I ovoga petka naša dipl. psihologinja i psihoterapeutkinja psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, Alma Nuhić-Šišić, odgovara na vaša pitanja, koja stižu u sve većem broju.
S tim u vezi vas molimo vas da vaša pitanja budu konkretna, sažeta i da se tiču isključivo mentalnog zdravlja, borbe sa anksioznošću, napada panike, mogućih problema sa ponašanjem vaše djece u adolescenciji i slično. U obzir ćemo uzimati prva pitanja koja stižu (ukupno tri) a sva ostala ćemo prebacivati za naredni petak.
Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi-ba i facebook page: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, a redakcija objavi.ba vam garantuje anonimnost.
Ovoga petka objavljujemo nova tri pitanja i odgovore naše psihologinje na njih, a naredna – u naredni petak, 2. juna!
Pitanje br. 4
Draga Alma, puno vas pozdravljam. Zanima me kako se nositi sa pretjeranim osjećajem odgovornosti koji se odnosi na sve životne segmente? Ako nešto treba u vezi djeteta kupiti, obezbjediti, ja razmišljam kako ću ja to, šta trebam obezbjediti, kupiti, koga zvati, kako da se podrazumijeva da to moram ja i da je jasno da ću to ja, a realno je da je i suprug uvijek tu za sve što treba? Kada je majka u pitanju, razmišljam, trebala bi joj ovo ili ono, kao da recimo ne računam da će i brat nešto da doprinese. Na poslu mislim da je moja odgovornost i ako tamo neko ne uradi nešto kako je trebalo, ili recimo ne uradi uopšte, kako nisam pogledala, što nisam prekontrolisala.
Odgovor:
Draga čitateljice,
drago mi je da ste prepoznali problem u ponašanju koje se odnosi na odgovornost prema drugima i što tražite pomoć Pitam se da li nalazite vrijeme da se bavite svojim potrebama?
Ovdje se radi o odgovornosti prema drugima kako bi udovoljili djetetu, majci, radnim kolegama. Da smo sad na seansi u jednoj sigurnoj zoni pitala bi Vas: Šta dobijate udovoljavanjem? Kako se osjećate kad udovoljavate? Koje imate benefite od toga a koje gubitke? Šta je sa Vašim potrebama?
Probajte odgovoriti sami sebi na ova pitanja kako bi otkrili sekundarnu dobit od takvog ponašanja, a za dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Srdačno Vaša,
Alma.
Pitanje br. 5
Pozdrav za Vas.
Ja imam osjećaj uvijek da su svi bolji od mene, nimalo nemam samopouzdanja. To me u životu koči, uvijek neki strah u meni. Ne znam vam ni objasniti. Kad bih sama sebi mogla pomoći, da nekako dobijem samopouzdanje i da se ne bojim ljudi, da se obratim barem psihologu. Imam strah da neću da uspijem. Teško je živjeti sa tim.
Hvala Vam na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice,
Hvala Vam na ukazanom povjerenju, i želim da vam kažem da ste već jedan korak napravili, uspješno. Obratili ste se psihologu jer uviđate problem koji vas koči u svakodnevnom funkcionisanju. Samopouzdanje podrazumijeva pozitivno vrednovanje sebe i vjerovanje u svoje sposobnosti, a samopoštovanje je doživljaj samog sebe. Nisko samopouzdanje dovodi i do niskog samopoštovanja. Ako ne vjerujemo u svoje sposobnosti, mogućnosti da donosimo prave izbore i živimo život kakav želimo – vjerojatno nećemo ni imati dobro mišljenje o sebi.
Pitala bi Vas koje su osobine sa kojima ste zadovoljni? Da li procenjujete da vrline koje posedujete ima i većina drugih ljudi i da se one jednostavno „podrazumjevaju“?
Samopouzdane osobe takođe doživljavaju neuspjehe, strahove, neprijatne situacije i greške. Dok osobe sa visokim nivoom samopouzdanja uče iz grešaka, a neuspjehe ne poistovećuju sa vrijednošću svoje ličnosti, nesamopouzdane osobe greške, neuspehe, sugestije i kritike doživljavaju kao potvrdu svoje neadekvatnosti, u tome je ključna razlika između samopouzdanih i nesamopouzdanih osoba.
Samopouzdane osobe uče iz grešaka, dok nesampouzdane se povlače nakon greške i zbog toga se zatvaraju u sebe. Ipak, postoji siguran i pouzdan način rada na sebi koji dovodi do porasta samopouzdanja i samopoštovanja. Zove se psihoterapija, a svoju prvu online psihoterapiju možete dogovoriti na ovoj stranici.
Srdačno Vaša,
Alma.
Pitanje br.6.
Dobar dan.. Kao prvo odlična ideja, svaka čast! I unaprijed hvala za odgovor.
Razvela sam se prije četiri godine, ostala sa tri tinejdžera sama poslije 20 godina braka. Bilo mi je užasno, voljela sam svog muža (prevario me je sa drugom ženom, koja je sušta suprotnost meni i sa kojom živi danas). Nisam bila savršena, nježna, borba za život, nedostatak vremena, pronalaženje sebe u raznim životnim okolnostima doveo je do prezasićenja i do emotivnih povreda.
Relativno brzo sam došla sebi, poslije tri godine (bila sam na koljenima i krvavila), konačno sam prodisala.
Prije godinu počeo je da dolazi kod nas, kao da imamo dobar odnos i zbog djece, Bože valjda smo normalni ljudi, da prihvatimo realnost. Međutim, mnogo je tu emocija i kemije koja se negirala sve ove godine. Radujem se kad dođe, ali njegov cilj je da olakša sebi, jer on je muškarac i neće napustiti svoje sigurno gnijezdo, imao je sreće sa tom ženom. A kod mene provodi sate, ugodno i lijepo mu je, kaže dosadno mu je u životu i želi uzbuđenje.
Šta ja da radim sa sobom? Voljela bih da požali što je upropastio porodicu i želim da požali, ali to se ne događa. Sta ja osjećam … dobro je što o prošlosti možemo pričati, jer je mnogo toga ostalo nedorečeno i to mi je olakšanje. Ne bih se nikad vratila na staro, jer tada u braku nisam bila ja. Sad sam ja – ja, ali me svejedno nešto privlači njemu i vjerovatno želim nekako da ga vratim. Mislim da ga ne volim kao prije, rana je tu i još boli, jer ne mogu da ih sretnem zajedno. Vjerujem da to radim jer ne mogu sresti drugog partnera i još uvijek sam sama.
Ponekad se osjećam jadno, tužno, bez samopoštovanja. Ali nije kao što je bilo prije, kraće traje i slabijeg je intenziteta. Eto, barem nešto pozitivno u toj borbi.
Hvala još jednom za odgovor… Možda ipak ima neka sitnica koju vi vidite a da sam propustila za reći. Ostavila bih sve iza sebe i otvorila srce za nekog drugog.
Lijep pozdrav.
Odgovor:
Draga čitateljice,
ako ne vjerujemo u svoje sposobnosti, mogućnosti da donosimo prave izbore i živimo život kakav želimo, vjerojatno nećemo ni imati dobro mišljenje o sebi. O samopouzdanju i samopoštovanju možete pročitati u prethodnonm odgovoru.
Kad nas partner prevari, posljedice mogu ostaviti negativan učinak kako na fizičko tako i na mentalno zdravlje. Može se javiti anksioznost, depresija, nisko samopouzdanje i samopoštovanje, samooptuživanje i osećanje sramote i stida, ljutnja i bijes. Takođ se javlja strah od samoće kao i strah da počnete novu vezu, postoji i želja za osvetom jer smo povrijeđeni.
Moja preporuka je da radite na postavljanju granica, na samopouzdanju i samopoštovanju, a kada to prevaziđete bićete spremni za novi početak.
Ukoliko imate dodatna pitanja možete mi pisati na Psihoterpija Alma N. Sisic.
Srdačno Vaša,
Alma
