PIŠE: Anisa Mahmutović
Vitinica je naselje u općini Sapna. Pripada Federaciji BiH, a svi najbliži centri i institucije su u RS. Hodajući ulicama Vitinice, imate osjećaj kao da ste u nekom prigradskom naselju, a ne u graničnom području koje je kao slijepo crijevo ostavljeno i od entitetskih i od državnih institucija.
Da su napušteni od svih shvatili su odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa su zbog nepostojanja mogućnosti da negdje rade i zarade egzistencijalni minimum šansu potražili u zemljama Evropske unije. Već druga generacija iseljava, najčešće u Austriju i Njemačku. Tamo zasnivaju porodice, a ovdje dolaze ljeti i tokom praznika. Jedan od njih je i Dževad Islamović koji sa porodicom živi u austrijskom Salzburgu.
Iz želje da pomogne kraju u kome je odrastao, Dževad je osnovao organizaciju Help Others – Pomozi drugima koja već osam godina svakodnevno brine o stotinama porodica.
U okviru organizacije centralno mjesto svakako ima narodna kuhinja, jedina koja je osnovana u seoskim predjelima zemlje i u potpunosti finansirana kroz različite oblike donacija. Ova jedinstvena kuhinja svakodnevno ima između 180 i 200 korisnika – njene kuharice pripremaju obroke zavidnog kvaliteta, pakuju ih u „manjerke“, a potom ih vozači razvoze korisnicima po principu „obrok na kućni prag“.
„Posebno vodimo pažnju o tome da svakodnevne posjete našim korisnicima ne budu samo donošenje obroka, već da provjerimo šta im je još potrebno poput ogrjeva koji trenutno obezbjeđujemo, lijekova koji su im često neophodni, namještaja… Sve. Šta god iskažu kao potrebu, potrudimo se da omogućimo“, govori nam osnivač organizacije.
Dževad Islamović ističe koliko je ovaj posao izazovan i da u njemu nemaju nikakvu institucionalnu podršku. Kontinuirana pomoć im dolazi od većih srodnih organizacija poput Pomozi.ba, Islamske zajednice u BiH, privrednih društava i pojedinaca koji finansijskim uplatama ili donacijom namirnica podržavaju njihov rad.
Hatija, Jasmina, Remzija i Dženana su kuharice koje svakodnevno brinu da korisnici narodne kuhinje imaju tople i kvalitetne obroke koji ni na koji način neće kvalitetom odstupati od restoranske ponude. Pored toga što kuhaju svakodnevno, one pripremaju salate, džemove i zimnicu kako bi tokom hladnih mjeseci u ponudi imale više obroka i priloga. Nije im teško jer – kako kažu – vole svoj posao.
„Mi radimo sa osmijehom. Ispunjava nas sreća nana i djedova koje svakodnevno hranimo. Živimo za njihovu radost i zahvalnost. Hrana im se uvijek šalje vruća. Trudimo se bar jednom mjesečno i mi da ih posjetimo, ali svakodnevno od momaka koji idu na teren dobijamo povratne informacije od svakoga pojedinačno, tako da smo uvijek u kontaktu,“ kaže Hatija Mustafić.
Pored obezbjeđivanja obroka organizacija Help Others – Pomozi drugima svojim korisnicima u ovim mjesecima dostavlja ogrjev. Za one koji nisu njihovi korisnici, a žive u ruralnim sredinama obezbjeđuju prehrambene i higijenske pakete, lijekove.
Islamović kaže kako im je kuhinja primarna, ali da tokom godine zaista provedu mnoštvo drugih projekata:
„Za djecu iz povratničkih sela obezbjeđujemo školske torbe, pribor. Za studente i učenike srednjih škola slabijeg imovinskog stanja stipendije. Finansijski pomažemo liječenja. Donirali smo stoku, poljoprivredne mašine, pravili stambene objekte. Poslali na inostrana liječenja veliki broj mladih i djece. Dakle, kompletan socijalni program za stanovništvo koje je staro, bolesno ili slabijeg materijalnog stanja je naša briga.“
Ekonomsku krizu kako u zapadnim zemljama, tako i ovdje osjete i u Help Others – Pomozi drugima. Ogromna finansijska sredstva su im potrebna svakodnevno, ali sve ih je teže prikupiti jer inflacija se osjeti i u socijalnim pričama.
„Svaki put, pa i ovaj koristimo priliku da pozovemo ljude da posjete naše stranice na društvenim mrežama Help Others – Pomozi drugima, da nam pomognu na način na koji to oni mogu kako bi ljudi kojima smo mi ovdje jedina nada i institucija u koju se mogu obratiti imali nadu za dalje.“
Sapna pripada Federaciji Bosne i Hercegovine. Privredu nema. U institucijama Tuzlanskog kantona, Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine nikada nije bilo dovoljno interesa za njen razvoj u ovom području koje čistog zraka i plodne zemlje moglo je biti pravi mali poljoprivredni kraj. Ovdje bi i planinski turizam imao budućnost, međutim niti je ikada zaživio organizovani otkup poljoprivrednih proizvoda, niti je ikada urađena ponuda za planinski turizam pa je ovaj prostor u izumiranju. Mladi su svoj život nastavili u Evropi, a stariji pomoć i uslugu traže u Help Others – Pomozi drugima.
