“Naše rijeke su postale pokretne trake za odvoz smeća i svih vrsta otpadnih voda i opasnih materija” riječi su to Indira Melića iz Kluba sportskih ribolovaca “Travnik”, poznatog zagovarača za zaštitu prirode. “Rijeka Ugar u samo 40 kilometara dužine ima isplaniranih ili već izgrađenih 5 mini hidroelektrana, i tri velike hidroelektrane. Rijeka je potpuno uništena i “strpana” u cijevi. To je pravi ekološki zločin”
Situacija o kojoj priča gospodin Melić je samo jedna od zastrašujućih ribarskih priča, koje svjedoče o nemaru, korupciji, interesima raznih aktera, zagađenju i uništavanju prelijepih bh. rijeka. Ribarska udruženja iz Zenice, Maglaja, Doboja, Kiseljaka, Travnika, Tešnja, Kaknja i Lukavca jučer su se okupili u Sarajevu kako bi naučili i ujednačili pristupe u slučaju uočavanja zagađenja u vodnim tijelima. Ribari su samim svojim prisustvom na rijekama svojevrsni „lokalni vodni inspektori“, u stanju su uočiti sve promjene i najčešće prvi i podižu uzbunu u slučaju nekog ekološkog incidenta. U nekim situacijama ulaze i u ozbiljne pravne slučajeve, protiv mnogobrojnih i moćnih protivnika ali uz vrijednu podršku kolega i kolegica iz udruženja koja se bave ekološkim temama.
Selvedin Plasto, sekretar Sportskog ribolovnog društva “Bistro” iz Kaknja podijelio je sa kolegama priču o stalnom zagađenju prelijepe rijeke Trstionice i problemima koje imaju sa kompanijom Easter Mining, dok je Draženko Vujanović iz UGSR “Smuđ” Lukavac istakao da su u sudskom sporu sa Fabrikom sode Lukavac zbog izlivanja “bijelog mora” u rijeku Spreču i ekološke katastrofe koju je taj incident izazvao, dok su sa Koksarom ostvarili sporazum. Almir Ćatić iz UGSR “Bistro” Zenica istakao je probleme rijeke Bosne: “Brana na Kanalu ispod Zenice koju koristi ARCELOR MITAL za uzimanje tehničke vode koju koristi u procesu proizvodnje od 2014 godine nije u ispravnom stanju. Radi se o tome da je riblji prolaz koji je do tada bio ispravan u poplavama te godine oštećen i da je zaustavljena prirodna migracija ribe uzvodno do Sarajeva i njen prirodni mrijest u pritokama rijeke Bosne uzvodno. Kakanj i Visoko su ostali bez većine ribljeg fonda, a odumire i naš dio rijeke uzvodno od grada Zenice.”
Zajednički problem koji su predstavnici ribolovnih društava iznijeli je da je vlasnik ribljeg fonda država, a da su društva korisnici, koji bi trebali da imaju ribolovno pravo. Neophodno će biti prilagoditi zakonska rješenja. Ribogojilištima trebaju da upravljaju udruženja ribara s obzirom na to da su članovi udruženja entuzijasti koji će se prema njima ophoditi sa puno više ljubavi nego što je to bio slučaj do sada.
Ciljevi ove edukacije za ribarska udruženja su bili razumijevanje zaštite, korištenja, upravljanja i monitoringa vodnih resursa, upoznavanja sa metodom praćenja zdravlja riječnih ekosustava, utvrđivanja nadležnosti ribočuvarske službe i postupanje prilikom zagađenja vodnih tijela. Edukaciju je vodio biolog Marinko Dalmatin, a edukaciju je organizovao CPCD u okviru projekta Misli o prirodi! koji finansira Švedska.
Ribarska udruženja i društva trebaju biti uključeni u sve konsultacije u vezi voda i vodotokova koji se nalaze unutar njihovih lokalnih zajednica i nivoi vlasti moraju sarađivati sa njima, kako bi ubuduće ribarske priče iz BiH bile manje strašne a više zabavne.
