Globalizacija i modernizacija stvaraju sve veću različitost i međuzavisnost u svijetu, a da bi razumjeli svijet i dobro funkcionisali u njemu, pojedinci trebaju ovladati novim tehnologijama i otkriti značenje većih količina dostupnih podataka. Društvo se suočava i s kolektivnim izazovima, kao što je postizanje ravnoteže između ekonomskog rasta i ekološke održivosti kao ali i blagostanja i socijalne pravednosti, što predstavlja osnovni koncept održivosti. Upravo održivi razvoj ovisi o kompetencijama cjelokupnog stanovništva. U vezi s tim razvili su se globalni koncepti obrazovanja pod različitim nazivima kao što su: “društvo koje uči”, “društvo znanja”, “društvo i ekonomija utemeljeni na znanju”. Proces cjeloživotnog nameće građanima budi potrebu sticanja novih i unaprjeđenje već stečenih znanja, vještina i kompetencija.
Piše: Reisa Hodžić
Cjeloživotno učenje se pojavilo, uglavnom, među zapadnim društvima kao odgovor na izazove u današnjem svijetu rapidnih promjena. Ključna uloga takvog učenja je razvoj radne snage koja je vješta, obučena i prilagodljiva sve zahtjevnijim uslovima tržišta rada.
Cjeloživotno učenje kao društvena vrijednost
Cjeloživotno učenje (lifelong learning) određuje se kao sveukupna aktivnost učenja tokom života, a s ciljem unapređenja znanja, vještina i kompetencija unutar lične i građanske te društvene perspektive i/ili perspektive zaposlenja. Obuhvata učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno), pri čemu se učenje shvata kao kontinuirani proces u kojem su rezultati i motivisanost pojedinca u određenom životnom razdoblju uslovljeni znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenim u mlađoj životnoj dobi. Četiri su osnovna, međusobno povezana cilja koja se vezuju uz cjeloživotno učenje: lično zadovoljstvo i razvoj pojedinca, aktivno građanstvo, društvena uključenost i zapošljivost.
Odvija se u svim životnim dobima, a uključuje vještine, znanja, stavove i ponašanja koja ljudi stiču u svojim svakodnevnim iskustvima i životnim izazovima. Ne samo da potiče i održava društvenu uključenost, aktivno sudjelovanje u građanskim aktivnostima. Može se ostvariti kroz različite oblike učenja formalno, neformalno i informalno. Formalno obrazovanje koje se provodi u različitim akreditovanim obrazovnim institucijama prema odobrenim programima radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija za lične, društvene i profesionalne potrebe i putem kojih se stiču priznate diplome i kvalifikacije. Neformalno svaki oblik obrazovanja koji ne vodi do sticanja novih kvalifikacija, novih diploma ili napredovanja u kvalifikacijskom smislu. Informalno učenje u svakodnevnim životnim aktivnostima vezanim uz porodicu, posao ili slobodno vrijeme (često se naziva i iskustvenim učenjem, odnosno učenjem koje se događa spontano ili “slučajno” kroz svakodnevne životne izazove). Nije organizovano ili struktuirano u smislu ciljeva, vremena i podrške učenju. U većini slučajeva je nenamjerno.
Cjeloživotno obrazovanje odnosi se na planirane i osmišljene programe unutar sistema obrazovanja putem različitih vrsta stručnih edukacija, tečajeva, studija i radionica. Takvi osmišljeni programi su usmjereni sticanju određenih kvalifikacija pojedinca, a općenito potiču kompetencije za cjeloživotno učenje. Provode ih centri za cjeloživotno obrazovanje koji djeluje samostalno ili unutar određenih institucija i ustanova, a verificirani su i odobreni od strane nadležnih tijela u sistemu obrazovanja.
Održivi razvojni cilj 4: Osigurati inkluzivno i kvalitetno obrazovanje, te promovisati mogućnosti cjeloživotnog učenja svih ljudi, svih životnih dobi
Ujedinjene nacije su na samitu održanom u septembru 2015. godine usvojile rezoluciju A/RES/70/1 – Transforming ourworld: the 2030 Agenda for Sustainable Development. Agenda 2030 je univerzalna strategija i od država potpisnica se očekuje da mobilišu sve resurse kako bi cilјevi bili ostvareni do 2030. godine. Agenda 2030 , sa svih 17 cilјeva, uklјučuje tri dimenzije održivog razvoja: ekonomski rast, socijalnu inkluziju i zaštitu životne sredine. U Agendi za održivi razvoj do 2030 cjeloživotno učenje prepoznato je kao ključno za postizanje održivog razvoja i kvalitetnog obrazovanja.
U septembru 2015. godine Bosna i Hercegovina se skupa sa 192 države članice Ujedinjenih naroda obavezala da će provesti Agendu 2030 za održivi razvoj čime je prepoznala značaj i potencijal provođenja Ciljeva održivog razvoja i Agende 2030 kao mogućnost značajnog unapređenja socijalnih, ekonomskih i okolišnih aspekata života u zemlji i jačanja regionalne saradnje.
Jedan od ciljeva održivog razvoja koji se nalazi pri samome vrhu prioriteta je cilj broj 4 koji se odnosi na kvalitet obrazovanja. Iako se u području dostupnosti obrazovanja bilježi napredak posljednjih godina, mnogim zemljama u razvoju još uvijek nedostaje osnovna infrastruktura kojom bi omogućili nesmetan i učinkovit pristup obrazovanju. Imajući te činjenice u vidu svrha globalnog cilja 4 je osigurati inkluzivno i jednako kvalitetno obrazovanje i promovisanje važnosti cjeloživotnog učenja za sve. Uključivanjem potrebe za promovisanjem mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve u održivi razvojni cilj 4 kreatori politike prepoznali su da bi obrazovanje trebalo dosezati dalje od formalnih institucionalnih formi osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja.
Kvalitetno obrazovanje je temelj za poboljšanje života ljudi i održivi razvoj. Veliki napredak postignut je u povećanju pristupa obrazovanju na svim nivoima i povećanju stope upisa u škole posebno žena i djevojaka. Stepen osnovne pismenosti se vidljivo poboljšao, ali su potrebni intezivniji napori kako bi se postigao veći napredak u u postizanju univerzalnih ciljeva obrazovanja. Na primjer, u svijetu je postignuta ravnopravnost dječaka i djevojčica u osnovnom obrazovanju, ali samo u nekim zemljama. Besplatno i kvalitetno osnovno i srednje obrazovanje za sve dječake i djevojčice želi se osigurati do kraja 2030. godine. Također, cilj je osigurati dostupnost jeftinog i kvalitetnog tehničkog, stručnog i tercijarnog kao i fakultetskog obrazovanja za sve muškarce i žene. Potrebno je znantno povećati broj broj mladih i odraslih osoba koji imaju relevantne vještine, između ostalog tehničke i stručne, za bolju zapošljivost, dobre poslove i poduzetništvo. Važan podcilj je osigurati rodnu jednakost u obrazovanju te jednak pristup svim nivoima obrazovanja i stručnoj obuci za ranjive grupe, uključujući osobe sa invaliditetom i djecu u ranjivom položaju.
Do kraja 2030. Plan je osigurati da svi učenici steknu znanja i vještine potrebne za unaprjeđenje održivog razvoja, putem edukacije za održivi razvoj i održive stilove života, ljudska prava, rodnu ravnopravnost, kao i promovisanje kulture mira i nenasilja, pripadnosti globalnoj zajednici, poštivanje kulturne različitosti i doprinosa kulture održivom razvoju.
Stanje u Bosni i Hercegovini
U posljednjih dvadeset godina bosanskohercegovačko društvo je prolazilo kroz razne tranzicijske faze koje su, vrlo često, ostavljale posljedice na sistemska rješenja jednog od najvažnijih postulata u društvu – obrazovanje. Nažalost , posljedice nesistemske brige za unaprjeđenje obrazovanja, vidljive su velikom stepenu nepsimenog stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Trenutne promjene u društvu otvaraju nove mogućnosti u komunikaciji, zapošljavanju i aktivnijem sudjelovanju pojedinaca u društvenom životu. S obzirom na trenutnu nesigurnu ekonomsku klimu u BiH, investiranje u razvoj ljudskih potencijala postaje tim značajnije jer obrazovanje može uspostaviti ravnotežu između razvoja pojedinca i razvoja društva. Stoga, danas je više nego ikada prije potrebno da građani stiču znanja, vještine i kompetencije kako bi se pripremili za izazove „društva znanja“. Prihvatanje koncepta cjeloživotnog učenja, kao jedne od temeljnih komponenti socijalnog modela društva, postaje nužnost u pripremi građana Bosne i Hercegovine za proaktivno djelovanje, jer ono integriše sve vidove obrazovanja/učenja i omogućava razvoj pojedinca čime se u konačnici doprinosi prosperitetu bosanskohercegovačkog društva.
Prema podacima koje je predstavila Agencija za statistiku, u 2013. godini od 3.180.115 koliko ih je starije od 10 godina nepismeno je 89.794, odnosno 2,8 posto.
Obzirom na podatke koji ukazuju na visok stepen nepismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini, stanje je više nego alarmatno. S tim u vezi potrebno je mobilisati sve dostupne resurse u društvu kako bi građani u BiH prepoznali benefite cjeloživotnog učenja i stalnim učenjem i usavršavanjem povećali vlastitu vrijednost i bili konkurentniji na tržištu rada. Imperativ koji se nameće bosanskohercegovačkom društvu jeste da obezbijedi edukacijske sadržaje koji će adekvatno odgovoriti na aktuelne izazove i potrebe. Jedino kvaliteno obrazovanje upućuje na pluralističku i participativnu demokratiju te izgrađuje individue koje su u stanju, u koštac sa zahtjevima savremenošću, promicati demokratksu globalnost.
Ukoliko želimo obnoviti društveno tkivo Bosne i Hercegovine jedini put koji će omogućiti građanima da u punom kapacitetu ostvaruju svoj potencijal, u društvu iz kojeg žele učiti i kojem žele doprinositi, jeste omogućiti kvalitetno obrazovanje.
