I ovog petka evo nas sa stalnom rubrikom u kojoj naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovara na vaša pitanja.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na storyje Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Danas objavljujemo nova dva odgovora iz grupe vaših pitanja, a s narednim pitanjima i odgovorima vidimo se u naredni petak, 29. marta.
Pitanje br. 97
Pozdrav, imam epilepsiju. Sada imam 40 godina, a počela je sa 21 godinom, ja sam uvjeren radi traumatičnog djetinjstva. Puknuo sam psihički! No, što se danas desilo, što me je natjeralo na razmišljanje! Prošao me osjećaj straha kroz cijelo tijelo, ako se to tako može nazvati, točno kao pred epileptički napadaj!
Radio sam na poslu, doslovno ja nisam vidio uzrok tome osjećaju. Vi ste stručniji u tome pa ako bi mi mogli razjasniti ili barem me usmjeriti na uzrok tome. Hvala vam na izdvojenom vremenu za čitanje ove poruke.
Ogovor:
Dragi čitatelju, hvala na pitanju.
Osjećaj straha koji opisujete može biti vrlo intenzivan i može izazvati zabrinutost. Važno je da razumijete da je svako iskustvo individualno, ali neka moguća objašnjena vašeg osjećaja koji je istovjetan osjećaju koji se javlja prije epileptičkog napada je to da osobe s epilepsijom često mogu imati i psihogene napade. Ovi napadi nisu povezani s električnom aktivnošću mozga kao što su epileptički napadi, već ih pokreću psihološki faktori, poput stresa, traume ili emocionalnih problema. Psihogeni neepileptički napadi su epizode pojačanih pokreta tijela iskustveno sličnih epilepsiji, ali uzrokovanih psihološkim procesom. Navodite da ste imali traumatično djetinjstvo, a i vaše iskusvo sa epilepsijom može ostaviti dubok emocionalni trag. Osjećaj straha koji doživljavate može biti povezan s tim prošlim iskustvima, posebno ako ste trenutno pod stresom ili ste suočeni s nekim emocionalnim izazovima.
Anksioznost je takođe čest pratitelj epilepsije što rezultira osjećajam straha i napetosti.
Razgovor sa psihoterapeutom ili psihologom može biti koristan. Kroz proces psihoterapije možete istražiti dublje uzroke vaših strahova i naučiti tehnike suočavanja koje vam mogu pomoći u upravljanju anksioznosti i stresom.
Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Vaša Alma
Pitanje br. 98
Htjela bi vas zamoliti za odgovor, koristim asentru pola ujutro i ksanaks 0,25 ujutro i naveče. Moj problem je što stalno strahujem i tim strahom povećavam anksioznost, npr. idemo autom i vozač vozi brže, obilazi auta, i tada ja dobijem misli kao sudarićemo se, sletićemo u kanal, itd. Ako mi je ružno u glavi, odmah konstatujem – evo pritisak je visok, šta ako dobijem moždani, i tako te stvari. Molim vas odgovor da li mogu sama sebi pomoći nekako jer koristim terapiju koja mi je stvarno dobra, želim samo da maknem te ružne misli i strah od straha. Unaprijed zahvaljujem.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju.
Razumijem da se suočavate sa intenzivnom anksioznošću odnosno iracionalnim strahom koji utiče na vaš svakodnevni život i ometa vas. Anksioznost je patološki doživljaj straha koji nastaje kao odgovor na nerealnu ili precjenjenu opasnost i djeluje veoma iscrpljujuće. Obzirom da koristite lijekove koje vam je propisao psihijatar, a koji su vam od pomoći, moj prijedlog je da krenete na psihoterapiju kako bi sveobuhvatno pristupili razrješenju vašeg problema. Lijekovi služe da smanje napetost, ali ne rješavaju uzrok, a upoznavanje uzroka anksioznosti kroz psihoterapijski proces pomaže da je ublažimo i prevaziđemo.
Rad na sebi kroz psihoterapiju omogućava bolji uvid u svoje intrapsihičke procese, omogućava da se sadržaji strahova koji su značajnim dijelom potaknuti događajima u sferi nesvjesnog, na pravi način osvijeste, što u krajnjem slučaju nudi smanjenje smetnji i poboljšanje kvalitete života. Psihoterapija je poput sazrijevanja, proces koji kroz svoje trajanje nudi bolje razumijevanje sebe i svojih potreba pa kada se osoba bolje upozna, gubi se značenje pojedinih simptoma koji su raniji signalizirali da su na nivou ličnosti potrebne promjene jer tijelo reaguje strahom i tjeskobom.
Dijafragmalno disanje vam može pomoći da umanjite napetost u trenucima kad se osjećate uplašeno i anksiozno.
- UDAHNITE POLAKO, bez napora (trbuh će se blago zaobliti) – kod udaha polako u sebi brojite jedan, dva, tri, četiri,
- ZADRŽITE DAH (u sebi polako brojite: jedan, dva, tri, četiri)
- IZDAHNITE POLAKO, možete na usta (u sebi polako brojite: jedan, dva, tri, četiri) trbuh se uvlači prema kralježnici.
- Nakon izdaha ponovno ZADRŽITE DAH (u sebi polako možete brojati od 1 do 4). Vježbajte dijafragmalno/trbušno disanje minimalno 3×5 minuta dnevno i primijenite ga svaki put kad se osjećate uplašeno. Nikada nemojte forsirati disanje. Bitno je da dišete mirno, polako, bez napora, da vam bude ugodno.
Vaša Alma
