Odrastajući, spominjanje spolno prenosivih infekcija (SPI) bilo je obavijeno tajnom i stidom, koje je bilo rezultat neznanja i straha. Tako zbunjena i preplašena isprva sam mislila da su takve pojave zapravo kazna za određena ponašanja i da označavaju promiskuitet. Logično da me je to navelo da imam negativne stavove prema ljudima koji žive s SPI, bez ikakvog stvarnog razumijevanja njihovih situacija.
Iz pozicije završne godine studija psihologije, razmišljam malo drugačije ali čvrsto uvjerena da bi ove i slične teme morale biti obavezan dio obrazovnog sistema. Naravno, obrađivan na ispravan i prevashodno naučan način. Jer moj prvi susret sa temom o spolno prenosivim bolestima imala sam u osnovnoj školi, tokom časa odjeljenske zajednice. Nažalost, način i površan pristup itekako važnoj temi bio je pogrešan. Svima u razredu bilo je neugodno, uključujući i razrednicu, kojoj je, sada mi se čini osjećala i veću neugodu nego mi. Tako da se činilo da su svi čekali da čas prođe a informacije koje smo dobili su bile površne, pa samim tim i naša spoznaja o tako važnoj temi je bila takva, da smo uglavnom pogrešno shvatili neke vrlo bitne stvari. Primjerice da SPI se prenosi samo putem seksa. Nedostatak tačnih informacija samo je povećavao stigmu, otežavajući otvorene razgovore o seksualnom zdravlju.
Nekoliko godina kasnije, bila sam u prilici biti na predavanju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, na kojem se bez stida i predrasuda, govorilo o tome. Predavač, koji za razliku od razrednice nije osjećao nelagodu, nam je otvoreno razbio predrasude i mitove te pružio naučno utemeljene informacije. Na samom predavanju naučila sam da SPI ne biraju godine, spol ili seksualnu historiju i da smo svi podjednako izloženi riziku.
To me je potaklo da saznam više. Istraživanje, koja se mogu pronaći na internetu, pritom mislim na provjerene naučne radove, relevantnih stručnjaka i stručnjakinja iz ove oblasti kažu da je važno znati da se SPI može prenijeti i putem oralnog seksa, pa je korištenje zaštite (kondoma ili dentalne brane) važno i u tom slučaju. Također, istina je da se SPI mogu prenijeti i drugim putem, krvlju ili s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda ili dojenja. Testiranje je ključno za otkrivanje i liječenje SPI, jer mnoge infekcije mogu biti asimptomatske ili imati blage simptome.
U svijetu koji još uvijek uči prihvatiti raznolikost, treba vjerovati u moć obrazovanja kojim se bezbolno “razbijaju” predrasude i mitovi. A najbolji put je sistemsko uvrštavanje ovakvih tema u obrazovni proces, što naravno podrazumijeva i dodatnu edukaciju postojećeg kadra ljudi koji rade u školama i fakultetima. To je jedini siguran put koji će stvoriti budućnost u kojoj su razgovori o seksualnom zdravlju otvoreni, informirani i oslobođeni stigme. Pošto za tu “svijetlu budućnost” treba vremena, predlažem da i sami krenemo u kopanje po bespućima interneta u potragu za provjerenim informacijama, relevantnih izvora jer razbijanjem stigme o seksualnom, reproduktivnom i mentalnom zdravlju učiniće nas zaštićenim i zdravim. Jer, naša mladost i hormoni nemaju vremena da čekaju reforme obrazovanja.
