Jedan od mogućih načina da se procijeni značaj nekog proizvoda je da se ispita koliko bi se ljudi koji ga koriste osjećali zakinuto da on nikad nije bio izmišljen, ili koliko bi ljudi željelo da se nikad nije pojavio. Ali, može li se ova logika primijeniti i na društvene medije?
Ništa u historiji nije osvojilo svijet tom brzinom i u njemu se udomaćilo tako čvrsto poput društvenih medija. Sve je počelo još sa platformama kakav je bio MySpace a vrhunac je dosegnut sa Facebookom. Već 2020. godine više od polovine svjetskog stanovništva je koristilo bar neki od dostupnih društvenih medija, pa se može pretpostaviti kako su korisnici zahvalni kompanijama koje im pružaju takvu krasnu uslugu, i to još besplatno.
Ali, ispostavlja se kako ljudi koji baš i ne vole društvene medije jednostavno nisu u stanju da ih izbjegnu, budući da ih koriste svi drugi! Ako niste na društvenim medijima propustićete informacije, trendove ili govorkanja. To je ono što pogotovo brine adolescente. Skoro svi američki tinejdžeri redovno koriste društvene mreže i na raznim takvim platformama prosječno provode po pet sati dnevno.
Šta onda Generacija Z (GenZ) stvarno misli o društvenim medijima? Da li bi im bilo draže da žive u svijetu u kojem ovih platformi nema, ili su sličniji pušačima koji obično kažu da uživaju u tome što puše, ali čak 71% njih žali što su ikad počeli pušiti?
U nedavno provedenom istraživanju više od hiljadu američkih punoljetnih građana dobi između 18 i 27 godina odgovaralo je na pitanja koja se tiču njihove upotrebe društvenih medija, njihovog pogleda na način na koji društveni mediji djeluju na njih i na društvo u kojem žive, te o stvarima koje bi željeli promijeniti kad su ovi mediji u pitanju. Rezultati su više nego zanimljivi.
Za početak, vrijeme koje su ispitanici svakog dana proveli na društvenim medijima je zapanjujuće. Šezdeset posto njih je provelo barem četiri sata na raznim društvenim platformama, dok je 23 posto učesnika studije reklo kako je skrolujući provelo sedam ili više sati! Drugo, ispitanici su svjesni učinaka koje društveni mediji imaju na društvo, s tim da 60 posto misli da je taj učinak negativan, a oko 32 posto da je on pozitivan.
Što se njihovih života tiče, 52 posto od ukupnog uzorka smatra kako društveni mediji doprinose njihovim životima, a 29 kako su im oni naštetili. Iako je postotak onih koji su nabrojali konkretne benefite bio uobičajeno veći od onih koji su naveli konkretnu štetu, postoje razlike kad su u pitanju žene i učesnici LGBTQ orijentacije. Naprimjer, 37 posto učesnika je kazalo kako su društveni mediji naštetili njihovom emocionalnom zdravlju, ali unutar tog postotka je bilo značajno više žena (44%) nego muškaraca (31%), te puno više LGBTQ osoba (47%) u odnosu na one heteroseksualne (35%). Ovo znači da štetna dimenzija društvenih mreža neproporcionalno više pogađa adolescente iz tradicionalno ranjivijih kategorija.
Bez obzira na to što više sudionika navodi benefite nego štetu, ne može se opravdati neregulirana distribucija “proizvoda” koji u stvarnosti šteti milionima mladih osoba. Tu nisu samo u pitanju strah od propuštanja nečeg što se dešava ili anksioznost zbog poređenja sa drugima. Ovdje se govori o cijeloj lepezi dokumentiranih rizika kojima su korisnici izloženi, a koji uključuju nedostatak sna, depresiju, anksioznost, izloženost sadržaju koji navodi na samoubojstvo ili poremećaje ishrane, izloženost seksualnim predatorima i ucjenama, te svemu onome što psiholozi navode pod pojmom “problematična upotreba” misleći na pretjeranu upotrebu društvenih medija koja predstavlja smetnju u drugim sferama života. Kada bi bilo koji drugi proizvod svakom desetom korisniku uzrokovao ozbiljnu štetu, sigurno bi bio regulisan masom propisa koji bi ga zabranjivali ili ograničavali.
Krajnji test kojim se želio ustanoviti odnos zahvalnosti i žaljenja bio je zahtjev da ispitanici navedu za koje platforme bi voljeli da nikad nisu izmišljene. Za pet platformi postotak korisnika koji bi voljeli da one ne postoje je relativno niska. To su YouTube (15%), Netflix (17%), sam Internet (17%), zatim aplikacije za razmjenu poruka (19%) i pametni telefon (21%).
Ovako niske brojke se mogu protumačiti na način da GenZ naraštaj nema problem sa osnovnom komunikacijom, te dimenzijom interneta koji donosi informacije ili priče. Kad bi ljudi koristili pametne telefone da se dopisuju, gledaju filmove, tragaju za informacijama ili zanimljivim sadržajima koji nisu adiktivni, bilo bi puno manje žaljenja i ogorčenosti.
To se može zaključiti iz rezultata koji se tiču platformi koje za Generaciju Z predstavljaju najveću brigu. Daleko više učesnika je poželjelo da nikad nisu izmišljeni Instagram (34%), Facebook (37%), Snapchat (43%), te platforme koje izazivaju najviše žaljenja: TikTok (47%) i X/Twitter (50%).
Istraživanje je, dakle, pokazalo kako mnogi GenZ-jevci vide društvene medije kao izvor moguće značajne štete i opasnosti. Većina njih želi bolje i sigurnije platforme, a mnogi ne smatraju kako su one prikladne za djecu. Četrdeset pet posto ispitanih ističe da ne bi ili da neće „dopustiti svojoj djeci da imaju vlastiti smartphone prije srednje škole“, dok 57 posto podržava ideju da roditelji trebaju djeci ograničiti pristup mobilnim pametnim uređajima do te dobi. Iako samo 36 posto podržava zabranu društvenih medija za mlađe od 16 godina, 69 posto podržava zakone koji bi od tehnoloških kompanija tražili da razviju platforme koje bi bile sigurne za maloljetnike.
Ovako visok nivo podrške bi trebao dodatno motivirati zakonodavce da usvajaju zakone kojima bi se onemogućile funkcije društvenih medija koje izazivaju ovisnost, zabranilo korištenje personalizovanih algoritama prema mlađim korisnicima, te platforme obavezale na najsigurnije protokole kad su u pitanju korisnički nalozi za koje je jasno kako pripadaju maloljetnicima.
Upravo zbog rastućeg pritiska grupa za zaštitu sigurnosti djece te nadolazeće zakonske regulative, Meta je objavila kako će nalozi tinejdžera na Instagramu podlijegati novim pravilima i postavkama koje će se biti usmjerene na smanjenje zabrinutosti zbog sigurnosti i manjka sna kod ove kategorije. Ok vrijedi pozdraviti ovaj prvi korak, valja i zadržati oprez budući da je Meta podugo na meti kritika zbog toga što profitu daje prednost nad sigurnosšću najmlađih korisnika. Naravno, ove optužbe Meta odbacuje.
