Piše: Mia Selena L. za Karike.ba
Ujutru, prije nego što sunce u potpunosti izađe, stanovnici naselja Ramići zatvaraju prozore. Ne zbog hladnoće ili vrućine, već zbog mirisa. Težak, gorak i truo smrad, koji je u ljetnim mjesecima nepodnošljiv, godinama je dio njihove svakodnevice. Samo stotinjak metara od prvih kuća nalazi se regionalna deponija u Ramićima, mjesto gdje završava otpad ne samo Banjaluke, već i sedam okolnih opština.
„Stanovnici naselja u okolini gradske deponije već godinama trpe posljedice njenog nefunkcionalnog i nepropisnog rada. Umjesto da se otpad odlaže u predviđene jame i prekriva zemljom i folijama, smeće se gomila na otvorenom, širi nepodnošljiv smrad i redovno izaziva požare tokom ljetnih mjeseci koji traju sedmicama i dodatno zagađuju vazduh“, navodi anonimna sagovornica iz naselja u blizini deponije.
Regionalna deponija Banja Luka odnosno Deponija u Ramićima nalazi se na oko dvanaest kilometara od centra Banjaluke i prostire se na površini od približno 280 dunuma. Osim Banjaluke, komunalni otpad na ovoj lokaciji odlažu Gradiška, Prnjavor, Laktaši, Čelinac, Srbac, Kotor Varoš i Kneževo. Upravo zbog toga, problemi koji godinama prate ovu deponiju ne tiču se samo jednog naselja, već desetine hiljada građana širom regije.
Veći dio deponije nije sanitarna deponija. Gotovo tri decenije otpad se na ovoj lokaciji odlagao bez adekvatnih zaštitnih mjera po životnu sredinu, što je dovelo do nagomilavanja ekoloških rizika čije posljedice tek dolaze na naplatu. Upozorenja stručnjaka i građana godinama su ignorisana, a problem je, kako kažu mještani, uporno „guran pod tepih“.
Dok institucije ćute ili prebacuju odgovornost, svakodnevne posljedice najviše osjećaju građani koji žive u neposrednoj blizini deponije.
„Kao stanovnici u okolini deponije trpimo brojne posljedice: zagađen i smrdljiv vazduh koji je opasan po zdravlje i zadire u osnovno ljudsko pravo – pravo na čist vazduh. Otpad često ispada iz kamiona tokom prevoza, a niko ne vodi računa da se on ukloni s ceste. Redovno ispred dvorišta pronalazimo dijelove animalnog otpada, poput iznutrica, kože i kostiju, ali i medicinski otpad – igle, krvave vate, gaze i maske“, navodi anonimna sagovornica.
„Dešava se i da iz kamiona iscure riblji ostaci, koji su često u tečnom stanju. Tada po nekoliko dana ne možemo izaći iz kuće zbog nesnosnog smrada, dok se odgovorni konačno ne odluče da pošalju službu da opere cestu. Vidljivo je da se otpad ne odlaže propisno u jame, odnosno kasete predviđene za odlaganje, što se vidi i na snimcima i fotografijama iz medija, ali izgleda da to nikoga od nadležnih ne zanima.“
Posljednje ozbiljno upozorenje dogodilo se krajem marta 2025. godine, kada su ulice Banjaluke bile zatrpane smećem zbog krize u odlaganju otpada. Nekoliko mjeseci kasnije, tokom ljeta, deponija u Ramićima je u više navrata gorjela. Požari na deponiji nisu samo vizuelni i mirisni problem, jer prilikom sagorijevanja otpada nastaju kancerogene materije koje se talože u zemljištu, biljkama, životinjama i, na kraju, u ljudskom organizmu.
„Stanje na deponiji Ramići je kritično već godinama. Količina otpada prevazilazi kapacitete koje deponija može da primi, a kvarovi u sistemu za odvođenje gasova izazivaju požare koji pogoršavaju već prisutno aerozagađenje“, upozorava Nikola Kurija, koordinator aktivističke grupe Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.
On dodaje da dodatni problem predstavlja pravna praznina koja omogućava da se u Ramićima „privremeno“ odlaže animalni otpad, iako u regionu ne postoji adekvatno odlagalište za ovu vrstu otpada.
„Imamo ozbiljne sumnje da se animalni otpad ne tretira zatrpavanjem kreča i zemlje, kako propisi nalažu“, navodi Kurija.
Mještani Ramića, Dragočaja i Šargovca, gdje živi nekoliko hiljada ljudi, godinama se žale na nesnosan smrad, glavobolje i mučninu.
„Iako stalno alarmiramo inspekcijske službe, komunalna odjeljenja, Grad Banja Luku i nadležna ministarstva, uglavnom ne dobijemo nikakav odgovor ili nam se kaže da nadležnost nije u njihovim rukama“, navodi anonimna sagovornica.
U pokušaju da dobijemo više informacija o stanju na deponiji, uputili smo zahtjeve za pristup informacijama različitim institucijama, u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske. Zahtjevi su poslani krajem prošle godine i do dana objave teksta nismo dobili odgovor od Javnog preduzeća „Dep-ot“ Banja Luka, koje upravlja regionalnom deponijom.
Društvo „Čistoća“ a.d. Banjaluka u svom odgovoru navelo je da „nije javni organ, već društvo organizovano kao akcionarsko društvo u privatnoj svojini“, te da nema obavezu dostavljanja informacija o svom poslovanju drugim fizičkim i pravnim licima.
Na terenu, slika je zabrinjavajuća. U blizini deponije postoji potok u koji se slivaju otpadne vode s lokacije, a koji se dalje uliva u rijeku Dragočajku, pritoku Vrbasa. Građani nemaju jednostavan način da izvrše nezavisnu analizu ove vode, jer u Banjaluci ne postoji institucija gdje bi se takva analiza mogla uraditi bez složene i skupe procedure.
Pitanje koje se sve češće postavlja jeste – šta dalje? Iz JP „Dep-ot“ ranije su upozoravali da kapaciteti deponije ističu i da bi zatvaranje, čak i na nekoliko dana, moglo dovesti do potpunog kolapsa sistema odlaganja otpada u Banjaluci i okolnim opštinama. Nova lokacija za deponiju još uvijek nije obezbijeđena, a rješenja se godinama odgađaju.
Do tada, stanovnici naselja u okolini deponije nastavljaju da zatvaraju prozore i čekaju odgovore institucija koje bi trebale da štite njihovo pravo na zdrav život i čistu životnu sredinu.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Karike integriteta u borbi protiv političke korupcije”, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, a koji finansira Europska unija kroz regionalnu inicijativu „Integrity Watch na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ koji u BiH implementira Transparency International u BiH. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Transparency International-a u BiH i Europske unije.
See also
