Meho Kodro, u ratnim godinama na nekim ovdašnjim televizijama zbog nepodobnog imena poznat jednostavno kao „igrač Barcelone s brojem devet“, više nije selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Odlučeno je to juče nakon što je Kodro u ovom mandatu proveo svega dvije utakmice na klupi Zmajeva i upisao mršavu pobjedu protiv mršavijeg Lihtenštajna i doživio poraz na hladnom Islandu.
Ovo je bio drugi njegov mandat na klupi nacionalnog tima, budući da ga je 2008. vodio u dvije prijateljske utakmice, razišavši se sa Savezom a da nije odigrao nijedan takmičarski meč. Ugovor je raskinut nakon četiri mjeseca, što je bio dosadašnji rekord u kratkoći trajanja selektorskog mandata.
Može se reći kako je, ustvari, Meho Kodro popravio svoj rekord u kratkoći mandata na selektorskoj klupi, budući da mu je ovaj trajao svega 49 dana – nekom koincidencijom u dan tačno koliko i boravak Liz Truss u na broju 10 londonske Downing Street. Britanska premijerka sa najkraćim mandatom je prošle godine bila predmet globalnog ismijavanja u kojem su ljudi dokazivali kako u frižiderima imaju kupus koji je izdržao duže od Truss, a mi možemo mirne duše reći kako nam je Kodro ovog puta trajao kao ubrana smokva na mostarskom suncu.
Žaliti ga bi bilo pogrešno jer je naš legendarni centarfor dobro znao s kim ima posla i na koju klupu sjeda. Na kraju krajeva, nije da već jednom na njoj nije opekao zadnju ložu i gluteuse. Jedna makedonska poslovica kaže otprilike „ne se faćaj za oro ako ne gi znaeš čekorite“ (ne hvataj se u kolo ako ne znaš korake), i Kodro je dobro znao da se hvata u kolo sa iskusnim folklorašima čije korake ne može pratiti – varalice iz Nogometnog saveza BiH su jednostavno nepopravljive i ako jednom od njih čovjek dobije lekciju, zadnje što mu u životu i karijeri treba jeste da se vrati po još jednu.
U javnost je odmah nakon Kodrinog otkaza puštena niskoleteća patka da reprezentaciju preuzima Vahid Halilhodžić. No, Vaha je promptno odstrijelio ovu patku rekavši kako nije zainteresiran za posao, mada ne treba odbaciti ni mogućnost kako se trener (čak i popularan zbog svog tersluka) ovdje malo poigrava sa Savezom i navijačima, u želji da ne ispadne nekorektan prema zemljaku Kodri, a možda i malo utvrdi pazar sa konjokradicama iz NSBiH čijem mangupluku možda jedino on može parirati.
U svakom slučaju, koliko god stvari u vezi trenutnog stanja u reprezentaciji i oko nje izgledaju loše, ne može se reći kako mjesto njenog selektora za nekog lukavog, sposobnog i ambicioznog trenera nije zanimljivo. Naprotiv! Tabela možda kaže kako su šanse za plasman na EURO 2024 kroz kvalifikacije izgubljene, ali ostaje otvorena opcija play-offa Lige nacija, gdje Bosna i Hercegovina sa dvije dobro odigrane utakmice ipak može nastupiti na prvenstvu u Njemačkoj idućeg ljeta.
Kako stvari trenutno stoje, mogući protivnici u mini-turniru ovog baraža su nam Island, Izrael i Norveška, iako se ova lista može i izmijeniti do kraja kvalifikacija. U svakom slučaju, biće riječ o tri prosječne europske selekcije od kojih jednu treba izbaciti u polufinalu a jednu pobijediti u finalu – i EURO je tu! Naravno, kako je govorio velikan nogometa i nogometne filozofije Ivica Osim, ne treba zaboraviti da bi i ti protivnici isto tako voljeli pobijediti nas i kako i oni isto tako računaju sa opcijom takvog plasmana na prvenstvo, ali za ambicioznog trenera jedna ovakva prilika da kroz samo dvije dobro postavljene utakmice ostvari plasman na EURO, te tako sebi podeblja reference i podigne cijenu jeste sve samo ne nezanimljiva.
Ovo dobro zna i Vaha kojem možda jeste sedamdeset godina ali mu sigurno ne fali motiva i želje za uspjehom. U njegovoj karijeri postoje tri gorka momenta jer je sa četiri reprezentacije prolazio kvalifikacije za svjetsko prvenstvo (Obala Bjelokosti 2010, Alžir 2014, Japan 2018 i Maroko 2022) ali je na Mundijalu nastupio samo sa Alžirom – u preostala tri slučaja je nakon što bi im osigurao plasman dobio otkaz zbog narušenih odnosa sa igračima i funkcionerima u reprezentacijama. Prilika da vodi Bosnu i Hercegovinu na Europskom prvenstvu uz ovako „skraćene“ kvalifikacije i da bude u fokusu kontinentalne nogometne javnosti nijednom treneru ne može biti nezanimljiva, a valja svim srcem navijati za opciju da taj trener bude Vaha i da ga konačno vidimo na mjestu na kojem ga decenijama priželjkujemo – ako ništa drugo, sigurno ne bi bilo dosadno ni nama navijačima, a ni Savezu.
No, ostaje nam da vidimo kako će proteći izbor novog selektora, trećeg u ovoj kalendarskoj godini. S obzirom na dinamiku ovih smjena možda bi bilo dobro promijeniti pristup pa unaprijed bukirati jedno tri-četiri selektora da imamo u šteku bar za ovu i iduću godinu. Ili, poznajući naš Savez (koji je odraz politike u ovoj zemlji) ne bi iznenadilo ni neko rješenje mimo sveg svijeta.
Možda, recimo, da u ovakvoj hokejaškoj izmjeni selektora postanemo prva reprezentacija sa selektorom selektora? Superselektorom? Pozicijom nadselektora čiji je posao da pred svaki termin kvalifikacija odabere selektora koji će voditi repku u tom kolu nakon čega bi dobio otkaz i bio zamijenjen drugim koji će voditi ekipu u idućem terminu?
Ovdje se treba zaustaviti i ne davati ideje Vici Zeljkoviću i njegovim skutonošama, te sačekati njihovu odluku bez nekog naročitog optimizma – ukoliko ga iko ima i u rezervama. U svakom slučaju, šanse za EURO još nisu prokockane, ali ne treba sumnjati kako bar za to u Savezu ima snage, volje i znanja.
