Poštovane čitateljice i čitatelji, od kako smo pokrenuli ovu rubriku pristigao je veliki broj vaših pitanja našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, a svake sedmice sve više i više jer je jasno da vas oblast mentalnog zdravlja iznimno zanima.
Ovaj petak je posljednji za odgovore prije ljetne pauze tokom koje se malo trebamo odmoriti i vi i mi, no vi i dalje svoj pitanja tokom avgusta možete da šaljete na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija Objavi.ba vam garantuje anonimnost.
Šaljemo vam velike ljetne pozdrave od naše ekipe i uskoro se ponovo vidimo na ovim stranicama!
Pitanje br. 31
Poštovana Alma, čitam vaše odgovore redovno, pa sam odlučila da vam pišem. Imam veliki strah od izlaska na mjesta gdje ima dosta ljudi i zbog toga mi najviše odgovara boravak kod kuće. Mislim da imam socijalnu fobiju, pa ako možete da napišete nešto o tome. Hvala na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju. Socijalna fobija je intenzivni strah od različitih društvenih situacija, posebno situacije koje nisu poznate ili u kojoj osjećate da ćete biti posmatrani ili vrednovani od strane drugih. Čuveni psihoanalitičar Frojd socijalni strah povezuje sa stidom, znači „ne želim da budem viđen“. Zato stidljive osobe okreću glavu, zatvaraju oči, odbijaju da gledaju, kriju se, pa im cjelokupno ponašanje poprima oblik magije koje ima korijen u vjerovanju da, ukoliko neko ne gleda sam, ne može ni da bude viđen.
Osobe sa socijalnim strahom svoje samopoštovanje zasnivaju na ideji da ono uvijek zavisi od spoljašnjih događanja. Takve osobe imaju veliku potrebu da budu voljene, a kada to nije u skladu sa njihovim očekivanjima, intenzivno pate i postaju uznemirene. Ravnodušnost ili gubitak naklonosti drugih kod ljudi sa socijalnom fobijom izaziva užasan strah. Zbog toga, često zahtijevaju stalno potvrđivanje te naklonosti. Simptomi socijalne fobije su:
– izbjegavanje izlaska iz kuće
– sakrivanje negdje u pozadini ako osoba izađe, a kako bi ostala neprimjećena,
– potreba da se ima saputnik sa sobom
– konzumiranje alkohola ili nekih medikamenata pred društvene situacije, u namjeri da se smanji napetost.
Ukoliko vas simptomi ometaju u svakodnevnom funkcionisanju, predlažem vam da krenete na psihoterapiju kako biste stekli uvid i razumjeli svoja neprijatna doživljavanja, svoje ponašanje i odnose s ljudima iz okoline.
Vaša Alma
Pitanje br. 32
Pozdrav za Vas, moj problem je što ne mogu naći zajednički odgojni pristup sa mužem u vezi odgoja djece. Imamo kćerku od 5 godina i sina od 2. Ja sam blaža prema djeci, ne volim da galamim na njih, a suprug brzo izgubi živce pa onda galami i ja odregaujem tako što ih štitim od njega. Da li je u redu postaviti granice djeci? Vjerujem da ćete nam pomoći sa savjetom. Hvala Vam.
Odgovor:
Pozdrav za vas i hvala što ste podijelili vaš problem. Jako je bitno da usaglasite vaš stil vaspitanja djece, jer vi i suprug na drugačiji način postupate. U ovakvim situacijama dijete dobija duple poruke šta je ok, šta nije, šta smije, šta ne smije, i time se javlja zbunjenost. Preporučljivo je da roditelji postupaju u skladu s jednim vaspitnim stilom, tj. da budu saglasni i dosljedni oko odgoja djece. Što se tiče granica, bitno je da znate da ste i dalje dobar roditelj ako postavite granicu, a s druge strane dijete na taj način vježba svoju toleranciju na frustraciju, što je bitan segment odrastanja! Roditelji su modeli svojoj djeci, te ona „upijaju“ sve što vide i čuju od značajnih figura, tj. roditelja i drugih autoriteta. Za komunikaciju sa suprugom, preporučujem asertivnu komunikaciju i stojim Vam na raspolaganju za još pitanja.
Vaša Alma
Pitanje br. 33
Poštovana Alma, prije nekoliko mjeseseci sam našla novi posao i nikako ne mogu sa koleginicama uspostaviti kolegijalni odnos. Pokušala sam im se približiti na razne načine, ali one me izbjegavaju i sve greške prenose šefu. To me mnogo opterećuje pa bih voljela čuti od vas postoji li način da mi bude lakše?
Odgovor:
Draga čitateljice, razumijem da vam je teško jer ste već nekoliko mjeseci na novom poslu a ne možete ostvariti kolegijalni odnos sa koleginicama. Dolazak u novu sredinu često iziskuje dosta strpljenja i tolerancije dok ne prođe proces prilagođavanja. Kako navodite, ulažete dosta energije u traženje najboljeg načina da se približite koleginicama. Obzirom da niste do sada uspjeli da im se približite, mislim da bi sada bilo najbolje da se okrenete prema sebi i počnete razmišljati o poslu na drugačiji način. Kad pomislite na posao, ima li nešto što vas raduje u vezi obavljanja zadataka, možete li izraziti svoju kreativnost? Kako možete doprinijeti što boljem obavljanju radnih zadataka kako bi greške sveli na minimum? Mogli bi razmišljati o poslu kao prilici da osigurate sredstva neophodna za život. Ukoliko imate dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Vaša Alma
