Američka vlada je nedavno dala zeleno svjetlo za veliki novi rudnik na jugozapadu savezne države Nevada. Navodno je riječ o iskorištavanju rezervi litijuma dovoljnih za oko 50 miliona električnih automobila, ali aktivisti upozoravaju kako bi ovaj rudnik mogao ugroziti opstanak rijetkog cvijeta. Tako se po ko zna koji put otvara diskusija o spojivosti čiste energije i zaštite osjetljivih ekosistema.
Ured za upravljanje zemljištem SAD (US Bureau of Land Management) je 24. oktobra dao konačnu dozvolu kojom se australskom proizvođaču litijuma i bora, kompaniji Ioneer Ltd., omogućava pokretanje rudnika na lokalitetu Rhyolite Ridge u okrugu Esmeralda (Esmeralda County) u Nevadi. Tom prilikom su predstavnici vlasti izjavili da su djelovali brzo kako bi „izgradili čvrstu i održivu ekonomiju čiste energije koja će stvoriti radna mjesta za opstanak porodica, osnažiti lokalnu ekonomiju i pomoći u borbi sa ekološkom nepravdom“. Osim toga, naveli su i kako je ovaj rudnik neophodan za napredak u tranziciji na zelenu energiju i pokretanje ekonomije u budućnosti.
Velika cijena
Dakle, riječ je o istim frazama koje su nam poznate iz nekih projekata koje su Zapadni Balkan dovele u središnje pažnje poslovnih i političkih krugova jako zainteresiranih za isto takvo osnaživanje ovdašnjih lokalnih ekonomija i unapređenje lokalnih zajednica. Sasvim slučajno, uz tu brigu o našim lokalnim ekonomijama i zajednicama, dođe i činjenica da je u toku globalna pomama za litijumom koji je neophodan materijal za zelenu tranziciju, odnosno ključni sastojak baterija za električne automobile, mobilne uređaje, laptope i druge uređaje.
Budući da tehnološki napredak ide puno brže nego što to postojeći resursi mogu pratiti, razumljivo je da su potrebna nova izvorišta sirovina. Tako su proizvođači iz EU jako zainteresirani za Balkan, a američki – čini se – nastoje rješenje pronaći u vlastitom dvorištu.
Međutim, projekti eksploatacije litijuma dolaze uz veliku cijenu koju treba platiti ekosistem iz kojeg se ova ruda crpi. Pri tome, mogućnost sprečavanja štete po okoliš skoro u cijelosti zavisi od toga koliko su snažne institucije koje su za taj posao zadužene.
Takav je slučaj i sa spomenutim rudnikom u Nevadi, čija je lokacija predviđena baš na mjestu gdje raste endemska Tiehmova heljda, biljka koja se nalazi na listi ugroženih biljnih vrsta. Zaštitnici okoliša tvrde kako će rudnik Rhyiolite Ridge dovesti do potpunog nestanka ove biljke koja ne raste nigdje drugdje. Uz to, aktivisti tvrde kako će rudarenje dovesti u opasnost i planinsko područje Silver Peak Range, čija voda održava biodiverzitet u toj regiji i koje narod Šošona smatra svetim mjestom.
Neprofitna organizacija Centar za biološki diverzitet (The Center for Biological Diversity) je izrazila zabrinutost zbog ovih planova, ali je federalna vlada svejedno odlučila nastaviti sa projektom.
„Dajući zeleno svjetlo ovom rudniku, Ured za upravljanje zemljištem je iznevjerio svoju dužnost da štiti ugrožene vrste poput Tiehmove heljde, te ismijava Zakon o ugroženim vrstama“, stoji u izjavi Centra za biološki diverzitet.
Poznati scenario
Iz ovog Centra još upozoravaju kako rudnik Rhyolite Ridge slijedi opasan scenario „brzog i aljkavog izdavanja dozvola, spuštanja ekoloških standarda, ignorisanja struke i nauke, te zanemarivanja zabrinutosti lokalnih zajednica“. Sve ovo zvuči prilično poznato odnekud, zar ne?
Da, sve su to stvari koje se spominju i na Balkanu, samo što se u Americi ljudi koji na to upozoravaju ne linčuju i ne proglašavaju neprijateljima i izdajnicima. A da stvar za Balkan bude daleko gora, rudnik u Nevadi je smješten u pustinji koja je gotovo i nenaseljena!
Kako bismo stvari stavili u kontekst, spomenimo da cijeli okrug Esmeralda prema podacima iz 2022. godine ima svega 744 stanovnika. Površina ovog okruga je, pazite sad, 9,300 km2, što nam daje gustoću naseljenosti od 0,080 stanovnika po kilometru kvadratnom!
Usporedbe radi, Mačvanski okrug u Srbiji u kojem se nalazi najzanimljivije ležište litijuma u Srbiji ima površinu od 3,268 km2, a na tom prostoru živi preko tri stotine hiljada ljudi! Gustoća naseljenosti ovog područja je oko stotinu ljudi po kilometru kvadratnom, odnosno u poređenju sa okrugom Esmeralda tu na tri puta manjem području živi četristo puta više stanovnika.
Regija sjeveroistočne Bosne, koja bi bila najugroženija u slučaju pokretanja rudnika litijuma u rejonu planine Majevice, obuhvata Semberiju i obližnje općine Tuzlanskog kantona. Tu na prostoru manjem od Mačvanskog okruga živi ukupno oko pola miliona stanovnika. Dakle, ako ovo u kontekstu eksploatacije litijuma gledamo kao jedinstven prostor, još uvijek govorimo o području upola manjem od Esmeralda Countyja u Nevadi, ali na kojem živi osamsto hiljada ljudi – više nego što ih ima najveći grad ove američke savezne države, Las Vegas.
I tako, dok u Nevadi u području gdje živi manje od osamsto ljudi aktivisti daju sve od sebe da zaustave projekt koji bi mogao ugroziti endemsku heljdu, ili da ga bar natjeraju da poduzme aktivnosti koje bi garantirale njen opstanak – na Balkanu se za osamsto hiljada ljudi očekuje da vjeruju na riječ investitorima kada je u pitanju opstanak njih samih. Hoće li kopati ili neće ostaje da se vidi, kao i da se prati kako se u Nevadi litijum vadi ili ne vadi. Možda nešto i naučimo, ko zna.
