Od prošlog smo petka napravili mali zaokret sa stalnom rubrikom, na koji ste nas vi uvjerili svojim pitanjima i potpitanjima. Tako će i ubuduće naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovarati tematski i sveobuhvatno na samo jedno pitanje, ono koje ste vi nametnuli kao najurgentniju i najvažniju temu toga trenutka.
Ovoga petka to je pitanje perfekcionizma kod ljudi.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na Instagram profil Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Nakon male pauze zbog prvomajskih praznima, s vama smo ponovo u petak, 10. maja.
Poštovanje, obraćam vam se sa željom da mi barem ukažete na put kojim trebam ići da rješavam problem. Imam malu djecu i normalno mi je da kuća nije uvijek uredna, ali ja osjećam anksioznost zbog toga da često vičem na djecu. Kao mlada osoba naučena sam da temeljno i odgovorno radim na svojim obavezama, probleme rješavam na vrijeme, ne ostavljajući ih za sutra ili nekog drugog. Ta osobina mi je često pomagala u životu i mislim da joj dugujem mnoge svoje uspjehe. Uglavnom, mislim da može to i bolje, tako i da i od drugih očekujem da rješavaju svoj nered.
Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice,
hvala na pitanju. Ljudi se često ljudi osjećaju preplavljeno zbog nereda i nečistoće u svom domu. Razbacane igračke, odjeća, neoprano posuđe kod mnogih izazivaju osjećaj stresa i tjeskobe. Iz vašeg pitanja mogu vidjeti da ste odgovorna osoba koja završava svoje poslove na vrijeme, što negdje očekujete i od svojih ukućana, odnosno djece. Način na koji opisujete sebe nam govori da imate velika očekivanja kako od sebe tako i od drugih i kad to nije onako kako očekujete – osjećate se anksiozno. Takav način funkcionisanja karakterističan je za perfekcionizam, a sam perfekcionizam je povezan s osjećajem preplavljenosti, anksioznosti i stresa.
Ustaljeno mišljenje je da je red nešto dobro, a nered loše. Kakav je to nered koji djeca prave, da li su to razbacane igračke, ili je to možda prosuta boja po kauču? Ulje na podu? Razbijene čaše? Razmislite o tome što je realno očekivati od svoje djece s obzirom na njihove godine. Mala djeca nemaju iste sposobnosti kao odrasli, budite strpljivi i dajte im vremena da nauče.
A nered nije sve loše, i ne treba težiti savršenstvu, jer kad težimo savršenstvu znači da s nama upravlja perfekcionizam, odnosno da naš superego zahtijeva superiornije postignuće ili ponašanje. Osoba koja je sklona perfekcionizmu smatra da mora uvijek biti savršena u svemu što smatra važnim, inače je manje vrijedna osoba. Problem je u tome što ova strategija ne eliminiše osjećaj manje vrijednosti. Koliko god da je dobra u nečemu, osoba se ne osjeća sigurnije u sebe zbog svojih rezultata. Perfekcionizam je pretjerana samokritičnost povezana s visokim ličnim standardima, sumnja u efikasnost vlastitih postupaka, pretjerana zabrinutost oko grešaka, pretjerana potreba za urednošću i organizacijom, i potreba za zadovoljavanjem tuđih očekivanja (prvenstveno roditeljskih). Roditelji perfekcionisti osjećaju pritisak za savršenstvom koji se može manifestovati u obliku visokih roditeljskih očekivanja ili kriticizma prema sopstvenoj djeci. Perfekcionizam je opasno područje za razvoj drugih stanja i bolesti, kao što su opsesivno-kompuzivni poremećaj (OKP), poremećaji hranjenja, depresija i anksioznost.
Navodite da vas je ta osobina mnogo pomagala u životu i na taj način vas je motivisala da nastavite dalje. Problem nije u visokim standardima kao ni u napornom radu. Perfekcionizam postaje problem kada uzrokuje emocionalno trošenje te kada postane prepreka uspjehu i sreći, što bi u vašem slučaju bilo prepuštanje dječijoj kreativnosti i neredu. Anksioznost koju osjećate zbog nereda u kući može biti i način kako vas ta anksioznost odvaja od suštinskih strahova i zabrinutosti. Razmislite u kojim sve situacijama vam perfekcionizam stvara anksioznost, i probajte da razumijete šta se nalazi u pozadini? S čim vam je teško da se suočite?
Neuredan dom može povećati kreativnost, i dati nam nove uvide te omogućiti da se oslobodimo društvenih normi i očekivanja. Promislite na koji način vam vikanje na djecu pomaže da se oslobodite anksioznosti i osjećanja koje izaziva nered? Probajte zadržati smirenost i objasniti im zašto je važno da održavaju red u kući i kako mogu doprinijeti tome. Nagradite ih pohvalama kada obave svoje zadatke u održavanju kuće. To će ih ohrabriti da nastave s takvim ponašanjem. Ukoliko vam i dalje nered u kući bude predstavljao značajno opterećenje u svakodnevnom funkcionisanju, poželjno je javiti se psihologu ili psihoterapeutu, a psihoterapija služi za bolje razumijevanje nastanka smetnji i uči kako da se osoba ponaša u konkretnoj situaciji. Treba biti strpljiv, kod većine ljudi psihoterapija je proces, koji traje različito dugo vremena, ali bolje je graditi taj proces nego težiti naglim i brzim rješenjima koja su najčešće kratkog vijeka.
Vaša Alma
