Na završenom 21. Festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva BiH u Konjicu, Dramski studio JU KSC Kakanj osvojio je tri nagrade u kategoriji pozorišta sa predstavom “Tri puta majka, pa onda otac”.
„Kada sam počela da radim u Dramskom studiju imala sam drugačija očekivanja. Većinom kada nam se spomene gluma, prvo što nam pada na pamet jeste čitanje i učenje teksta kojeg dobijemo i postavljanje scene gdje uglavnom neko drugi govori šta treba da radimo. Ove dvije godine, koliko sam u starijoj grupi, mi smo koristili totalno drugačiji pristup radu u pozorištu. Ne samo da smo glumili, nego smo i učestvovali u istraživanju i stvaranju predstave. Naša predstava “Tri puta majka, pa onda otac” je tema o kojoj je nekada teško pričati jer se dosta toga može protumačiti pogrešno. I nama je bilo teško na početku ali smo znale da je bitno pričati o tome. Predstava je za sada uspješna i vjerujem da je većina gledalaca shvatila poruku“, ističe Nejra Begovac, koja igra jednu od uloga u predstavi.
Sekcija starijeg uzrasta Škole glume bilježi samo uspjehe. U periodu od 2016. pa do premijere posljednje predstave u aprilu „Tri puta majka, pa onda otac“, omladinska grupa zabilježila je učešće na svim festivalima omladinskog i amaterskog karaktera u BiH, te u nepunih sedam godina u Kakanj donijela preko 40 nagrada, a svakako se ističu predstave koje su osvajale Grand Prix festivalske i nagrade za predstave u cjelini: „Životinjska farma“, „Ožiljci“ i „Tri puta majka, pa onda otac“. Osim ovih ostale nagrade su osvajale i predstave: „DNK“, „Čudni događaji u noći muzeja“, „Pozdravi nekog“, „Nastanak Rima“, „Birokratija, papir ili nešto drugo“.
Dva puta su bili predstavnici BiH na festivalima. 2020. sa „Životinjskom farmom“ na 8. Juventafestu u Sarajevu i 2022. sa predstavom „Ožiljci“ na 17. Internacionalnom festivalu amaterskog teatra u Laktašima, gdje su osvojili i nagradu za najbolju predstavu u cjelini. Osim ovih, Škola glume Dramskog studija iz Kaknja redovno je učesnik srednjoškolskih, omladinskih i amaterskih pozorišnih festivala u Konjicu, Trebinju, Bugojnu, Vlasenici, Živnicama, Tuzli, Mostaru, Zenici, Tomislavgradu.
Mirza Bajramović, voditelj Dramskog studija i „Škole glume“ govori: „Pozorište je izuzetno moćan oblik medija. Osim toga što je zabavan, duhovit, tužan, napet, potiče gledaoca na razmišljanje i svakako dobar lijek za sve, katarzična moć pozorišta je vjerovatno najjače njegovo oružje. Posljednje dvije predstave „Ožiljci“ i „Tri puta majka, pa onda otac“ su nastale kao autorski čin kolektiva koji je dio procesa predstava. „Ožiljci“ govore o emocijama brige, straha, ljutnje i tuge, te njihovim utjecajima na čovjeka, a problematika je veća ukoliko je posljedica društveno-politčke situacije u našoj državi, a koja rezultira time da posljedice usljed izloženosti ovih emocija dovode ili možgu dovesti do odlazaka mladih iz BiH, kako ih više ne bi osjetili u intenzivnoj i svakodnevnoj mjeri kao ovdje, te da ih je potrebno prihvatiti, kako bi ih mijenjali. Upravo se time ova predstava bavi, a glavna dramska radnja je nastala iz stručnih psihoterapeutskih radionica polaznika sa geštalt psihoterapeutom Esminom Brodlijom, gdje se kroz formu psihoterapija došlo do željenih sitaucija i scena. Druga autorska predstava „Tri puta majka, pa onda otac“ je želja polaznica da govore o položaju žena u bh. društvu. Porodični, društveni, politički, ekonomski, socijalni status dolazi u prvi plan, a nije upitno da je položaj „nepovoljan“. Polaznice propituju zašto je to tako? Shodno gorućem problemu, neophodan je otpor, a otpor ženama nije lako postići. Stoga ih je važno podržavati u njihovom otporu, osnaživati i osiguravati da imaju sigurne prostore i resurse za izražavanje svojih stavova. Otpor i solidarnost žena imaju važnu ulogu u borbi protiv rodne nejednakosti. Kako je naše društvo tradicionalno uz dominantno prisustvo religije kao najbitnijeg faktora za odgoj i ponašanje, glumice u predstavi svaku igranu scenu ili situaciju počinju sa prikladnim citatom iz svetih knjiga svih monoteističkih religija, a kako bi se ukazalo na licemjerstvo društva i tome da se njihova djela ponašanja prema ženama ne poklapaju sa riječima u koje se kunu. Veliki doprinos u istraživanju i učenju o ženskim pravima polaznicama je dala i Dina Bajraktarević (aktivistkinja i ekspertica za ljudska prava), a do igranih scena se došlo korz imrprovizacije na datu temu. Specifično za obje predstave su koreografski dijelovi, a koje po mome mišljenju naš dugogodišnji član i student tuzlanske akademije Amer Javoraš, odlično postavi. Ta dimenzija, uz kombinaciju sa klasičnim pozorištem je nešto na čemu gradimo naše pozorište i naš pozorišni jezik.“
Dramski studio iz Kaknja počeo je sa radom u aprilu 1999. godine, na inicijativu Izeta Fejzovića, tadašnjeg direktora JU za kulturu i sport. Produkcija prvih pozorišnih predstava uglavnom je tekla u saradnji sa Bosanskim narodnim pozorištem u Zenici, a kakanjski amaterski glumci u svojim predstavama su uvijek imali pojačanje u vidu glumaca i režisera iz ansambla pozorišta u Zenici. Saradnja sa BNP-om Zenica je rezultirala i pokretanjem pozorišno-pedagoškog programa pod nazivom „Škola glume“, a prvi i dugogodišnji voditelj je bio dr. dramske pedagogije, glumac i trenutno direktor BNP Zenica, Miroljub Mijatović, a u toku je 14. ciklus ovog programa. Osim gospodina Mijatovića predstave su režirali istaknuti umjetnički radnici Iso Porović, bračni par Mugdim Avdagić i Faketa Salihbegović-Avdagić, trenutni direktor JU KSC Kakanj, glumac Mirza Mušija, te mladi članovi i članice Merima Ibranović, Mirnes Kubat i Emerin Ahmetašević.
Vrijedi spomenuti da je Mirza Mušija prvi član Dramskog studija koji je završio Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu smjer glume, a osim njega još članova Dramskog studija je uspješno završilo ili trenutno pohađa akademiju. Prije svega, Damir Čobo koji je glumu završio na Benington koledžu u SAD-u, te master studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Zatim, trenutni voditelj, Mirza Bajramović koji je glumu završio na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Dugogodišnji član „Škole glume“, Amer Javoraš je student III godine studijskog odsjeka glume Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli. Osim pomenutih imena vrijedi istaknuti da je i glumac Nermin Omić iz Kaknja, a trenutno uposlenik Narodnog pozorišta u Tuzli, a od nedavno Kakanj je bogatiji za još jednu profesionalnu pozorišnu radnicu i prvu rediteljku Ajlu Bešić, koja je završila režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a Ana-Marija Tomić, studentica je III godine Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na glumačkom odsjeku.
Dramski studio i Škola glume su do sada zabilježili 58 premijera i predstava. Članovi i članice Dramskog studija i starije gupe „Škole glume“ su uglavnom srednjoškolci i srednjoškolke koji/e dosta vremena provode zajedno u procesu rada, a mnogi od njih zavole pozorište što je vjerovatno i glavni cilj rada sa mladima. Gotovo je postalo pravilo da svaku predstavu jedno ili više njih obavezno dobije nagradu za glumačku kreaciju na različtim festivalima, što im svakako daje volju za još predaniji rad, a što se pogotovo primijeti na njihovim autorskim predstavama.
Lične izazove u pripremi i izvedbi predstave Lejla Sikira predstavlja riječima: „Članica sam Dramskog studija i Škole glume već 7 godina, te sam imala priliku učestvovati na više dječijih predstava, ali posljedna predstava “Tri puta majka, pa onda otac” je zauzela posebno mjesto. Predstavili smo položaj žena kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, iznoseći svoja iskustva i iskustva žena iz naše okoline. Igrala sam ulogu zlostavljača, stoga sam bila primorana iznositi izuzetno uvrjedljive komentare upućene ženama. Mogu reći da nije bilo lako izgivarati tako teške riječi, ali me je motivisao cilj predstave, a to jeste da osnažimo žene i da našem pokažemo njihovu moć i hrabrost, te da utičemo na stav muškaraca prema njima.“
Vrijedi istaknuti da se ove predstave realizuju iz projektnih prijedloga i redovno su finansijski podržane od strane resornog ministarstava za kulturu ZDK i Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti.
