U vezama često pričamo o komunikaciji, povjerenju, poštovanju. Ali rijetko pričamo o seksu – a kad pričamo, to je često površno. Je li dobar? Koliko često? Ko je inicirao? Ali ono o čemu se malo priča je zašto uopće imamo seks u vezi. Je li to izraz bliskosti? Ili način da pobjegnemo od problema?
Zvuči kao jednostavno pitanje, ali nije.
Nauka kaže da seks u zdravoj vezi može da produbi emocionalnu povezanost. Tokom seksa se oslobađa oksitocin – tzv. hormon ljubavi – koji nas čini opuštenijima, povezanijima i emotivno bližima partneru. Istraživanja čak pokazuju da ljudi koji imaju redovne intimne odnose u sigurnim vezama često imaju niže nivoe stresa i veću emocionalnu stabilnost.
Ali… šta ako seks postane zamjena za razgovor? Šta ako se koristi kao način da se “zakrpi” konflikt, bez da se on ikada stvarno riješi?
To je ono o čemu se rijetko priča, ali je važno. Seks tada postaje bijeg. Privremeni osjećaj bliskosti koji ne rješava dublji problem. I, dugoročno, to može stvoriti još veću emocionalnu distancu.
Pisala sam o ovome jer mislim da nam treba više iskrenih razgovora o tome zašto imamo seks – ne samo kako i s kim. Seks ne rješava probleme. Razgovor, međusobno razumijevanje i spremnost da radimo na vezi – to gradi bliskost. Seks je dodatak, a ne zamjena za to.
Zato se pitaj: da li tvoj seksualni odnos sa partnericom/partnerom zaista dolazi iz mjesta bliskosti i povjerenja – ili je pokušaj da se prešuti ono što boli?
