objave ljudi koje pratite – vidjećete bilo šta što će vam oči držati zakovane za ekran. Za kreativce poput mene postaje sve teže i teže da oko onoga što radimo izgradimo zajednicu. Znači, nije samo da se ljudi koji skroluju osjećaju loše – ono kako sada funkcioniše internet ne sviđa se ni onima koji kreiraju sadržaje. A uzrok za takvu promjenu leži u algoritmu.
Algoritam je u suštini formula koja svakodnevno pregledava sve medijske sadržaje koji se kreiraju na internetu i odlučuje šta ćete vidjeti a šta nećete. Algoritam je najdublja manifestacija prioriteta, vrijednosti i motivacije kompanije.
Ustvari, ako želite znati šta su prioriteti neke tehnološke kompanije, ako joj želite zaviriti u dušu, samo pogledajte za šta joj je optimiziran algoritam. Jer su sada platforme kao što su TikTok, Instagram ili Facebook prilično jasne kad je u pitanju ono što im je važno. Njihovi algoritmi su optimizirani za zadržavanje pažnje. Oni daju primat kratkotrajnoj fiksaciji nauštrb dugoročnog povezivanja zbog toga prihod od oglašavanja vrednuju više nego našu ljudskost.
Poslovni model ovih kompanija se zasniva na tome da iz naših mozgova izvlače ljudsku pažnju kao zlato iz rudnika, te da to pretvore u prihod od oglašavanja. Nazovu te feedove „Za vas“ ali oni nisu za vas, nego za njih. Pa, da li želim reći da trebamo jednostavno uništiti sve algoritme?
Ne, naravno da ne. Na internetu jednostavno ima previše svega i treba nam neka mašina koja će nam pomoći da to nekako sortiramo. Ali ona bi nam trebala pokazati ono najbolje što ljudska kreativnost nudi, a ne da nam od nje trune mozak.
I ovo nije neki nemoguć problem. Sve što trebamo jeste da preispitamo kako kreativnost i zajednice egzistiraju na internetu, te u središte stavimo kreatore i njihovu publiku, a ne oglašivače. Ali ne samo deklarativno – kako bi ovo uspjelo potrebno je promijeniti srce mašinerije. Kako ja vidim stvari, bolji algoritam i bolji internet se svode na tri principa.
Prvi je to da prioritet damo dugoročnim odnosima. Algoritmi bi trebali stišati točkić vaše pažnje, a pojačati točkić namijenjen dugoročnoj ljudskoj povezanosti. Naprimjer, umjesto da izbacuje najnovije blještave stvari, naš će algoritam na površinu izbacivati sve ono što rade kreatori koje pratite. Na taj način ćete kad nekoga pratite moći upratiti cijeli tok njegove karijere.
Ono u čemu bi vam internet trebao pomoći jeste da nekoga tokom vremena bolje upoznate, a ne da vas bombarduje i da vam pažnju odvlače beskrajni nizovi stvari koji u vama bude ljutnju ili viralne „trending“ kampanje.
Drugo, financirajmo umjetnost a ne reklame. Umjesto da budu fokusirani na zgrtanje novca za oglašivače, algoritmi bi se trebali posvetiti zaradi za kreatore. Kompanije koje stoje iza društvenih medija će odmah reći da im to ne odgovara i ja to potpuno razumijem. Za njih je to teška promjena. Međutim, trebaju se promijeniti i biti bolje za ljude, a ne da ljudi ugrožavaju svoju dobrobit kako bi bilo bolje njima.
Jer sad vidimo šta se dešava kad je cilj zadržati pažnju. Kada bi umjesto toga internet bio napravljen tako da kreativni ljudi dobijaju naknadu za svoj rad, imali bismo eksploziju umjetnosti, podcasta, videa i knjiga koje ne bi postojale. To je ono kako bi algoritmi trebali biti naštimani i kako je naštiman naš, ne prema prihodu od reklama.
Treće, staviti kontrolu u ruke ljudi. Ne mislim da bi mašine trebale imati punu kontrolu. Algoritmi bi bili bolji i imali bi bolji ukus ako bismo ih uparili sa ljudima. Naprimjer, mi dopuštamo kreatorima da preporuče druge kreatore koji im se sviđaju, i to čak nije ništa novo.
I druge su kompanije godinama pravile odlične liste sa preporukama novih sadržaja. Twitter i Facebook su čak i plaćali onima koji su radili odabir, ali su od toga odustali. Trebamo to vratiti. To je ono u čemu su društva koja vrednuju umjetnike bolja.
Umjetnici rizikuju. Oni govore ono što svi mislimo ali se previše plašimo da to kažemo naglas. Oni nas zbližavaju i podsjećaju zašto je dobro biti živ. Oni nas fasciniraju novim idejama i tjeraju nas da mrdamo guzama na podijumima. U nama bude nostalgiju ili nas tjeraju da preispitamo naše ideje i ne prave kompromise kad su u pitanju ideali u koje vjeruju. Moguće je da internet postane mjesto za to i moguće je da algoritmi počnu služiti ljudima umjesto da ljudi služe algoritmima.
