Umjesto opštepoznatih definicija fašizma i nacionalizma, dozvolit ću sebi da te fenomene opišem onako kako ih vidim. Fašizam i nacionalizam su kukavičke ideologije! Ideologije koje kreiraju haos i strah a onda te osjećaje kod ljudi koriste za mobilizaciju podrške. Fašizam i nacionalizam nisu ideologije naroda. Upravo suprotno – te ideologije rade protiv naroda.
Fašističke i nacionalističke ideologije su izgubile svoju političku moć slomom nacističke Njemačke, fašističke Italije kao i slomom njihovih marionetskih državica kao što je bila tkz. ndh. To što su poražene ne znači da su potpuno nestale. Njihovo prisustvo možemo naći među određenim ekstremističkim, političkim pokretima i autoritativnim sistemima i akademskoj zajednici, često u oblicima poput populizma, ekstremnog nacionalizma, historijskog revizionizma i veličanjem zlotvora.
U mnogim evropskim zemljama, poput Mađarske i Srbije, lideri koriste retoriku koja jako podsjeća na fašizam promovišući nacionalističko – konzervativne ideje koje se protive otvorenom svijetu, koje se bore protiv ljudskih, jednakih prava, a posebno se protive multikulturalizmu i vrijednostima EU. Rast fašizma i nacionalizma se posebno vidi u post – komunističkim državama gdje ove retorike služe za jačanje suvereniteta i zaštitu, kako kažu, nacionalnih vrijednosti. Ustvari, pozicije u takvim državama su okupirali ljudi koji vide državu kao lični bankomat a svoje građane i građanke kao sredstvo postizanja partikularnih interesa.
Problem fašizma i nacionalizma u zemljama Zapadnog Balkana je duboko ukorijenjen i značajno utiču na političku i društvenu dinamiku regiona. Ovi dominantni narativi su povezani sa idejama baziranim na etničkoj isključivosti, slavljenju ratnih zločinaca i floskuli „ugroženi identiteti“ a sve sa ciljem pridobijanja značajne podrške birača.
Fašizam u klasičnom obliku nije dominantan na području Zapadnog Balkana. On se više ogleda u historijskom revizionizmu i rehabilitaciji fašističkih ideja. Nedavno sam na društvenoj mreži X vidio dva posta koja su me poprilično uznemirila. Prvi je snimak navijača u Splitu koji skandiraju pozdrave i klikove koje su ustaše koristile dok su vršile najmonstruoznije zločine protiv Srba, Jevreja, Roma i svih drugih nepoželjnih tokom postojanja te tvorevine. Drugi je veličanje m.p. thompsona, pjevača koji srcem pjeva ustaške pjesme, od strane univerzitetskog profesora iz Zagreba. Iako su se svi oni samodiskvalifikovali iz progresivnog svijeta, ova dva primjera mi pokazuju da ideje fašizma i nacionalizma postaju glasnije i da su sveprisutnije.
Podržavanje fašističkih i nacionalističkih narativa među akademskom zajednicom predstavlja prijetnju po akademske institucije ali i po društvo u cjelini. Ova pojava predstavlja početak opasnosti za akademsku slobodu, kritičko razmišljanje kao i na društvenu koheziju. Infiltriranje fašističkog i nacionalističkog narativa u akademski život jednog društva ima ozbiljne negativne posljedice po obrazovni sistem i kritičko razmišljanje budućih akademskih građana i građanki. Podržavanje tih narativa je početak (i) ograničavanja slobode mišljenja jer uključuje mržnju prema etničkim, vjerskim, seksualnim i svim drugim, njima neprihvatljivim, grupama ljudi u društvu. Svi oni mladi ljudi koji su nesigurni u vezi sa svojim identitetom i političkim stavovima postaju podobni za (ii) radikalizaciju jer uloga akademskih institucija ne ogleda se samo u obrazovanju budućih generacija nego predstavljaju mjesto gdje mladi ljudi razvijaju svoje vrijednosti a fašistički i nacionalistički narativi ih mogu privući jer su jednostavni, lako probavljivi i, uglavnom, nemaju uporišta u činjenicama. Priroda ovih ideologija se vidi u protivljenju poštivanja ljudskih prava i multikulturalizma što može dovesti do (iii) diskriminacije studenata koji pripadaju manjinskim etničkim, vjerskim, seksualnim i drugim grupama jednog društva. I najopasnija posljedica podržavanja ovih narativa od strane akademske zajednice se ogleda u (iv) urušavanju akademskih vrijednosti. Svih onih vrijednosti koje moraju biti zasnovane na istraživačkim metodologijama, činjenicama i objektivnosti. Dalje, sve ovo doprinosi urušavanju demokratskih vrijednosti i društvene stabilnosti.
I da odgovorim na pitanje u naslovu – nisu! Nisu jer šizofrenija vlada, nestalo je kritičko razmišljanje!
Ako se ovakve ideje ne spriječe i svi akteri, posebno oni sa akademskih institucija, zakonski ne kazne, dovest ćemo se u situaciju da će diskriminacija, jednoumlje i zlo u potpunosti preuzeti društvene procese. To je život pun tuge, jada, siromaštva i to si ne smijemo dozvoliti. Posebno ne mi, građani i građanke Bosne i Hercegovine, jer smo i sami bili/još uvijek smo žrtve tih ideologija. Zato, otvorimo oči, upozoravajmo i borimo se protiv zla. Podržimo i pomozimo jedni druge.
