Prije više od dvije stotine godina na dan 14. juna 1811. godine na sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država u saveznoj državi Connecticut rođena je žena čije će riječi potaknuti revoluciju. Ona je Harriet Beecher Stowe, simbol empatije u svijetu nepravde i heroj ljudskih prava.
Harriet nije bila obična žena. Rođena je u porodici zakletih abolicionista sa duboko usađenim korijenima osjećaja za pravednost i želje za promjenom u svijetu. Od najmanjih nogu svjedočila je užasima robovlasništva i svoj je život podredila njegovom ukidanju.
Kako je odrastala, njena strast za borbu za socijalnu pravdu se samo pojačavala. Posmatrala je kako se njena domovina dijeli po pitanju robovlasništva i kako su obje strane čvrsto ukopane na svojim stavovima bez želje za kompromisom. Ali, Harriet je znala da do promjene ne može doći putem mržnje i nasilja. Ona je vjerovala u snagu saosjećanja, razumijevanja i ljudske povezanosti.
Uzela je u ruku pero, njeno oružje u borbi protiv represije. Sa svakim njegovim potezom i sa svakom kapi tinte na stranice je upisivala i dijelove svoje duše, nižući tako priče o ljubavi i gubitku, o okrutnosti i saosjećajnosti. Njene riječi su bile svjetlo u tami koje je donosilo humanost do najdaljih mračnih kutaka nepravde i okrutnosti.
Godine 1852. objavila je svoje najčuvenije djelo – Čiča Tominu kolibu. Ovaj roman je uzrokovao pravi potres u cijeloj zemlji sa svojim brutalnim prikazom ropstva koji je čitatelje doslovno ubadao u srca. Po prvi put su se ljudi mogli suočiti sa realnošću ropstva i vidjeti humanost u onima koji su decenijama bili dehumanizirani i tretirani na neljudski način.
Čiča Tomina koliba je postala puno više od knjige – ona je postala poziv na okupljanje abolicionističkog pokreta. Riječi koje je napisala Harriet Beecher Stowe nadahnuli su hiljade ljudi da se pridruže borbi za oslobođenje i da ustanu protiv nepravde gdje god ona bila.
Ali, utjecaj ove književnice dopire puno dalje od stranica njenih priča i romana. Ona je bila neumorni zagovornik društvene reforme, koristeći mogućnosti koje je imala da govori protiv nejednakosti svake vrste. Borila se za prava žena i podržavala njihov glas u svijetu koji ga je prečesto pokušavao ućutkati.
U svemu tome, Harriet je ostala postojana u svojim uvjerenjima i vjerovanju u ljudsku dobrotu i humanost. Znala je da napredak neće doći preko noći i da je do njega dug i naporan put.
I danas, dugo nakon ukidanja robovlasništva i nakon uspjeha borbe za građanska prava američkih manjina, Harriet Beecher Stowe ostaje ona koja je svijet upoznala sa patnjom obespravljenih američkih robova i u ljudima probudila savjest. Danas kad je Čiča Tomina koliba obavezna lektira u školama širom svijeta, rijetko pomislimo na to koliko je odvažnosti i odgovornosti trebalo da se ona napiše i zbog čega će Harriet Beecher Stowe ostati zapamćena kao heroj ljudskih prava.
