Već sedam godina u Srebrenici djeluje Udruženje žena povratnica „Podrinjka“. Ono okuplja četrdesetak žena, a kao motor ove organizacije prepoznata je Mevlida Mehanović koja se vratila u ovaj kraj 2013. godine.
„Bilo mi je iznenađujuće da žene u ovom području nisu ni na koji način uključene u javni, društveni i politički život. Nakon dvije-tri godine druženja sa nekolicinom žena, došle smo na ideju da osnujemo udruženje,“ priča Mevlida.
Zajedno sa nekoliko žena iz bliskog okruženja je stupila u kontakt sa udruženjem žena „Jadar“ iz Konjević Polja, koje su upoznale na jednom od sajmova u Srebrenici. Žene iz Konjević Polja su se odazvale njihovom pozivu, te im pomogle da održe skupštinu i utemelje udruženje. Mevlida uz smijeh priča kako one nisu imale pojma šta je to nevladin sektor i kako to funkcioniše, ali su uz pomoć iskusnijih kolegica i koristeći njihova iskustva ipak uspjele osnovati i registrovati vlastito udruženje.
Ono danas formalno broji 42 članice, od čega je stalno aktivno njih dvadesetak, a ostalo su žene koje su starije životne dobi i koje se uključuju kada se održavaju druženja, posjete i slične aktivnosti koje ne zahtijevaju puno fizičkog napora i kretanja. Inače, u ovom kraju je saobraćajna povezanost veliki problem koji otežava rad Udruženja. Njegove članice žive u selima koja su prilično udaljena jedna od drugih, a i sama sela su razuđena pa u jednom selu imate dvije ili tri članice, a u drugom dvije-tri koje ne žive blizu jedna drugoj, a javni prevoz je slab iil ne postoji.
„Ukoliko imamo neki veći projekt onda se podijelimo u sekcije, na manje grupe onako kako je članicama jednostavnije da učestvuju,“ govori Mevlida o poteškoćama u radu i ističe kako nijedna od članica nema stalan posao nego je riječ o ženama koje gotovo isključivo žive od poljoprivrede, te socijalne pomoći koju primaju po različitim osnovama.
Bez podrške lokalnih vlasti
Udruženje, kao takvo, opstaje bez kvalitetne podrške lokalnih vlasti. Najprije su se obraćale načelniku i skupštini opštine i tražili sredstva za režijske troškove, ali su im bolje obaviješteni ljudi rekli kako njihove molbe niko niti ne čita, te da podršku moraju tražiti putem inicijative nekog od odbornika u skupštini kako bi se njihovo pitanje uopšte razmatralo.
Za udruženje je to predstavljalo rizik da će se traženje sredstava putem političkog predstavnika protumačiti kao njihova stranačka pripadnost ili podložnost stranačkom utjecaju. Ipak, na kraju se pojavio odbornik koji je predao inicijativu samostalno i udruženje „Podrinjka“ je dobilo status udruženja od javnog interesa. No, iako su prepoznate kao udruženje od javnog interesa, načelnik opštine Srebrenica im nije dodijelio potrebna sredstva, nemušto to pravdajući nemogućnošću uvrštavanja novog budžetskog koda.
Dakle, iako je „Podrinjka“ prepoznata kao udruženje od javnog interesa jer se radi o povratničkoj populaciji, o ženama, i to o ženama koje žive u ruralnim i udaljenim mjestima, iako je i odbornicima poznato kakve rezultatu njegove članice ostvaruju na terenu, te iako je Skupština najviše tijelo u opštini – načelnik je jednostavno izišao i rekao da za njih novca nema.
„Isto tako, svaki put kad opština raspiše poziv za sportske klubove i nevladine organizacije mi apliciramo. Do ove godine je to bilo 500 KM ili 1,000 KM u zavisnosti od visine budžeta a ove godine su nam odobrena sredstva po projektu. Međutim, uplate nam jedan dio sredstava a za drugi ne bude sredstava iako smo mi napravili izvještaj, opravdali utrošeno i dobili odobrenje za drugu tranšu. Navodno novca nema i onda to tako ostane, a mi ne uspijemo završiti planirane aktivnosti,“ govori o izostavku podrške lokalnih vlasti Mevlida Mehanović
Patrijarhalni odnosi kao prepreka u radu
Njihov rad je prepoznat ne samo u lokalnoj zajednici, nego i šire. U posjetu im je dolazio bivši šef misije OSCE koji je čak i kupio neke rukotvorine članica udruženja, zatim ih je posjetio i ambasador Švedske, pozivao ih je i visoki predstavnik Valentin Inzko. „Mi smo prepoznate kao žene koje stvarno rade. S druge strane, poznato vam je gdje živimo i radimo, koliko je jak taj politički i nacionalistički pritisak, mi smo sretni što uopšte opstajemo i što možemo raditi, da niko ne vrši pritisak da nas ugasi,“ naglašava Mevlida.
Još jedna prepreka u radu udruženja su patrijarhalni odnosi u zajednici. Tek u posljednjih desetak godina se žene uspijevaju odvažiti da preuzmu inicijativu, da idu na sajmove ili da negdje otputuju. To je cijena ekonomske ovisnosti, zbog čega je fokus djelovanja udruženja na ekonomskom osnaživanju žena. Mnoge žene zbog rada u poljoprivredi i patrijarhalnih odnosa u domaćinstvima nisu u mogućnosti otputovati negdje na par dana, a edukacije koje su im potrebne često zahtijevaju upravo to.
Mevlida ističe zadovoljstvo time što od ove godine imaju jednu mladu članicu koja se školovala u drugom gradu. Njeni roditelji su progresivnijih shvatanja, a ona pokazuje veliki interes za edukaciju i djelovanje u okviru udruženja, te se nadaju kako bi mogla privući i veći broj novih članica mlađe dobi.
Udruženje je već postiglo značajne rezultate na polju osnaživanja i jednakopravnosti žena. Navode kako su uspjele spriječiti nekoliko maloljetničkih brakova i značajno poboljšati sveukupan status žena u okolnim selima. Redovno se održavaju i radionice o sprečavanju nasilja u porodici na kojima žene uče o tome kako se zaštititi ili prijaviti nasilje.
Ipak, ostaje problem nezaposlenosti i egzistencijalne neizvjesnosti koju sa sobom donosi poljoprivreda. Mevlida ponavlja i problem saobraćajne nepovezanosti, zbog čega – kako navodi – lokalni prijevoznik njihovu djecu prevozi čak i u gepeku privatnog automobila.
„Neko nešto mora preduzeti, jer ovdje se svake godine samo vraćamo nazad u vremenu, umjesto da idemo naprijed sa civilizacijom mi se vraćamo unazad,“ razočarana je predsjednica udruženja.
Ulaganje u preradu
Iskorak prema naprijed čine preradom poljoprivrednih proizvoda. Sirovinu nije lako prodati, stoga pribjegavaju preradi i postižu da njihovi proizvodi traju duže i da ih plasiraju putem interneta, na sajmovima ili da ih prodaju dijaspori kada dođu u zavičaj na odmor. Najzastupljeniji su proizvodi od maline, zatim od jabuke od koje se pravi pekmez koji može dugo stajati i uvijek postoji interes tržišta za njega.
Nedavno su za svrhu poboljšanja proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda dobile i grant od vlade i skupštine Kantona Sarajevo. Ono što je najzanimljivije jeste proces odabira korisnica donacije – one su odabrane na osnovu svog angažmana u udruženju. O tome predsjednica udruženja kaže: „Napravile smo analizu koliko su pojedine članice bile uključene po projektima, koliko su bile aktivne na terenu, koliko su volontirale i koliko su davale doprinos recimo u zimskom periodu pomažući starijim ljudima da im se dobave lijekovi ili da im se pruži pomoć u domaćinstvima. Plan je bio napraviti listu prioriteta i da prvo nagradimo te žene, a i da postavimo kriterij koji će motivirati druge žene da se uključe i da djeluju.“
Predan rad, plemeniti ciljevi i dobro posloženi prioriteti su recept za postignuća ovog udruženja, i sigurno je kako na taj način uspjeh neće izostati ni u budućnosti.
