Ponovo smo s vama s našom novom rubrikom, na koju ste nas vi uputili vašim pitanjima. I ovoga petka naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovara tematski na jedno vaše pitanje, ono koje ste nametnuli kao najvažniju temu toga trenutka.
Ovoga petka to je pitanje razvoda braka i ponašanje djece nakon toga.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na Instagram profil Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
S vama smo ponovo u naredni petak, 7. juna.
Pitanje:
Razvela sam se prije sedam godina, na početku su uz moje insistiranje djeca imala kontakt s ocem, ali prije oko tri godine od kad smo prodali stan otac je potpuno nestao iz njihovih života. Ne znam da li je to razlog, ali stariji sin je potpuno nezainteresiran za bilo što, bio je odličan učenik a sada jedva dobar. Jako sam zabrinuta za njegovu budućnost, oboje smo visokoobrazovani roditelji, no on uopće ne vidi svrhu u obrazovanju. Ponekad kaže da će, kao zbog mene, on to završiti, ali sa njegovim radnim navikama i nezainteresovanošću generalno brinem se hoće li uspjeti u bilo čemu, a najvažnije mi je da mi se djeca razviju u normalne osobe. Mlađi sin je pokušao kao i stariji da se javi ocu – samo im je napisao da je bolestan. Znam da je to njegov izgovor za prestanak komunikacije i potpunu nebrigu za djecu u svakom smislu.
Hvala vam.
Odgovor:
Draga čitateljice, željela bih vam zahvaliti na povjerenju koje ste mi ukazali svojim obraćanjem ovim putem. Biti roditelj nije nimalo lak zadatak, jer uključuje nesuglasice, savladavanje problema, odgoj, razumijevanje, zadovoljstvo, sigurnost i još mnogo toga. Roditelji imaju veliku ulogu u odgoju djeteta, kao i u njegovom cjelokupnom psihičkom i fizičkom razvoju. Iz Vašeg upita sam stekla dojam da ste vrlo brižna majka koji stavlja potrebe djece na prvo mjesto. Problemi u ponašanju kod djece se uočavaju i prije samog razvoda braka zbog roditeljskih konflikata, smanjene brige jednog ili oba roditelja te ekonomskih problema. Čak i kada je razvod braka visokokonfliktan, toplina i dobar odnos barem jednog od roditelja s djetetom mogu u velikoj mjeri smanjiti rizik od problema.
Ne reaguju sva djeca jednako na razvod braka, a na to utiče – osim roditeljskog odnosa, i temperament i osobine ličnosti djeteta. Temperament, u zavisnosti o tome kakav je, povećava vjerovatnost pojave psihičkih problema kod djeteta ili ga pak štiti od negativnih uticaja razvoda braka. Djeca lakog temperamenta se lakše prilagođavaju novim i nepoznatim situacijama te ih je lakše umiriti nego što je to slučaj kod djece teškog ili opreznog temperamenta. Djevojčice se bolje prilagođavaju jer je, nakon razvoda braka, starateljstvo češće dodijeljeno majkama, pa djevojčice tokom odrastanja imaju jasniju sliku modela za razvoj identiteta. Djeca školske dobi te adolescenti na razvod reaguju tugom, ljutnjom prema roditeljima i somatizacijom, te ljutnjom prema samima sebi.
Treba naglasiti da u nekim situacijama razvod braka može pozitivno djelovati na dijete, jer odgoj djeteta u disfunkcionalnoj porodici u kojoj su prisutni nasilje i sukobi može biti štetnije za dijete nego sam razvod.
Navodite da je stariji sin popustio sa učenjem i da ne pokazuje interes za obrazovanje, što onda u vama izaziva brigu za njegovu budućnost. S tim u vezi treba naglasiti da jedan od najzahtjevnijih zadataka s kojima se susreće dijete razvedenih roditelja jest gubitak, jer mnoga djeca razvedenih roditelja nemaju priliku jednaku količinu vremena provoditi s oba roditelja – a vaša djeca nemaju priliku da provode vrijeme sa ocem već tri godine. Djeca u tim situacijama žude za roditeljem koji nije staratelj te se osjećaju usamljeno i odbačeno. Zbog svega navedenog, moguća je pojava depresivnih smetnji i emocija, kao što su potištenost, obeshrabrenost, usamljenost i nezinteresovanost. Sam gubitak samopoštovanja ne dovodi nužno do depresije, ali je pojačan idejom da osoba ne može promijeniti stanje stvari, što dovodi do osjećaja bespomoćnosti koji kontinuirano traje.
Vaš sin možda ima problem sa koncentracijom zbog tuge i žaljenja koji su posljedica kako razvoda tako i neuključivanja oca u njegovom odrastanju, a što se manifestuje slabijim uspjehom u školi. Vaša uključenost u školske obaveze djece, kao što su zadaće i vannastavne aktivnosti, mogu djelovati podsticajno i ohrabriti ih.
Pomozite svojim sinovima da izraze svoje osjećaje. Potičite ih da budu iskreni i da vam mogu reći kako se osjećaju, normalno je da izraze svoju ljutnju, nezainteresovanost, napetost. Recite im da nema njihove krivice zbog razvoda, da nisu krivi ni zbog očevog odsustva iz njihovih života. Važno je napomenuti da bilo kakvo komentarisanje bivšeg supružnika u negativnom kontekstu pred djecom može izazvati kod njih napetost. Djeca ne žele čuti svoje roditelje kako govore loše stvari jedno o drugom, kao što to ne žele čuti ni od treće osobe.
Pozitivna komunikacija, toplina roditelja, zdrav odnos roditelj-dijete pokazao se korisnim za razvoj samopouzdanja i bolje akademsko postignuće djece nakon razvoda.
Pokušajte ponovno uspostaviti kontakt s ocem vaše djece. Iako nije bio prisutan proteklih nekoliko godina, možda bi se mogao uključiti i pružiti podršku svojoj djeci te ostati uključen u njihovim životima. Razumijem da je dosta tereta i odgovornosti na vama, ali bilo bi korisno za djecu. Objasnite mu da je to jako važno za njihovo mentalno zdravlje, jer djeca žele da oba roditelja budu dio njihovih života i da znaju da ih roditelji vole. Uključenost oca blagotvorno djeluje na razvoj djeteta, uključujući djetetovu opštu dobrobit i odnos otac-dijete kroz njegovanje, igru i uključivanje djece u rutinske aktivnosti.
Nađite vremena za zabavne aktivnosti ili provođenje vremena sa djecom, pojedinačno sa svakim od njih. To im daje osjećaj da su važni i pridonosi jačanju samopuzdanja.
Brinite se i o sebi. Odvojite vrijeme za sebe. Da li će to biti vježbanje, čitanje, vožnja bicikla, planinarenje, druženje s prijateljima ili pisanje dnevnika – neka bude vaš izbor, ali ne zapostavljajte svoje potrebe. Možete se pridružiti i grupi za podršku.
Ako vaš sin nastavi da se ponaša nezainteresovano, potražite stručnu pomoć. Ponekad je i djeci i odraslima o svojim osjećajima lakše pričati sa stručnjacima i osobama koje nisu članovi porodice. Individualna terapija može pomoći, kao i uključenost u grupe podrške. Na taj način djeca imaju priliku da se sretnu s drugom djecom koja možda prolaze kroz slične promjene u porodici.
Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju
Vaša Alma
