Principi saradnje između Vijeća ministara i nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini (BiH) utvrđeni sporazumom prije 16 godina i danas su samo mrtvo slovo na papiru.
Vijeće ministara BiH je prije tri godine oformilo Savjetodavno tijelo za saradnju s nevladinim organizacijama u cilju stvaranja poticajnog, pravnog, institucionalnog i financijskog okruženja za njihovo djelovanje. Ipak, od osnivanja do danas nisu održali nijedan sastanak sa predstavnicima ovog tijela, niti se odazivaju na njihove upite i pozive za sastanak.
“Naša uloga da damo neki savjet, koji bi išao u korist civilnog sektora, praktično je svedena na minimum, ili na nulu”, kaže Nada Golubović, članica Savjetodavnog tijela i izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banja Luka.
Napadi i pristisci na rad nevladinih organizacija, medija i aktivista učestali su posljednjih godina u BiH. Stotine prekršajnih i krivičnih prijava, hapšenja, privođenja, pozivi na saslušanje, legitimisanja, zabrane okupljanja pojedinaca i organizacija bilježe se godinama.
Prava na kritičko mišljenje, udruživanje i okupljanje nastoje se suzbiti i uvođenjem restriktivnih propisa, uz najčešće samo formalne javne rasprave bez stvarnog uvažavanja mišljenja i komentara nevladinih organizacija i građana. Iz Savjetodavnog tijela navode da je uslijed svega toga posljednjih godina došlo do urušavanja okvira za rad civilnog sektora.
“I to je jedan veliki problem, jer naš je glavni mandat kao Savjetodavnog tijela da ustvari pomognemo Vijeću ministara u našoj državi da stvori podsticajno okruženje za razvoj civilnog društva. Međutim, dešava se upravo suprotno, svjedoci smo da se donose zakoni u oba entiteta koji možda, u stvari ne možda, nego će sigurno negativno djelovati na to okruženje”, objašnjava Aida Daguda, predsjedavajuća Savjetodavnog tijela i direktorica Centra za promociju civilnog društva (CPCD).
Tako su u ovoj godini, pored brojnih upozorenja organizacija civilnog društva, medija i međunarodnih organizacija, usvojene sporne izmjene Krivičnog zakonika u Republici Srpskoj koje nas vraćaju 20 godina unazad. Uz ponovno uvođenje klevete kao krivičnog djela, sporne su i odredbe kojima se kao krivična djela uvode i iznošenje ličnih i porodičnih prilika i neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.
Krivične prijave se već nižu, a mediji i građani strahuju od primjene nedorečenih i spornih odredbi ovog zakona.
Krajem septembra poslanici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) usvojili su i Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, koji predviđa formiranje posebnog registra organizacija osnovanih u Republici Srpskoj (RS) koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti kao “agente stranog uticaja”.
Daguda kaže da bi primjena ovakvog zakona značila početak ukidanja slobodnog glasa civilnog društva u RS, što bi se u konačnici odrazilo i na cijelu BiH. Stoga se nada da će pravo na slobodan rad i slobodno izražavanje biti odbranjeno.
“Ali ako ne uspijemo, mislim da će građani i građanke to tek da osjete kasnije. Ne toliko kasnije, vrlo skoro. Ali, već sada je toliko sužena ta sloboda, govora sloboda razmišljanja, ljudi se već pribojavaju uopšte da sarađuju sa organizacijama iz drugog entiteta i pomalo, pomalo se osjeća to sužavanje prostora, da će na kraju postati kao da vam je neko zavezao ruke. Onda neće pomoći ni novac, neće pomoći ni dobra volja, nego će ljudi jednostavno, mislim, odustati”, objašnjava Daguda.
I ovaj propis, za sada u formi Nacrta, usvojen je uprkos brojnim protivljenima i upozorenjima nevladinih i međunarodnih organizacija, medija i građana. Na neprihvatljivo obilježje neprofitnih organizacija kao “agenata stranog uticaja” upozorilo je i Savjetodavno tijelo.
“Mjere koje zakon predviđa, kao što su ograničenje djelovanja u pojedinim oblastima, dodjelom nerealnog karaktera i obilježja organizacijama, dodatne birokratske i administrativne poteškoće, doprinijet će suzbijanju rada. To će izravno utjecati na artikulaciju potreba građana i zalaganje za poboljšanje kvaliteta njihovih života, a posebno osjetljivih kategorija”, navedeno je u njihovom dopisu.
Savjetodavno tijelo koje ne pitaju za savjet
Savjetodavno tijelo Vijeća ministara BiH za saradnju s nevladinim organizacijama posljednje tri godine nastoji da artikuliše potrebe građana, nevladinih organizacija i civilnog društva u cjelosti, uz potpuno ignorisanje njihovog postojanja od Vijeća ministara koje ih je osnovalo u oktobru 2020. godine.
Osnivanje ovog tijela bio je prvi i veliki korak u razvoju institucionalne saradnje između vlasti i nevladinih organizacija u BiH i implementaciji jedne od najznačajnijih obaveza iz Sporazuma o saradnji Vijeća ministara i nevladinih organizacija, potpisanog najprije 2007. a zatim i 2017. godine.
Osim što je realizirana jedna od najznačajnijih obaveza iz Sporazuma, imenovanjem Savjetodavnog tijela napravljen je korak ka ispunjenju jednog od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo BiH u Evropskoj uniji.
Radi se o jedanaestom prioritetu, koji nalaže osiguranje poticajnog okruženja za civilno društvo, prvenstveno poštujući evropske standarde o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja U posljednje tri godine izvještaji Evropske komisije pokazuju da je napredak u implementaciji ovog prioriteta ograničen ili nikakav.
Daguda objašnjava da su date preporuke uopštene, bez jasnih smjernica šta je i u kojem vremenskom periodu potrebno uraditi. Stoga je, kako kaže, potreban dijalog između civilnog društva, Evropske unije i institucija o tome “šta znači podsticajno okruženje za razvoj civilnog društva i dokle smo mi došli u tome”.
Međutim, za tri godine postojanja ovog tijela Vijeće ministara nije napravilo ni male korake ka implementaciji te saradnje. U ove tri godine od osnivanja nisu se odazvali ni na jedan sastanak niti su odgovorili na dopise Savjetodavnog tijela.
“To je malo čudno, zato što nas je formiralo Vijeće ministara kao svoje savjetodavno tijelo”, kaže Daguda.
Od sedam imenovanih u Savjetodavno tijelo – Emsad Dizdarević, Nada Golubović, Muamer Hodžić, Lahira Sejfija, Aida Daguda, Ilija Trninić i Tomislav Majić – iz Sarajeva, Mostara, Tuzle i Banjaluke, šest je predstavnika nevladinih organizacija i jedan akademski radnik. Izabrani su putem javnog poziva, i ne ostvaruju pravo na naknadu. Redovne sastanke, najmanje četiri puta godišnje, održavaju online jer je Vijeće ministara odbilo da im finansira putne troškove.
Do sada je, kako objašnjava predsjednica Savjetodavnog tijela, više interesa za saradnju pokazala međunarodna zajednica nego naša vlast: “Imamo utisak da sadašnji novi saziv Vijeća ministara čak nije ni svjestan da mi postojimo. Mislim da mi imamo pamćenje koliko traje mandat i onda nekako sve iznova, ali evo nisam sigurna. To želimo da provjerimo.”
Za svo ovo vrijeme od osnivanja, kako navodi, imali su saradnju samo sa državnim Ministarstvom pravde.
“Mi smo pokušali sa predsjedavajućim Vijeća ministara i u prethodnom mandatu, u ovom mandatu drugi put smo već poslali pismo i nikad ne dobijemo nikakav odgovor… Mi smo odlučili onda da mi budemo proaktivni, dakle nećemo čekati da neko nešto pita za savjet, nego ćemo mi proaktivno da se umiješamo u dešavanja”, objašnjava Daguda.
Iz Savjetodavnog tijela navode da je komunikacija samo sa Ministarstvom pravde nedovoljna.
“Mi smatramo da, ako smo savjetodavno tijelo Vijeća ministara, da moramo imati bar jednu osobu u svakom ministarstvu sa kojom možemo da komuniciramo”, ističe članica Savjetodavnog tijela Nada Golubović.
Iz Vijeća ministara nisu se odazvali ni na naš poziv za intervju na ovu temu. Iz Generalnog sekretarijata upit su proslijedili “nadležnom Ministarstvu pravde”.
Ogledalo saradnje institucija sa građanima i nevladinim organizacijama je i nemogućnost komunikacije sa nadležnima za ova pitanja. Pa su tako i iz Ministarstva pravde odbili intervju, navodeći da će na pitanja odgovoriti pisanim putem.
Golubović smatra da Vijeće ministara ignorišući njihovo postojanje, pokazuje da su Savjetodavno tijelo oformili samo da bi ispunili jednu od obaveza iz Sporazuma o saradnji Vijeća ministara i nevladinih organizacija, bez stvarne mogućnosti njegovog djelovanja.
Međutim, iz Ministarstva pravde tvrde da to nije jedina svrha formiranja, ali umjesto obrazloženja citirali su samo dijelove odluke o imenovanju ovog tijela:
“Svrha njegovog formiranja je unaprjeđenje saradnje između Vijeća ministara BiH i nevladinih organizacija, s ciljem stvaranja poticajnog pravnog, institucionalnog i finansijskog okruženja za djelovanje nevladinog sektora u BiH, u skladu sa Sporazumom o saradnji između Vijeća ministara BiH nevladinih organizacija u BiH. U cilju realizacije navednog, Savjetodavnom vijeću je na dispoziciji da potrebnu komunikaciju sa Vijećem ministara BiH, ministarstvima i drugim upravnim organizacijama ostvaruje samostalno ili posredstvom Sektora koji mu pruža administrativno-tehničku podršku”, naveli su u dopisu.
Savjetodavno tijelo bi u narednom periodu, na poziv Ministarstva pravde, trebalo da učestvuje u izradi Strategije za razvoj civilnog društva, predviđene Sporazumom o saradnji. U proteklih deset godina u više navrata formirane su radne grupe za izradu Strategije, ali bez uspješnih rezultata.
“Savjetodavno tijelo je insistiralo u komunikaciji prema Ministarstvu pravde BiH da to mora biti uključivi proces, da se mora uključiti što je više moguće nevladnih organizacija, jer ta strategija ustvari znači kreiranje tog podsticajnog okruženja”, kaže Daguda.
Objašnjava da će naredne godine biti 20 godina od zagovaranja za izradu Sporazuma, i rada na institucionalnoj saradnji između vlasti i nevladnog sektora.
“I to nam stvarno ne ide dobro. A ja mislim, lično moje mišljenje, da je uzrok to što vlast ne razumije uopšte svrhu postojanja civilnog sektora. Oni znaju da mi postojimo, znaju da nekada im pravimo probleme u monitoring izvještajima, nešto ih bockamo, ali ustvari nisu oni svjesni koja je svrha i koji je pravi benefit za društvo ako se u saradnji počnu mijenjati neke stvari”.
Smatra da bez te saradnje nije moguće ništa.
“Ni sam civilni sektor ne može ništa, ni sama vlast sigurno, a nema ništa ni od toga da međunarodna zajednica pravi promjene u našoj zemlji”, naglašavaju iz Savjetodavnog tijela.
