OBJAVI.BA: Danas je Svjetski dan nevladinih organizacija. Šta za vas znači ovaj datum i u kakvim okolnostima ga danas dočekujete?
DAGUDA: Ovaj dan je nama jako važan jer smatramo da je on neka vrsta priznanja svega što organizacije civilnog društva rade širom svijeta. Ali, odavno ga nismo dočekali u sumornijem okruženju i u raspoloženju da nismo sigurni šta nas čeka.
OBJAVI.BA: Koji su razlozi zbog čega je ovogodišnji Svjetski dan nevladinih organizacija tmurniji u odnosu na neke ranije?
DAGUDA: Kamo sreće da je tmuran samo u Bosni i Hercegovini, međutim širom svijeta je tako ali možda je kod nas za nijansu gora situacija nego drugdje zato što je odjednom – u samo par mjeseci – puno toga palo na nas. Kad kažem „na nas“ mislim na organizacije, fondacije i udruženja u BiH, koje su opterećene zakonskim promjenama koje su prilično nepovoljne za neke organizacije, naročito one manje. Tu mislim na uredbu o minimalnoj plati u Federaciji BiH koja je pogodila neke organizacije i prisilila ih čak na otpuštanje osoblja.
Dalje, imamo zakonsko okruženje koje se mijenja, sjekiru nad vratom kad govorimo o organizacijama u Republici Srpskoj u vidu ovog „zakona o stranim agentima“, te zakona o kleveti i zakona o medijima. Imamo vrlo zabrinjavajuće okruženje koje se brzo mijenja i utječe na naš rad.
Na kraju imamo nešto što je cijeli svijet osjetio, a to je ono što se dešava u Americi, odnosno zaustavljanje fondova USAID-a kao najvećeg donatora na svijetu, zatim zaustavljanje sredstava ambasade, organizacija poput NED-a i sličnih. Stotine organizacija u Bosni i Hercegovini su pogođene time i nalaze se u teškom položaju, sa projektima koji su zaustavljeni usred implementacije, sa potpisanim ugovorima i obavezama prema dobavljačima – novac je odjednom zaustavljen i projekti su prekinuti.
Situacija je teška zbog mješavine svih tih faktora i vrlo je nejasno koju ulogu igra civilno društvo u ovakvom okruženju kakvo sad imamo.
OBJAVI.BA: Je li društvo uopće svjesno šta je civilno društvo i koja je njegova važnost? Šta bi se desilo da nema civilnog sektora?
DAGUDA: Pa, mislim da odgovor na to pitanje ne zna ni veliki broj organizacija civilnog društva. Svako ko pažljivo prati šta se dešava ne samo u našoj zemlji nego i u regiji i šire vidi da su organizacije civilnog društva ključne u područjima u kojima država nije u stanju da se pobrine, nekad nema sluha ili resursa. Udruženja su često tu kako bi popunila neke kritične prostore koji moraju biti popunjeni, kao što je naprimjer briga o nekim marginaliziranim grupama.
S druge strane, demokratizacija zemalja podrazumijeva vrlo važnu ulogu civilnog sektora. Bez civilnog društva i bez nezavisnih medija koji su isto tako dio civilnog sektora mi bismo potonuli još dublje u korupciju i kriminal, ne bismo imali ni ovaj nivo demokratije kojeg često potcjenjujemo ali koji bi bez civilnog sektora bio daleko, daleko gori. Puno stvari uzimamo zdravo za gotovo, a imamo ih samo zahvaljujući reflektorima civilnog sektora i nezavisnih medija i njihovom glasu. Ja se pribojavam države koja ne bi imala taj glas.
OBJAVI.BA: Da li BiH ima organizacije civilnog društva koje jesu sposobne odgovoriti izazovima koje ste nabrojali i nastaviti da djeluju kao istinsko civilno društvo jednog demokratskog društva?
DAGUDA: Ja bih voljela da na to pitanje mogu odgovoriti potvrdno, međutim mišljenja sam da smo se mi – ne samo civilni sektor nego cijelo bh. društvo – uljuljkali. Znate, kad vam neko previše pomaže predugo vremena onda vi izgubite sposobnost da se sami izborite, da sami mijenjate stvari. Mislim da je to snašlo civilni sektor i da smo za to odgovorni i mi i donatori koji sredstva nekad usmjeravaju u nekom pravcu gdje prioriteti nisu dobro poredani.
Recimo u domenu ljudskih prava imamo dosta jak civilni sektor koji ima i kvalitetne kapacitete i puno znanja, ali u mnogim drugim sektorima naš utjecaj nije dovoljno jak. Evo naprimjer uzmimo sektor zaštite prava potrošača – to je vrlo važan sektor i u EU i treba da bude i kod nas jer evo svi vidimo šta se dešava sa divljanjem cijena koji jako pogađa građane. Mi, nažalost, tu nemamo jaku strukturu udruženja koja podržavaju prava potrošača a zaista nam to treba i sad se jasno vidi koliko nam treba.
Nama nedostaje i solidarnosti, to se vidi u ovako stresnim situacijama kakvo je bilo povlačenje američke podrške. Ja bih voljela da vidim više međusobne solidarnosti i da veće i jače organizacije pomažu onima koje su važne ali nemaju dovoljne kapacitete da se sami izbore sa problemima na koje nailaze.
OBJAVI.BA: Da li se onda može reći i da je ovaj trenutni stres-test – da se ne poslužimo klišeom kriza je šansa – možda situacija biti ili ne biti za civilno društvo u BiH iz koje ono može izići još jače, stabilnije i neovisnije?
DAGUDA: Ovo je ili zora ili je sumrak. Sad smo u nekoj zoni polumraka i ja želim da vjerujem da je u pitanju zora za naše civilno društvo i da će ove okolnosti natjerati i nas i druge aktere – vlasti, donatore, medije – da preispitaju način svoga djelovanja. Mi sigurno možemo bolje, uvijek može bolje ali mislim da je sada krajnje vrijeme da se prebacimo na neki novi nivo djelovanja. Da dobro razmislimo i promijenimo pristup, jer pristup kakav se koristio prije deset godina ne daje rezultate u okolnostima koje su se temeljno promijenile.
Mi moramo da preispitamo našu ulogu. Našu državu čeka puno izazova, izazovi čekaju i cijeli svijet jer vidimo velike političke promjene i neka nova pozicioniranja. Tu civilno društvo mora igrati veliku ulogu. Ne možemo se pretvoriti u tržište projekata i grantova, a da u isto vrijeme zanemarimo vrlo važne procese koji se dešavaju u našoj zemlji.
Civilno društvo ne smije biti van procesa promjene najvažnijiih zakona. Ne mogu se mijenjati izborni zakon ili zakoni o radu a da civilno društvo stoji po strani i ne daje svoj doprinos. Mi imamo odgovornost prema građanima i društvu i ono što radimo mora biti posvećeno općem dobru.
OBJAVI.BA: Gdje u takvim okolnostima vidite ulogu i svrhu Centra za promociju civilnog društva?
DAGUDA: Kao i do sada, a sada možda i više s obzirom na okolnosti, mi ćemo da se trudimo da okupljamo sektor. Mi preferiramo horski nastup i bolje je kad se više organizacija udruži i bori za nešto. U tome je i poruka i građanima i institucijama da samo zajednički možemo rješavati stvari. Ni vlast ne može samostalno riješiti sve probleme u ovoj zemlji, to sasvim sigurno ne može riješiti ni civilni sektor, ali ako vlast, civilni sektor, biznis sektor i drugi sektori kombinuju resurse ja sam sigurna da možemo puno toga napraviti.
Sam CPCD će nastaviti da brani vrijednosti civilnog društva, za nas je to jako bitno. Mislim da i po cijenu da nas ne bude za nekoliko godina najbitnije je da nikad ne odustanemo od vrijednosti zbog kojih kao organizacija postojimo.
OBJAVI.BA: Centar za promociju civilnog društva u svom imenu ima upravo promociju civilnog društva. Šta je potrebno uraditi kako bi i građani i društvo konačno shvatili šta je civilno društvo i koliko je ono važno?
DAGUDA: Tu ima puno posla i mislim da CPCD to ni ne može sam. Mi možemo biti u neku ruku „organizacija – majka“ u civilnom sektoru, mi se radujemo saradnji sa drugim organizacijama i sretni smo kad nam se bilo ko obrati sa željom za saradnju. Drago nam je kad možemo pomoći ili staviti neki svoj resurs na raspolaganje, ali posla ima puno jer nam treba temeljita promjena vlastitog razmišljanja i shvatanja samih sebe. To je veoma težak proces i kroz njega trebaju proći i donatori i naši partneri u vlastima i tu nas čeka puno izazova.
Centar za promociju civilnog društva će nastaviti okupljati druge organizacije, nastavićemo inicirati važne stvari i važno nam je da sektor ne samo opstane, nego i da ojača. Mi vjerujemo u tu ulogu koju civilno društvo mora imati. Ova zemlja mora proći proces istinske demokratizacije. Možda nam ovo sve što se trenutno događa izgleda kao kraj demokratije, ali mislim da je važno da kroz ova turbulentna vremena nikad ne izgubimo iz vida ono zbog čega postojimo – a to je jer vjerujemo da ovom društvu možemo donijeti neke promjene nabolje.
