(Stuart Lau i Barbara Moens, POLITICO)
Dvije decenije nakon priključenja Europskoj uniji i NATO savezu, istočnoeuropske države strahuju kako će ponovo ostati po strani u raspodjeli vodećih funkcija u ove dvije institucije koja bi trebala uslijediti u drugoj polovini ove godine.
Izgledno imenovanje nizozemskog premijera Marka Ruttea na čelo NATO-a ovog ljeta možda ima podršku Washingtona, Londona, Pariza i Berlina, no u mnogim novijim članicama Saveza – naročito onima koje graniče sa Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom – ovaj odabir je naišao na dosta hladniji prijem.
„Kakav moralni kredibilitet ima taj čovjek?“, pita bivši predsjednik Estonije Toomas Hendrik Ilves, aludirajući na to da u trinaest godina Rutteovog mandata Nizozemska nije ispunila obavezu da odvoji dva postotka svog GDP-ja na odbranu, što je imala obavezu kao članica NATO-a.
Kao drugi kandidati za ovu poziciju su se spominjali rumunski predsjednik Klaus Iohannis, čija je država u februaru obavijestila NATO o njegovoj potencijalnoj kandidaturi, te estonska premijerka Kajja Kallas koja nije podnijela formalnu prijavu ali je prošle godine iskazala svoj interes.
„Ako govorimo o geografskom balansu, ovo će biti četvrti generalni sekretar NATO koji dolazi iz Nizozemske“, rekla je Kallas prošle sedmice za POLITICO Power Play podcast i postavila pitanje da li u NATO-u postoje države prvog i drugog reda.
„Da li smo jednaki ili nismo jednaki? Ova pitanja nam još uvijek ostaju“, kazala je Kallas.
Kadrovska križaljka za najviše funkcije
Istočnoeuropske države su zauzimale tek poneku od glavnih funkcija u EU i NATO od onog velikog talasa priključenja 2004. godine, petnaestak godina nakon pada željezne zavjese.
Poljska je bila jedina država iz tog regiona kojoj je bila dodijeljena neka od najviših pozicija u EU. Njen premijer Donald Tusk je služio jedan mandat kao predsjednik Europskog vijeća, a Jerzy Buzek – još jedan nekadašnji poljski premijer – bio je na čelu Europskog parlamenta tri godine, odnosno oko pola mandata.
Trenutno, najvišu poziciju unutar EU od dužnosnika iz istočne Europe zauzima Valdis Dombrovskis, Latvijac koji je zadužen za moćni resor trgovine nakon što je njegov prethodnik, irski političar Phil Hogan, dao ostavku na funkciju nakon skandala sa podmićivanjem. Osim njega, tu je još i Mircea Geoană iz Rumunije, koji obnaša dužnost zamjenika generalnog sekretara NATO-a.
Ilves skreće pažnju na to da od proširenja 2004. godine u središnjoj i istočnoj Europi živi 110 miliona ljudi. „U EU i NATO postoji pet najviših funkcija na mandat od pet godina, što je ukupno 25 imenovanja. Tokom ovog perioda dvadeset posto EU je dobilo sedam posto tih pozicija“, naglašava bivši estonski predsjednik.
Uz imenovanje novog šefa NATO-a koje se očekuje na samitu vođa u Washingtonu ovog ljeta, tu je i nova raspodjela vodećih funkcija EU nakon europskih izbora zakazanih za juni.
Očekuje se kako će predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, bivša njemačka ministrica odbrane, dobiti novi mandat. Ali, utrka za druge pozicije – predsjednika Europskog vijeća, Europskog parlamenta i visokog predstavnika za vanjsku politiku – još uvijek je otvorena.
Ministar vanjskih poslova Poljske Radosław Sikorski je ime koje se spominje u kontekstu mogućeg povjerenika za odbranu, što je pozicija koju von der Leyen namjerava kreirati u svom drugom mandatu. Ranije spomenuta Kallas i ministar vanjskih poslova Litvanije Gabrielius Landsbergis vide se kao predstavnici baltičkih država u kadrovskoj križaljci EU.
Anti-ruski jastrebovi
Visoki dužnosnici Estonije, Litvanije i Latvije vjeruju kako velike sile zapadne Europe još uvijek gaje predrasude prema njima, naročito u pogledu njihovog čvrstog stava prema Rusiji nakon njene pune invazije na Ukrajinu. Njihov pogled na Rusiju kao na egzistencijalnu prijetnju njihove kolege sa Zapada često interpretiraju kao ratobornost.
Govoreći o odabiru kandidata za najviše pozicije u NATO-u, bivši ministar odbrane Latvije Artis Pabriks kaže kako ljudi u Latviji osjećaju da se njihovo mišljenje ne uvažava dovoljno. „Oni na Zapadu imaju svoje razloge zašto misle da baltičke države u ovom trenutku ne bi trebale predlagati svog kandidata“, smatra Pabriks.
Frans Timmermans, bivši visoki dužnosnik EU iz Nizozemske, sažeo je protivljenje zapadnih članica EU imenovanju nekog baltičkog šefa NATO-a kada je prošle godine izjavio kako je „Kallas premijerka države koja graniči sa Rusijom“.
Najviše što Kajja Kallas može očekivati je da naslijedi Španjolca Josepa Borrella na mjestu visokog predstavnika za vanjsku politiku. Ova je mogućnost već mjesecima tema razgovora, a visoki dužnosnici EU očekuju kako će je podržati i francuski predsjednik Emmanuel Macron, no to mišljenje ne dijele baš svi.
Dužnosnik EU koji je želio ostati anoniman kaže kako se ideja da Kallas postane iduća šefica diplomatije Unije u nekim vladama još uvijek smatra osjetljivom.
„Ne vjerujem da će Francuska i Njemačka pristati na to, iz istih razloga zbog kojih im ona nije opcija za mjesto na čelu NATO-a. Hoćemo li stvarno na tu poziciju staviti nekog ko bi Ruse jeo za doručak?“, riječi su ovog dužnosnika.
