Prošle je sedmice rudnik u Varešu jedna strana kompanija preprodala drugoj za nešto više od dvije milijarde maraka, a od te transakcije naša država i njeni građani nemaju apsolutno nikakve koristi. Jednako kao što se nisu oglašavali o kršenjima zakona i dobrih praksi koja su ovaj projekt pratila od samog početka, “predani zaštitnici naših nacionalnih interesa” šute i o njegovoj prodaji.
Nije teško primijetiti ni to da se mediji ne oglašavaju po ovome pitanju, za razliku od – recimo – situacije kada su složno učestvovali u slavljenju “voza koji vraća život u Vareš” kao da je riječ o putničkom vozu namijenjenom građanima, a ne sredstvu za eksploataciju naših resursa po bagatelnoj cijeni. Jedini koji su dosljedno brinuli o efektima projekata rudarenja na našu zemlju i ljude jesu aktivisti za zaštitu okoliša – prenosimo sjajan komentar UG Fojničani iz Maglaja koji je objavljen na njihovoj stranici na Facebooku:
…
Na vijest o prodaji rudnika u Varešu, odnosno prodaji našeg javnog dobra za milijarde, pri čemu je Bosna i Hercegovina samo nijemi promatrač, zavladala je potpuna tišina. Ni riječi, ni pitanja, ni brige o tome kako je moguće da britanska kompanija prodaje našu imovinu kanadskoj.
Političari koji nas svakodnevno bombardiraju besmislenim prepucavanjima, izjavama i spinovima, sada odjednom šute. Kao da je sve savršeno. Kao da se ništa ozbiljno ne događa.
A događa se. U tišini, iza kulisa, rasprodaje se prirodno bogatstvo ove zemlje. I to pod velom medijskog smeća koje nam se svakodnevno servira da ne gledamo gdje treba. Gdje su sada ti silni „čuvari nacionalnih interesa“ i “državne imovine”? Gdje su velike parole o „ugroženosti“, „suverenitetu“, „razvoju“, „narodu“, jednom, drugom, trećem… i „ostalima“?
Gdje su sada mediji da naprave ozbiljnu analizu i pozovu na odgovornost? Gdje su pozivi na istrage, zahtjevi za hapšenjem odgovornih? Gdje su sastanci s ambasadorima, pritisci na visokog predstavnika, izvanredne sjednice, izvanredne presice?
Apsolutno ništa.
Ali zato kad se pojavi bezopasna zmijica u parlamentu, to postaje nacionalna kriza. Političari o tome daju izjave, federalna policija provodi istragu, mediji analiziraju iz svakog ugla. Tema dana. Udarna vijest.
Kad se, pak, rasprodaje prirodno bogatstvo Bosne i Hercegovine za kikiriki, to nije vijest.
To je zapravo šamar. Šamar svima nama, da se napokon otrijeznimo i shvatimo tko su i što žele oni koji nam već 30 godina bacaju prašinu u oči.
To je šamar da razumijemo zašto se strane ambasade i silni europski predstavnici nikada nisu potrudili nametnuti europske standarde i zakone, iako su mogli.
To je šamar koji otkriva istinu: da sve ono što nam se događa od rata do danas nije posljedica, nego cilj. Cilj da se osiromaše i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i ostali. Kao što je osiromašen Vareš. Da nas dovedu do točke gdje strane kompanije više ne djeluju kao kolonizatori, već kao spasitelji. Da nas uvjere kako je normalno da ono što je naše prodaju drugi, a da im mi još i zahvaljujemo.
Šutnja naših političara nije nesposobnost, to je saučesništvo. Oni nisu izgubili kontrolu, oni su je dobrovoljno predali i pri tome vjerojatno strpali nešto u džep. Jer njima odgovara da narod bude siromašan i uplašen. Tako je lakše vladati. I Srbima, i Hrvatima, i Bošnjacima i svim ostalim.
Više nema sumnje, svi oni rade zajedno. Zajedno su nas osiromašili, zajedno nas ponižavaju, zajedno prodaju ono što je naše. Zato i mi moramo zajedno reći: DOSTA JE!!!
