Oglašivački potez sedmice, izvjesno mjeseca, a lako moguće i godine povukla je travnička ćevabdžinica „Hari“ sa billboardom na ulazu u grad na kojem stoji poruka: „Jedina zaslužena desetka u Travniku“. Ova lucidna umotvorina je vrlo vjerovatno plod lokalne zezancije, za koju su regionalni mediji čak morali davati pojašnjenja, ali u Travniku i Bosni i Hercegovini je odmah svima bilo jasno o čemu je riječ.
„Jedina zaslužena desetka u Travniku“ je najnoviji, genijalni fazon na račun travničkih privatnih akademskih institucija koje – da tako kažemo – nisu baš poznate na insistiranju na znanju prilikom polaganja ispita. Poznati su i stariji vicevi poput onoga „Ko je bio u Travniku a nije diplomirao, taj laže da je bio u Travniku“, ili onoga o autobusu koji pravi pauzu da bi putnici mogli zapaliti cigaretu, pojesti nešto na brzinu ili završiti fakultet, tako da je priča o nezasluženim travničkim desetkama odavno postalo opšte mjesto zezancije.
Reputaciji travničkog visokog školstva nije pomogao ni slučaj stanovitog diplomca iz Ilijaša koji je prilikom uručivanja diplome pred profesorima i asistentima, navodno, otvoreno rekao „Da sam znao da je ovako lako, završio bih i srednju“, a niti fotografija diplome koja je obigrala internet u regiji na kojoj kao datum izdavanja stoji trideseti februar. Ipak bez obzira na sve to, u jednoj evaluaciji je travnički univerzitet ocijenjen kao najbolji u državi, što vjerovatno više govori o organu zaduženom za evaluaciju nego li o samim univerzitetima u BiH.
No, ima i onih koji ne dijele oduševljenje ovom reklamom – internetom već kruži poziv na bojkot ćevabdžinice Hari zbog omalovažavanja i vrijeđanja Travnika. „Za desetku smo svi mi Travničani koji smo vas podržavali, za desetku je naš grad, naša djeca, naši studenti, naše prirodne ljepote, naš Vlašić, naš Univerzitet, naše sve! Vi ste sramota koja sebe uzdiže, a druge omalovažava“, stoji u pozivu na bojkot.
I, uistinu, u Travniku ima puno stvari koje su za desetku, naročito ukoliko poznajemo prirodu, historiju i ljude ovog grada. Više je nego sigurno i da je na univerzitetu u Travniku bilo zasluženih desetki i da, bez obzira na reputaciju, i tamo ima studenata koji su svoju diplomu opravdali znanjem. Ali, šale se oduvijek zasnivaju na generalizacijama i stereotipima pa i Travničani trebaju imati razumijevanja i smisla za humor pa prihvatiti šalu, tim prije što ona nije na njihov račun nego na račun tačno određene institucije koja je smještena u njihov grad.
Pozivi za bojkot su ionako besmisleni, pošto – kako neko reče – jedini bojkot koji je ovdje uspio jeste onaj protiv elementarne ekonomske i političke pismenosti. Tako je i bojkot Harijevih ćevapa unaprijed osuđen na propast, barem dok postoje ljudi koji putuju iz Krajine u Sarajevo i nazad kojima je Hari jedna od četiri glavne gurmanske stanice središnje Bosne (preostale tri su burek kod Hadžije u Donjem Vakufu, pogačice sa suhim mesom u Oborcima i pura sa vlašićkim sirom u Turbetu).
Na kraju krajeva, riječ je o ćevapima koji su toliko ukusni i popularni da bojkot ne bi uspio ni kad bi gazda otrovao gay psa koji pripada slijepom djetetu samohrane bošnjačke povratnice u RS oboljele od leukemije, ogrnut u zastavu Izraela i pri tome pjevao “Herceg-Bosno, lijepa li si”. To je jednostavno tako ali, ako i ovaj zanemarimo besmisleni poziv na bojkot, vrijedi pozdraviti revolt travničkih studenata koji navodno stoje iza njega i koji znaju cijeniti naslijeđe svog grada i njegovog univerziteta zbog kojeg neki drugi imaju puno manje razloga za smijeh.
Jer, ako znamo da je privatni Univerzitet u Travniku osnovan tek 2007. godine, postavlja se pitanje koji je to univerzitet u samo petnaestak godina postojanja uspio podariti čak dvoje sarajevskih gradonačelnika?! Prošli gradonačelnik Sarajeva je travnički diplomac, dok je trenutna gradonačelnica docentica na univerzitetu u blizini ćevabdžinice sa zasluženim desetkama. I državni ministar Sevlid Hurtić je travnički diplomac, tamo je sumnjivu stranu diplomu nostrificirao i bivši ministar u vladi RS Srđan Rajčević, kao i još mnoštvo ministara, sekretara, zastupnika i načelnika u ovoj zemlji.
Zid takvih alumnista Univerziteta u Travniku bi sigurno bio puno duži od nekoliko bilborda sa porukom „Jedina zaslužena desetka u Travniku.“ No, sviđala se ova poruka nekome ili ne sviđala, stoji ona stara izreka da ne postoji loš publicitet pa su tako u fokusu ovih dana i travnički ćevapi i tamošnji univerzitet. U svakom slučaju, Travnik ima još jednu zasluženu desetku – onu za oglašavanje.
