Ovoga petka objavljujemo posljednje ovogodišnje odgovore naše Alme Nuhić-Šišić, dipl. psihologinje i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, na vaša pitanja.
Sve ono što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem, nakon božićnih i novogodišnjih praznika možete nastaviti da šaljete na storyje Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Danas objavljujemo posljednja dva iz grupe pitanja koja ste poslali, a s narednim pitanjima i odgovorima vidimo se u narednoj godini!
Pitanje br. 77
Poštovana, moj problem proističe iz lošeg braka mojih roditelja. Nisu se nikada obraćali za pomoć psihologu, ostali su da žive skupa ali česte svađe su ostavile posljedice na mene. Imam osjećaj da sam ja kriva i da nije bilo nas djece da bi njima bilo bolje u životu. Mama bi znala reći da kad bi ja htjela mogla bi joj olakšati život. Možete li mi objasniti zbog čega je to tako i kako da se riješim te krivice? Hvala unaprijed.
Odgovor:
Draga čitateljice,
ako sam dobro razumjela, vaš problem se odnosi na osjećaj krivice koji imate, jer su vaši roditelji imali loš brak. Roditeljstvo je težak posao koji pored zadovoljavanja osnovnih djetetovih potreba za hranom i fizičkom sigurnošću uključuje i odgoj djeteta. Odgoj djeteta zahtijeva mnogo strpljenja, ljubavi, samokontrole nad vlastitim brigama i frustracijama. Nije dovoljno samo voljeti dijete, potrebno je i znati šta se dešava dok dijete uči te znati kako usmjeravati i kontrolisati taj proces. Često se dešava da zbog nemogućnosti da roditelji ispoštuju sve navedeno, krenu nesuglasice u braku. Takođe, često se dešava da roditelji za svoj loš brak krive djecu i njima manipulišu, pomjerajući problem sa sebe na djecu. U takvim situacijama partneri održavaju komunikaciju preko djece, koja su izmanipulisana, a nisu u stanju da izbjegnu tu nezahvalnu poziciju u porodici. Preporučila bih vam da se obratite psihologu, psihoterapeutu kako bi zajedno radili na vašim uvjerenjima i osjećanjima, jer ovaj odgovor nije zamjena za psihoterapijski proces, instant rešenja nisu moguća. Cilj je podrška, razumijevanje, kao i smjernice za dalja razmišljanja.
Vaša Alma
Pitanje 78
Poštovana, imam problem sa uznemirenošću. Radim kao njegovateljica i to radim mehanički i sa strahom da ne pogriješim oko davanja terapije. Kad sjednem u auto počinjem da vrištim što me na neki način opusti. Možete li i reći kako da se oslobodim te uznemirenosti?
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju i povjerenju. Kad biste mogli da pogledate unutrašnjost vaše uznemirenosti, kako bi opisali taj sadržaj? Vjerujem da su to emocije koje su potisnute i koje žele da izađu vani i na taj način stvaraju uznemirenost. Šta bi se desilo da regularno ispoljavate emocije, u vrijeme kada ih osjetite? Koja je sekundarna dobit od toga? Sva ova pitanja su tu da vas potaknu na razmišljanje, ali nije zamjena za psihoterapiju, brojne teme zahtijevaju vrijeme i rad sa stručnim licem.
Vaša Alma
