Ponovo smo s vama s našom novom rubrikom, na koju ste nas vi uputili vašim pitanjima. Naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odnedavno odgovara tematski samo na jedno vaše pitanje, ono koje ste nametnuli kao najvažniju temu toga trenutka.
Ovoga petka to je pitanje paničnih napada.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na Instagram profil Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Dobar dan, šta treba raditi kada me uhvati panika, odnosno panični napad?
Odgovor:
Poštovana čitateljice, hvala na pitanju.
I anksioznost i panika su simptomi, znači nešto što izlazi na površinu kada nemamo dovoljno snage i sposobnosti da obradimo neka druga iskustva. Veoma su česti među populacijom i predviđa se da će 60 miliona ljudi u toku života doživjeti napad panike. Kod napada panike osjetimo preplavljenost koju pokušavamo da izregulišemo dubokim disanjem, međutim tada unosimo previše kiseonika i idemo ka hiperventilaciji odnosno prebrzom, preobimnom disanju gdje dolazi do smanjenja nivoa ugljen-dioksida. Hiperventilacija dovodi do manjka kiseonika u mnogim ćelijama, bez obzira što brzim udisanjem unosimo i više kiseonika u pluća. To za posljedicu ima vrtoglavicu, nedostatak vazduha, zamagljen vid i osjećanje da je sve nestvarno, dolazi do ubrzanog rada srca, utrnulosti i neosetljivost na dodir u rukama i nogama, znojenje. Naprezanje grudnih mišića tokom hiperventilacije dovodi do stezanja i bolova u grudima pa osoba koja doživljava panični napad misli da ima srčani udar. Ubrzano disanje je sastavni dio sistema “bori se i bježi” i ima za cilj da nas pripremi na opasnost. Dakle, organizam se priprema da bježi ili da se bori i tada dolazi do lučenja hormona adrenalina i kortizola, ubrzanja rada srca, usporavanja probave, usmjeravanja većeg dijela krvi prema mišićima te do promjena u raznim drugim autonomnim nervnim funkcijama, što za cilj ima u kratkom roku “napumpati” tijelo energijom i snagom za odbranu ili bijeg od potencijalne opasnosti. Međutim, ako stvarne opasnosti nema, ljudi će biti skloni da tumače ovu situaciju kao da opasnost dolazi iznutra, iz tijela. Zato ljudi i tumače hiperventilaciju kao znak neke fizičke bolesti i odmah odlaze na hitnu.
Kako nastaje napad panike? Jednom kada ste već osjetili anksioznost bez nekog vidljivog razloga, onda je moguće da izgradite anksiozan stav prema potencijalnim budućim epizodama anksioznosti.
U tom slučaju mislite da bi bilo bi baš grozno da opet budem anksiozan. A misliti na ovaj način vodi u anksioznost, jer strah se strahom hrani. Zatim, na sljedećem nivou, vi opažate narastajuću anksioznost i mislite nešto u stilu “ovo je baš užasno, sad postajem anksiozan”. Ovakvo mišljenje vodi do povećane anksioznosti koja je okidač za sljedeću misao tipa: “o ne, sada već gubim kontrolu, šta ako se onesvjestim, ili uspaničim ili dobijem srčani udar ili počnem da se ponašam potpuno ludo? To bi bilo užasno”.
Anksioznost je, na ovaj način, ponovo uvećana, što vodi do još drastičnijih anksioznih misli, i tako u krug. Bitno je obratiti pažnju na činjenicu da se ovaj obrazac odvija veoma brzo. Toliko brzo da osoba bude svjesna samo narastajućeg osjećaja panike.
Navešću vam neke smjernice za samostalno djelovanje u toku napada panike:
Fokusirajte se na svoje disanje i umirite ga tako što ćete disati na sljedeći način: 8 sekundi postepeno udišite vazduh, 8 sekundi zadržite dah i 8 sekundi treba da traje izdah. Kada se malo umirite, počnite da govorite u sebi rečenice:
“Ovo je samo adrenalin koji će proći, ne moram ništa da radim”, “kroz glavu mi prolaze strašne misli koje nisu realnost”. Ako se dodatno ne zastrašujete svojim mislima, napadi panike će brže proći, oni najviše mogu trajati do 15 minuta.
Svjesnost može pomoći da vas prizemlji u stvarnosti, usredsredite se na fizičke osećaje koje poznajete, poput osećaja stopala da stoje na zemlji ili osjećanja teksture odjeće pod prstima. Ove specifične senzacije čvrsto vas prizemljuju i daju vam nešto na šta ćete se fokusirati. Možete da brojite u bojama, na primjer broj jedan je crven, dva je žut sa trakicama, broj tri je ljubičast sa bijelim tufnama.
Izaberite jedan objekat koji vidite i svjesno ga analizirajte što je više moguće.
Na primjer, možete vidjeti zdjelu sa voćem na stolu, primjetite njen oblik, koje sve voće ima unutra, od čega je zdjela napravljena, kakve je teksture. Usredsredite svu energiju na objekat i simptomi panike ća se značajno smanjiti.
Najbolji način da potpuno prevaziđete napade panike je da krenete na psihoteapiju kod stručnjaka koji je edukovan za rad sa paničnim poremećajem. Uz pomoć psihoterapeuta ćete naći uzrok, a panika je na neki način naš prijatelj jer nas upozorava da ovako više ne može, da moramo nešto da mijenjamo. Poziva nas na razvoj naših sposobnosti. Iza anksioznosti i panike uglavnom stoji nedostatak stvarne povezanosti sa nekim ili nečim. Uz pomoć psihoterapije, a na poziv panike, mi se razvijamo i postajemo sposobniji.
