Ljudska je vrsta nastala u Africi prije par miliona godina. Na osnovu analize DNK naših savremenika zaključuje se kako se Homo sapiens na afričkom kontinentu zadržao dosta dugo, te da se samo jedna mala skupina prije 50,000 godina uputila ka prostranstvima Azije i Europe. Iz ovog se nameće jedno pitanje – zašto je našim precima trebalo toliko dugo za taj iskorak?
Nekoliko novih studija, uključujući i jednu koja je objavljena prošlog četvrtka, dovode u pitanje vremenski slijed širenja ljudske vrste smatrajući kako su ljudi počeli napuštati Afriku još prije 250,000 godina. Prema njima, pogrešno je smatrati da je riječ o jednoj velikoj migraciji, nego treba govoriti o migratornim valovima u različitim periodima prethistorije.
Ove migracije su promakle pažnji naučnika jer tadašnji ljudi u pokretu nisu ostavili jasan fosilni dokaz svog postojanja, niti je njihova DNK pronađena u današnjoj generaciji. Međutim, dokaze tih valova migracija naučnici danas pronalaze u DNK Neandertalaca.
Loza Neandertalaca je najvjerovatnije započela u Africi nekih 600,000 godina prije selidbe u Europu i Aziju. Švedski genetičar Svante Paabo i njegove kolege sa Instituta za evolutivnu antropologiju Univerziteta Max Planck u Leipzigu su 2010. objavili prvi nacrt neandertalskog genoma, koji je rekonstruiran iz fosila starih 40,000 godina koji su pronađeni u Hrvatskoj.
Njegov tim je otkrio kako današnji ljudi koji žive izvan Afrike nose fragmente DNK Neandertalaca koji predstavljaju dokaz davnog međusobnog ukrštanja. U maju su istraživači procijenili kako je došlo do takvog ukrštanja Homo sapiensa i Neandertalaca u kratkom periodu prije 47,000 do 40,000 godina.
Međutim, dio neandertalske DNK se ne uklapa u ovu priču – riječ je o Y hromozomu koji je sličniji ljudskom nego neandertalskom genomu. Logično objašnjenje koje naučnici nude je sljedeće: muškarci ove vrste su naslijedili novi Y hromozom ranije – prije 370,000 do 100,000 godina. Ali, ovo bi imalo smisla samo u slučaju da se migracija iz Afrike desila puno raniije nego što se to do sada smatralo.
Dokaz za takav rani val seoba nedavno je pronađen u genomu ljudi koji sada žive u Africi, poređenjem genoma fosila Neandertalca starog 122,000 godina sa genomima 180 ljudi iz dvanaest zajednica širom Afrike. Prijašnje studije nisu pokazale prisustvo neandertalske DNK u genomima ovih ljudi, ali najnovija je pronašla njene sitne fragmente „rasijane“ po genomima ovih 12 zajednica.
Kada su naučnici ispitali veličinu i učestalost ovih genetskih sekvenci, zaključili su da su ih Neandertalci naslijedili od najranijih Afrikanaca. To jedino može značiti da je postojao rani val migracije u Europu i Aziju koji je doveo do miješanja sa Neandertalcima prije 250,000 godina.
Drugi tim naučnika je na Princetonu dodirnuo isto pitanje, ali sa vlastitim metodama. Poredeći genome 2,000 ljudi iz raznih dijelova svijeta sa tri neandertalska genoma došli su do istog zaključka.
Pojedini naučnici smatraju i kako bi neki misteriozni fosili koji su pronađeni u Europi i na Bliskom istoku mogli pripadati jedinkama iz tih ranih valova. Među njima je i Katerina Harvati sa Univerziteta u Tübingenu koja je 2019. u Grčkoj pronašla dio lubanje sa karakteristikama anatomije savremenog čovjeka a koji je datirao iz vremena od prije 210,000 godina.
Pitanje je zašto se nisu zadržali ostaci ranih migracija iz Afrike i zbog čega je taj kasniji talas bio tako poseban i trajan. Odgovor je možda u tome kako su afrički narodi vremenom razvili znanja i vještine koje su im omogućili izume poput strijela, što je omogućilo bolju prilagodbu novim staništima.
Ne treba odbaciti ni šanse da su rani valovi afričkih doseljenika bili u podređenom položaju u borbi za zemlju i hranu sa Neandertalcima. Vremenom se neandertalska populacija počela smanjivati i možda je baš to donijelo prednost ljudima u kasnijim valovima, smatraju naučnici.
