Piše: Nenad VELIČKOVIĆ (www.nenadvelickovic.ba)
Najzad, ni zabrinuti novinari nisu bez putera na glavi (prevedeno na srpski: Ni njihovo maslo nije za Ramazana.) Besparica im je izbrisala kodeks iz memorije pa u borbi za preživljavanje sve više njih snižava standarde profesije.
Portali su puni klikbejtova, senzacionalni naslovi čitaniji su istraživačkih tekstova, mediji ne služe više interesima građana nego potrebama tržišta, kompanija, agencija i stranaka. Njih međutim ne brine sankcionisanje lošeg novinarstva koje lešinari na tuđoj privatnosti, jer znaju da nisu oni meta novog zakona. Populistička vlast nikad se neće odreći glasačkog tijela koje hrane takav žurnalizam.
Srećom po one malobrojne koji još drže do istine i objektivnosti i vide sebe kao informativne a ne dezinformativne medije, Prijedlog zakona je u obrazloženju ponuđenih rješenja ostavio rupu; ako ne za stvarni bijeg, onda za dobru zajebanciju:
Članom 2. propisuje se da se kod instituta izvršenja novčane kazne iznos od 50 KM mijenja iznosom od 100 KM što znači da ako osuđeni ne plati novčanu kaznu niti se ona prinudno izvrši, donijeće se odluka o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora na način da se 100 KM zamijeni jednim danom kazne zatvora.
Udruženje novinara moglo bi osnovati agenciju za zapošljavanje bedela. Ako se u žaru javne rasprave oko stvari od opšteg interesa neki medij satirički naruga vlasti, dovoljno je staviti bedelovo ime u potpis.
Ko ne bi s ulice ili iz hladnog podrumskog stana prešao u ugrijan zatvor, na tri obroka dnevno, u čistu posteljinu i urednu odjeću, pod punu zdravstvenu zaštitu, plus teretana, igralište, biblioteka? Na slobodi u Republici Srpskoj takav standard života košta otprilike isto, 100 KM, Kočić, dnevno. I gori su bolje živjeli u Ševeningenu.
Tužno je, osim što je i pomalo smiješno, ovo kako Prijedlog krivičnog zakona preračunava novac u neslobodu.
I tu se opet vidi da ove izmjene koje kriminalizuju uvredu i klevetu nisu tu da odbrane čast i ugled nejakih – žena, djece, penzionera, izbjeglica, siromašnih, nezaposlenih… – nego da sačuvaju moć i bogatstvo stečeno za trideset godina ratnog i poratnog profiterstva.
Možda još ima vremena, dok traje javna rasprava, za korekciju kursa marke i zatvora? 120.000 maraka malo ko može da plati, ako sudovi budu radili u dvije smjene, možda rezultat prekovremenog rada neće biti punjenje budžeta, nego punjenje zatvora.
A dužan nam je predlagač zakona predočiti i ključ za tarifu.
Od čega zavisi visina kazne? Od jačine uvrede ili od jačine duševnog bola uvrijeđenog? Nedostaje ovom prijedlogu cjenovnik. Ili barem neka formula.
Npr.
a x b x c x d + e pri čemu je:
a – položaj uvrijeđenog: nije isto uvrijediti predsjednika republike i tamo neke pedere…
b – jačina uvrede: floraifauna uvrede su slabije od urogenitalnih…
c – brojnost publike.
d – jačina bola uvrijeđenog: ne boli istina lažova jednako kao prosjaka
e – pdv.
