Put mira Scheveningen – Srebrenica je izuzetni poduhvat male grupe prijatelja, koji su se zajedno probijali u julu 1995. iz Srebrenice prema Tuzli. Suad Pašalić Mikan, Abdulah Halilović Dule i Bego Halilović su krenuli 9. aprila 2023. godine ispred zatvora u Scheveningenu iz Den Haaga gdje su ratni zločinci čekali presude za genocid u Srebrenici i zločine u BiH, a planiraju doći u Potočare 8. jula. Put traje tri mjeseca, a prolaze pješice kroz 6 država. Jutros su ušli u Bosnu i Hercegovinu i danas su u Gradačcu.
“Imali smo i fizičkih i psihičkih padova ali mi znamo zašto to radimo i za koga ovo hodamo. Nije sve med i mlijeko, nije sve kako smo mi zamišljali… Prošle sedmice smo bili u Hrvatskoj i kiša nas je pratila svakog dana. Teže je nego smo mislili”, kaže Suad Pašalić, vođa puta.
Na svojim ruksacima nose zastave BiH, Europske unije i države kroz koju prolaze i po tome su prepoznatljivi. Zbog teških vremenskih uslova i zbog umora, morali su smanjiti kilometražu koju pređu svakog dana na 20 kilometara.
Suad Pašalić je preživio genocid u Srebrenici, a od 1997. godine živi u Holandiji, gdje je otišao zajedno sa porodicom , uz pomoć svoje sestre koja je odranije izbjegla u tu zemlju. Oporavak od ratne traume trajao je dugo i trebalo mu je desetak godina liječenja da bi bio u stanju da vodi normalan život. U ratu je pisao dnevnik, koji mu je poslužio da svoja sjećanja pretvori u knjigu pod nazivom „Zloglasna kamenička bukva“, koje je svjedočanstvo preživjelog svjedoka užasa. U zasjedi na zloglasnoj “Bukvi” je ubijeno najmanje 1000 Srebreničana, a veliki broj je i ranjen.
U svojoj knjizi o tom događaju Suad kaže: “Sve to vrijeme kada se čula ta eksplozija koja je srušila tu bukvu, čuli su se jauci i vrisak upomoć ranjen sam. Krikovi čudni koje do sada u životu nisam nikada čuo. Bilo je jezivo, strašno. Izgledalo je kao da gledam neki film strave i užasa. Jeza strah, jeza strah. Strah! Strah! I samo strah, pakao.”
Teških i strašnih momenata iz tog perioda, tog neizvjesnog puta kroz šume oko Srebrenice, Suad se sjeća vrlo dobro i smatra da se o tome mora pisati i pričati, radi novih generacija koje dolaze, i radi mira.
“U tim mojim halucinacijama ja sam vidio nešto lijepo, nešto što sam volio, jednu hevi metal grupu Deep Purple. Vidim kako Gillan, njihov pjevač pjeva a ja igram i plešem uz tu pjesmu. Koja je pjesma ne znam. Kada sam počeo dolaziti sebi osjetio sam nešto vruće po mojim obrazima. To su bili šamari Lole, mog komšije Rame Hasanovića,” piše Suad.
Suad snima video javljanja na raznim etapama svog puta, koji se mogu pogledati na YouTube kanalu Radija BH dijaspore.
“Generalni medijski pokrovitelj je Radio Dijaspore BiH iz Nizozemske koji vodi gospođa Naida Ribić. Logistička podrška je moj veliki prijatelj, Krajišnik iz Cazina Samir Šišić, predsjednik SV Bosna Den Bosch. Kada sam mu rekao za ovu ideju Samir je rekao ja ću te sa autom pratiti cijelim putem. To mi je bio vjetar u leđa”, kaže Suad, podsjećajući da se za ovaj težak poduhvat počeo pripremati još u januaru ove godine, kada je dnevno prelazio i po 30 kilometara kao trening za fizičke napore koji njemu i njegovim prijateljima predstoje.
Abdulah Halilović je penzioner, a Bego Halilović još radi i morao je uzeti tri mjeseca neplaćenog odsustva na poslu da bi mogao učestvovati na ovom Putu mira. Vrijeme je bolje u narednim danima, pa će ova odvažna trojka imati bolje uslove za pješačenje. Bez sumnje će na stanicama svog puta kroz Bosnu i Hercegovinu ova grupa imati topao doček i podršku.
