Iz nekog razloga ptice na dalekovode gledaju kao na ogromne garniture za sjedenje. Prva asocijacija na kablove razapete između dva dalekovodna stuba su ptice koje se odmaraju na žicama kroz koje protiče struja pod visokim naponom na svom putu od elektrana do potrošača. Jedno od pitanja koje je sebi skoro svako u životu jednom postavio je – zašto ptice sjede na žicama i kako ih ne ubije struja?
Na prvi dio pitanja nije naročito teško naći logičan odgovor. Visoke žice su idealno mjesto koje pticama pruža savršenu preglednost okoline, a što im pruža prednost pred grabljivicama koja može napraviti razliku između života i smrti.
A kad smo kod života i smrti, ni drugi dio pitanja često nema smisla budući da – nažalost – veliki broj ptica struja ipak ubije. Prema naučno zasnovanoj procjeni iz 2014. godine, samo u Sjedinjenim Američkim Državama od struje godišnje pogine između milion i deset miliona ptica. U naročitoj opasnosti su krupnije grabljivice, budući da zbog svoje veličine imaju veće šanse da odjednom dotaknu dvije žice, ili žicu i vod za uzemljenje. Samo u 2016. godini su pripadnici američke službe za ribarstvo i divljač zabilježili 417 slučajeva grabljivica koje je ubila struja, od čega četiri petine otpadaju na bjeloglave i sure orlove.
Dakle, ptice na dalekovodima ipak počesto poginu usljed električnog napona, ali nas zanima onaj dio u kojem mirno čuče na žicama i to ne plate životom. Uglavnom, to je posljedica evolutivnog razvoja u kojem su ptice stekle sposobnost da lete i da dalekovodnim žicama pristupe na taj način. Kada bi se kojim slučajem i ptice na dalekovode penjale stepenicama bez zaštitne izolacione opreme bile bi momentalno spržene kao i bilo ko od nas. Jednostavno – ptice lete i slete na jednu žicu, a pri tome smrt izbjegnu jer ta žica nema uzemljenje.
Svaki dobar električar će znati objasniti kako ptice ne stvaraju kontakt između žice i tla, što znači da ne zatvaraju strujni krug. Ukoliko dodirnemo žicu dok stojimo na zemlji ili se držimo za nešto što ima kontakt sa tlom automatski zatvaramo strujni krug, i rezultat obično nije nimalo dobar.
To vam je kao da puštate vodu niz žlijeb i u jednom momentu taj žlijeb probijete – voda će, naravno, poteći kroz novu pukotinu usljed gravitacione sile. Na isti način, kad uzemljeni objekti koji imaju provodnička svojstva dođu u kontakt sa električnim vodom pod naponom, oni stvaraju alternativni put kojim struja može teći.
Tako, ukoliko ptica istovremeno dodirne i žicu pod naponom i nešto što može predstavljati uzemljenje, otvara se put za tok struje kroz tijelo malog pernatog stvorenja. Ako je ptica dovoljno velika, može tako dodirnuti i dvije paralelne žice – u oba slučaja je ishod isti i prema naučnim dokazima ptica, nažalost, zaboravlja da leti.
