Ostaci Pašine palače (Omar El Qattaa/NPR)
“Notre Dame u plamenu” bila je vijest koja je prije nešto više od pet godina odjeknula svim svjetskim medijima. Jasno, katedrala je od kulturnog značaja, na listama zaštićenih svjetskih baština i shodno tome svjetska javnost je reagirala i ubrzo su se svi dali u donacije za obnovu poznate Notre Dame katedrale u Parizu. Na godišnjicu požara prije dvije godine, popularna streaming platforma Netflix zvanično je objavila seriju Notre-Dame inspiriranu, događajima prepričanim od strane francuskih vatrogasaca a u kojoj propituju uticaj požara na različite grupe Parižana i Parižanki.
Godina je 2024. U prvih šest mjeseci od početka agresivnih izraelskih napada na Pojas Gaze izraelska vojska uništila je oko šezdeset posto kulturne baštine i spomenika. Ovaj postotak uključuje više od dvije stotine nalazišta i zgrada, kao što su naselje iz bronzanog doba Tell el-‘Ajjul, manastir Sv. Hilariona na aerheološkom nalazištu Tell Umm el-‘Amr koji je osnovan prije gotovo 1700 godina i Pašina palača sagrađenu u 13. stoljeću i koja je služila kao arheološki muzej. Mnogi aktivisti i aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom kulturne baštine tvrde da je ovo uništenje namjerno. Iako u drukčijim okolnostima nego požar u katedrali u Parizu, sraman je manjak pažnje usmjeren ka uništavanju Pojasa Gaze u kulturnom smislu (između ostalog).
Ovoj temi se posvetio i Salah Al-Houdalieh, arheolog koji živi i radi na Zapadnoj obali. Osvrćući se na Rezoluciju 242 Vijeća sigurnosti UN-a iz 1967., Al Houdalieh podsjeća da je Izrael dužan poduzeti sve mjere za očuvanje i zaštitu kulturne i prirodne baštine okupiranih teritorija, no za sistematsko uništenje kulturne baštine kojem svjedočimo kaže da je samo jedna od karika genocida nad palestinskim narodom.
Al-Houdalieh se osvrnuo na nedovoljne reakcije međunarodnih organizacija i udruženja koja se bave ovom tematikom, povlačeći paralelu između reakcije istih tokom ruske agresije – u palestinskom slučaju agresori nisu pomenuti, a zgrade i nalazišta, dalo bi se zaključiti, iščezavaju iz nepoznatih razloga. Dvostruki standardi u reakcijama na uništavanje kulturne baštine, posebno u sukobima, postali su vrlo jasni od oktobra 2023. godine.
Zaključak je da UNESCO i sve ostale organizacije kasne sa konkretnim reakcijama na uništavanje palestinske baštine i ne ispunjavaju svoje međunarodne obaveze. Kako napominje Al-Houdalieh, za sukobe na našim prostorima, odnosno na teritoriji bivše Jugoslavije, međunarodne organizacije procesuirale su pojedince odgovorne za uništavanje kulturne baštine, poput uništavanja Vijećnice ili Starog mosta. Ovakva reakcija potrebna je i sada, no Zapad šuti i nastavlja snimati serije o svojoj uništenoj baštini.
Rekvijem slavnim gazanskim nalazištima, članak autora Daniela Estrina i Abu Bakra Bashira završava rečenicom prognanika iz Gaze: “Kuću možemo ponovo sagraditi, sin se može roditi, ali kada se briše historija – nju je teško vratiti.”
