Čini se kako su oni koji uporno upozoravaju na klimatske promjene ipak u pravu. Globalno zatopljenje vidimo i u činjenici kako je snježnih zima sve manje – takvu zimu u zadnjih nekoliko godina nismo ni vidjeli ali ove sezone smo je već imali priliku doživjeti u svoj njenoj punoći.
Odraslima i odgovornima je snijeg koji je na prelazu 2024. na 2025. godinu obilno padao donio neprilike, ali najmlađi su imali priliku uživati kao rijetko kad. Za neke od njih se može reći i da su uživali kao nikad prije, jer mnogi mališani koji imaju četiri ili pet godina nisu ni mogli doživjeti radost igranja usred snježne čarolije!
Zato je dragocjeno iskustvo i nezaboravan doživljaj svakom takvom mališanu uzeti sanke pod ruku ili za konopac i do iznemoglosti se spuštati nizbrdo. Među njima su i mališani mjesne zajednice Rašinovac kod Bosanskog Petrovca kojima su stariji priredili jedinstven doživljaj snježne radosti u svojoj lokalnoj zajednici – već tradicionalno mjesni imam Halid Bobić i njegova supruga Azra Smajlović Bobić organizuju zajedničko sankanje uz tople napitke i slatkiše.
Halid kaže kako je sretan da veliki snježni nanosi koji su zatrpali petrovačka sela nisu ostavili nikakve ozbiljne posljedice za stanovnike i kako je snijeg dovoljno očišćen da bi se moglo na njemu sankati. Kao i u svim drugim slučajevima, za njega je najvažnije ukazati na potrebu da svaki čovjek u svakoj situaciji ponudi najviše od sebe i da ne čeka na tuđu pomoć.
„Ove godine je snijeg baš jako padao, što svi znaju i iz medija. Bilo je neprohodno i trebalo je vremena da službe za održavanje prođu i urade svoj posao, ali to nije razlog da svako ne očisti oko svoje kuće“, kaže Halid.
Azra sebe vidi kao domaćicu cijelog naselja, čija je briga da se i mještani i gosti osjećaju dobrodošlo. U Rašinovcu svi znaju da ih na sankanju čekaju topli čaj i kafa, kao i sokići i slatkiši za najmlađe. Ovo je već postalo tradicija koja se upražnjava kad god to vremenske prilike dozvole.
„Kad god ima dovoljno snijega mi priredimo sankanje za djecu iz našeg naselja. E sad, problem je kad snijeg ovako napada da se ne može ni izići napolje, treba vremena da sankanje postane moguće. Važno je i kakav je snijeg, ne valja ni ako se odmah topi pretvara u vodu ali gdje ima volje ima i načina, mi to lijepo organizujemo“.
Snijeg se u ovom kraju već lagano topi, ali Halid, Azra i drugi Rašinovčani su uspjeli u onom u čemu najviše uživaju – sreći njihovih najmlađih. A djece je u Rašinovcu, kao i u cijeloj Krajini sve manje. Halid kaže kako djece, ali i kućanstava u ovom mjestu ima skoro upola manje nego prije dvadesetak godina.
Djece ipak ima, sezona je raspusta i osim djece iz ovog naselja tu su i mališani iz dijaspore. Jedna majka kaže kako je ovo prvi put da njen četvorogodišnjak doživi snijeg u zavičaju i kako je jako sretna vidjeti ga da uživa u mjestu odakle su mu roditelji.
I nisu samo najmlađi među onima koji uživaju, prilika je to i za nešto starije da se prisjete djetinjstva i sankanja u Rašinovcu, baš kao nekad. Ajdin Balić danas studira u Sarajevu, ali kaže kako ga sankanje i skijanje uvijek podsjećaju na djetinjstvo i na zime ispunjene smijehom i bezbrižnim uživanjem:
„Sjećam se kada sam, zajedno s prijateljima, pravio stazu koja bi se odmah drugi dan otopila, ali ta sreća na našim licima bila je neprocjenjiva. Te aktivnosti nisu bile samo ‘sport’, već prilika za stvaranje uspomena koje su ostale urezane u mom srcu. Svaka vožnja podsjećala me na onu radost koju osjećamo dok živimo u trenutku, daleko od briga i svakodnevnih obaveza. I na kraju svega, bitno je društvo, a ne mjesto.“
Ajdin je definitivno u pravu, malo je takvih uspomena koje se urezuju u srce kao što su to zimske radosti. Uz to, one su sve bolje što je više onih koji zajedno uživaju što Halid i njegova supruga Azra jako dobro znaju. Zato nastoje pružiti djeci i odraslima radost zabave ali i osjećaj zajednice koja se skupa raduje.
Pitamo se da li se djeca u današnje vrijeme interneta i video-igara znaju i sama okupiti i igrati na snijegu ili ih odrasli moraju na ovaj način „izvlačiti“ iz kuća. Azra kaže da se oko toga ipak ne treba brinuti:
„Kod nas na ovom brijegu je uvijek živo, skupe se djeca iz Rašinovca a dođu nam i djeca iz čaršije. Okupe se popodne pa sankanje traje i do u noć, pogotovo ovako u vrijeme raspusta kad ih ujutru ne čekaju obaveze u školi.“
Baš kao u nekadašnja vremena koja pamtimo po radosti na snijegu.
