U Gruziji sedmicama traju protesti zbog namjere vlasti da usvoji takozvani „ruski zakon“, sličan „zakonu o stranim agentima“ kakvog u našoj zemlji predlaže vladajuća većina u RS. U razgovoru o stanju u ovoj kavkaskoj zemlji, implikacijama spornog zakona, te sličnostima između situacije u Gruziji i kod nas sagovornica našeg portala je bila Eka Kvesitadze, jedno od najpoznatijih gruzijskih TV-lica.
U državi kojom – što otvoreno, a što iz sjene – vlada oligarh Bidzina Ivanishvili, osnivač stranke Gruzijski san i najbogatiji Gruzijac čije se bogatstvo procjenjuje na oko pet milijardi dolara, Kvesitadze je voditeljica prime time političkog talk-showa na Mtavari TV, najgledanijoj televiziji koja nije pod kontrolom režima.
OBJAVI.BA: Kako je biti kritički novinar u današnjoj Gruziji?
KVESITADZE: Jako je teško i to ne traje od juče. Ja vodim politički talk-show i emisiju o međunarodnoj politici na televiziji koja nije pod kontrolom vlasti, a ranije sam vodila hard-talk emisiju na najutjecajnijoj privatnoj televiziji u Gruziji, televiziji Rustavi 2 (R2). U jednoj emisiji sam 2018. godine ugostila Ivanishvilija koji je tada izjavio kako je naša televizija najveća prepreka napretku i da će država i ekonomija procvjetati ako se R2 ukine. U tome su on i njegova vlast uspjeli, preuzeli su Rustavi 2 nedugo poslije tog intervjua. Uslijedilo je otpuštanje 300 ljudi, uključujući glavne producente, prezentere i novinare, a naš direktor Nika Gvaramia će kasnije biti i zatvoren.
OBJAVI.BA: Šta je bio razlog za ukidanje Rustavi 2?
KVESITADZE: Ivanishvilijev cilj je bio da ukine našu televiziju jer je bila toliko utjecajna, te da tako sebi olakša uspostavu autoritarne vladavine. Rustavi 2 je imala tradiciju, od uspostave nezavisnosti i devedesetih godina ljudi su bili navikli da gledaju taj kanal i da mu vjeruju, imali smo ogromnu publiku i ljudi su uglavnom televizore uključivali na R2. Gušenje te televizije i naši otkazi su proizvod želje da se kontroliše medijski prostor i da se ukine konkurencija javnoj televiziji koju u potpunosti kontroliše vlast.
OBJAVI.BA: Kakav je bio odgovor otpuštenih novinara? Danas radite na drugoj televiziji?
KVESITADZE: Mi koji smo izbačeni na ulicu smo za samo 90 dana uspostavili i pokrenuli Mtavari TV, što znači „Glavna televizija“, i za kratko vrijeme smo postali drugi najgledaniji kanal u državi, nakon državne propagandne televizije. Jedan dio kolega je pokrenuo drugu televiziju, nazvanu Formula TV, tako da je nekadašnja publika R2 sada rascjepkana. Izgubili smo dio publike koju je imala R2, sada dopiremo do manje ljudi, doseg kritičkih glasova je smanjen a propaganda vlasti je ojačala. Javni prostor je fragmentiran a u situaciji u kojoj se vodi informacioni rat to svakako nije dobra stvar.
OBJAVI.BA: Može se pretpostaviti kako je bilo neprijatnosti u radu – kako izgleda pritisak vlasti na medije u Gruziji?
KVESITADZE: Vrijeme na R2 je bilo najstresnije u mom životu i karijeri jer smo neprestano očekivali da se desi nešto loše. Postojao je svakodnevni pritisak, finansijski pritisak, psihološki pritisak, atmosfera straha i psihoze u toj konstantnoj borbi sa režimom. Kada smo osnovali Mtavari TV taj pritisak je postao više finansijski jer je vlast pokušala da nas ostavi bez sredstava, mijenjali su zakon o oglašavanju radi toga, zabranjivali kompanijama da se oglašavaju kod nas…
Borba za opstanak je svakodnevna jer mi nemamo resurse i kapacitete da lako možemo izdržati pritiske i ograničenja. Mjesecima smo znali raditi bez primanja, nosio nas je ponos, nismo htjeli posrnuti i pružiti našim protivnicima tu radost da pokleknemo, imali smo odgovornost prema javnosti, prema našem direktoru koji je bio u zatvoru… Ne znam gdje smo našli snagu i strpljenje da prevaziđemo ta teška vremena, ali prevazišli smo ih i sada smo ponovo u pogonu.
OBJAVI.BA: Spomenuli ste zatvaranje direktora vaše televizije. O kakvim je optužbama bilo riječ?
KVESITADZE: Bio u zatvoru pod smiješnim optužbama, optužen je da je zloupotrijebio vozilo televizije Rustavi 2 u privatne svrhe. To je nadrealna optužba, naša televizija je bila privatna televizija i takve optužbe su cinične. Taj cinizam je toliko snažan da vas frustrira i uništava, ostavi vas u stanju šoka, nekad vas ojača ali nekad i obori, učini da se osjećate bespomoćno.
OBJAVI.BA: Čini se kako je medijska scena u Gruziji jako polarizirana, vjerovatno i više nego kod nas u Bosni i Hercegovini. Da li i kod vas političari imaju omiljene televizije i neke na čije se pozive ne odazivaju?
KVESITADZE: Da. Naprimjer, imala sam velike probleme sa odzivom vladinih dužnosnika jer su oni navikli ići u druge emisije gdje su im voditelji bili „mekši“ i gdje im se nisu postavljala teška pitanja. To je počelo postepeno, ali u zadnjih četiri ili pet godina predstavnici vladajućih stranaka potpuno bojkotuju sve kritički nastrojene televizije. U isto vrijeme, mediji pod njihovom kontrolom ne daju nimalo prostora opoziciji, i to ne samo političkoj opoziciji nego svima koji imaju drugačije mišljenje. Propaganda je monolitna, a Gruzijski san ne dopušta na medijima pod svojom kontrolom ništa što bi propitivalo njihove narative. To je tragično jer se kreiraju različiti „baloni“ javnog mnijenja, i kada razgovarate sa ljudima odmah možete znati koju televiziju gledaju.
OBJAVI.BA: Dešava li se da nakon što „promijene dres“ političari promijene i omiljene medije, odnosno da se promijene mediji koji ih favorizuju kao što to znamo vidjeti u BiH?
KVESITADZE: Isto! Upravo to imamo i u Gruziji.
OBJAVI.BA: Kakva je pozadina inicijative za donošenje „Ruskog zakona“ koji ograničava slobode medija i nevladinih organizacija?
KVESITADZE: Na vlasti u Gruziji imamo pro-putinističku stranku Gruzijski san. Ovdje je epitet proruski stigma, kao i u nekim drugim post-sovjetskim državama. Ukoliko ste otvoreno proruski nemate političku perspektivu i zato se u Gruziji takvi političari uvijek skrivaju iza patriotizma, anti-zapadnjaštva, vjere, te za sebe tvrde kako nisu proruski nego progruzijski. Dakle, imamo paradoks da su oni koji za sebe tvrde kako su za Gruziju ustvari za Rusiju! Puna su im usta gruzijske Crkve, gruzijske historije, toga kako će nam Zapad oduzeti naš identitet i slično. Tako je i taj zakon usmjeren protiv onih koje vlast vidi kao prijetnju, a u korist onih koji su protiv EU, a za veći utjecaj Rusije.
OBJAVI.BA: U prošloj godini je na ljestvici slobode medija Reportera bez granica Gruzija pala za čak 26 mjesta. Da li takvo etiketiranje predstavlja opasnost za novinare?
KVESITADZE: Prošlog jula smo imali velike demonstracije usmjerene protiv LGBT ljudi, gdje je faktički pozvano na lov na njih a objekti nasilja su postali i novinari. Desetine novinara je brutalno pretučeno, a jedan je nakon četiri dana borbe za život podlegao ozljedama koje su mu nanijeli ti desničarski batinaši. To je bila ogromna tragedija, a vladini mediji i propagandna mašinerija su učinili sve da nametnu priču kako je ubijeni bio pod utjecajem droge. To je bio crni dan za nas, a on je rezultat tretmana novinara kakav pokazuje vlast. Vladajući političari stalno etiketiraju novinare, vrijeđaju ih i optužuju, njihov vokabular je užasan, naročito prema reporterima kojima se direktno obraćaju.
OBJAVI.BA: Šta očekujete da će se desiti ukoliko dođe do usvajanja „ruskog zakona“ i kako će se stvari razvijati u tom slučaju?
KVESITADZE: To niko ne može predvidjeti. Približavaju nam se parlamentarni izbori koji su jako važni, postoji nada da opozicija može odnijeti pobjedu ali postoji strah da bi ovaj „ruski zakon“ mogao umnogome utjecati na njihov ishod. Velike su šanse da će na izborima biti namještanja i da će stranim posmatračima biti onemogućen pristup, ali trenutne masovne demonstracije daju nadu u promjene. Pratim politiku u Gruziji preko dvadeset godina i takve proteste i takvu energiju do sad nisam vidjela. Ljudi su na ulicama već mjesecima i ne izgleda da su posustali, tako da niko ne može predvidjeti šta će se tačno dešavati. Rekla bih da se borba svodi na iscrpljivanje i da je pitanje ko će biti izdržljiviji. Rekla bih da su šanse 60:40 i da proeuropske snage još uvijek predstavljaju većinu. U svakom slučaju, ne vjerujem da će ljudi odustati jer ovo nije dnevnopolitičko nego egzistencijalno pitanje za našu zemlju i nas kao njene građane.
OBJAVI.BA: Kažete da do sad niste vidjeli takve proteste i dojam je da su svi iznenađeni njihovim obimom i snagom. Šta je najveći razlog za to?
KVESITADZE: Na proteste su najviše izašli mladi ljudi i oni su ti koji mogu promijeniti poglede svojih porodica. Oni pripadaju zapadnoj civilizaciji – u Gruziji mladi ne govore ruski, nemaju veze sa Rusijom, nisu putovali u Rusiju nego na Zapad zahvaljujući bezviznom režimu sa EU. Čak i oni iz siromašnijih porodica su u stanju da otputuju negdje na Zapad zbog low-budget aranžmana, oni izvrsno govore engleski, modernije su odgojeni, žele studirati na Zapadu, nemaju kulturološki šok kad odu na Zapad jer čak imaju iste šale, isti smisao za humor. Oni su dio zapadne civilizacije i nemaju ništa zajedničko sa Rusijom, ne možete od njih napraviti pro-ruske građane jer im je nemoguće usaditi taj sentiment. A njihova energija je jaka i vrijeme radi za njih.
