Paul Krugman, Substack

Nakon što je pobijedio u utrci za predsjednika Liberalne stranke, Mark Carney je postao novi premijer Kanade. Kako stvari stoje, na toj bi se poziciji mogao zadržati duže vrijeme. Donedavno se činilo kako se kanadskim liberalima sprema izborni debakl, ali ankete su se iznenada okrenule u njihovu korist:

Taj preokret je, naravno, prouzrokovao Donald Trump koji ne samo da je Kanadi uveo potpuno neopravdane carine, nego ne odstaje ni od svoje potpuno suludog traženja da Kanada postane pedeset prva američka savezna država. Kad god su Trump i njegovi minioni ponovili taj zahtjev, ojačali su Carneyevu poziciju naspram konzervativca Pierrea Poilievrea, ljubitelja Bitcoina koji zvuči poput Trumpa.

Jedan od prvih poteza Carneya kao premijera bio je nalog da se revidira kanadski plan za kupovinu američkih borbenih aviona F-35. To znači da se Kanada pridružuje evropskim državama koje su na isti način odlučile preispitati svoju ovisnost o američkom naoružanju.

Zaokret od vojne ovisnosti od SAD je razumljiv. Amerika za svjetske demokratije više nije pouzdan saveznik – ustvari, između Trumpovog okretanja Putinu i njegove priče o aneksiji Grenlanda i Kanade mi više ni ne izgledamo kao ikakav saveznik. Priče o tome kako američki lovci imaju „dugme za gašenje“ kojim ih Trump može onesposobiti su vjerovatno lažne, ali sofisticirana vojna oprema zahtijeva veliku tehničku podršku i ne želite je kupiti od države u koju se ne možete pouzdati.

Ova opservacija me navela na razmišljanje. Koliku će ekonomsku štetu Amerika pretrpjeti zbog toga što je postala država koja predstavlja prijetnju miru (rogue nation)? Naravno, na kocki je puno više od samog novca, ali kada postanete država za koju se ne može vjerovati da će ispoštovati sporazume ili da će poštovati vladavinu prava, to osim političkih i diplomatskih mora imati i finansijske posljedice. Koje su razmjere tih posljedica?

Istraživao sam dostupne podatke, i izgleda da je američka izloženost u ovom smislu prilično velika.

Počnimo od prodaje naoružanja. Američki izvoz oružja je nakon ruske invazije na Ukrajinu porastao, dobrim dijelom zahvaljujući izvozu u Ukrajinu ili u evropske države koje je podržavaju. Međutim, prisutan je i trend ponovnog naoružavanja pošto je jasno da svijet postaje opasniji nego što smo mislili, a to ponovno naoružavanje je u vremenu prije Trumpa značilo puno za američki izvoz. Izvoz američke vojne industrije je u 2024. godini iznosio 318.7 milijardi dolara – skoro 15% ukupnog izvoza i, naprimjer, dvostruko više od izvoza američke poljoprivrede.

Koliko će se ovaj izvoz smanjiti sada kada strane vlade znaju da nam se više ne može vjerovati? Uz malo vremena koje je potrebno da se pronađe zamjena, odgovor vjerovatno glasi „mnogo“.

Zbog našeg novog statusa odmetnute države neće trpjeti samo izvoz vojne opreme. Naš deficit u prometu usluga je djelimično nadoknađen suficitom u prometu usluga, ali okretanje Amerike prema tamnoj strani će sasvim sigurno pogoditi i neke naše usluge namijenjene inostranstvu.

Jedna od takvih je obrazovanje. U Ameriku je na studije dolazio veliki broj stranaca koje je privlačio kvalitet naših koledža i univerziteta. Prema posljednjim dostupnim podacima, onima za 2023. godinu, na ovaj način je potrošeno preko 50 milijardi dolara. Međutim, da ste stranac koji razmišlja o studiranju u Americi, da li bi vas zabrinula mogućnost da biste mogli biti uhapšeni i deportovani zbog izražavanja stavova koje trenutna administracija smatra antiameričkim? Shodno tome, možemo očekivati i udarac visokom obrazovanju, o kojem ne razmišljamo često kao o značajnom izvoznom proizvodu SAD.

Kad su u pitanju putovanja, naročito turizam, govorimo o još većoj cifri – preko 100 milijardi. Ali, možete biti sigurni da ćemo ove i iduće godine vidjeti puno manje Kanađana. A nisu samo Kanađani ti koji će preispitati svoje planove. Magazin Salon navodi kako je posljednjih sedmica prilikom ulaska u SAD određeni broj turista iz evropskih zemalja naišao na neugodnosti sa američkom imigracijsko-carinskom službom (ICE), koja je njihov odmor pretvorila u pritvor. Stručnjaci ovo pripisuju eskalaciji mjera kontrole granice usljed anti-imigracione politike Donalda Trumpa.

Kao i drugih ljudi koji često putuju, i ja izbjegavam države sa autoritarnim režimima koje često hapse ljude pod izmišljenim optužbama. Je li i Amerika sada jedno od takvih mjesta? Plašim se kako bi mogla postati, što nije dobro za sektor turizma. A nisam baš ni usamljen u takvom strahu. Washington Post donosi naslov „Strani turisti odustaju od planova za putovanje u SAD zbog nervoze oko Trumpa“.

Na kraju, pogledajmo američki inostrani dug, koji se – ako uključimo i kredite i obveznice u vlasništvu stranaca – penje na preko 18 biliona dolara. Ne mislim da smo izloženi opasnosti u smislu nekog grčkog dužničkog scenarija, politika bi trebala biti daleko gora kako bismo dospjeli u tu zonu. Ali čak i mali rast kamata na zaduženje izazvan nekoherentnom politikom, te priča o prisilnoj konverziji kratkoročnih zaduženja u dugoročna, značajno bi povećali troškove otplate državnih dugovanja.

Da ne bude zabune, daleko sam više zabrinut zbog opasnosti koju Trump predstavlja za demokratiju nego zbog njegovih loših ekonomskih politika. Čak i u čisto ekonomskim okvirima, šteta koju ćemo sami sebi nanijeti carinama i deportacijama, te šteta zbog recipročnih mjera je vjerovatno važnija od minusa zbog gubitka povjerenja u inostranstvu. Ali ipak, taj minus je realan.

Jedan od načina na koji se ovo može sagledavati jeste da kažemo kako Trump radi Americi isto ono što Elon Musk radi Tesli, uništavajući vrijedan brend hirovitim ponašanjem i odbojnom ideologijom. Usput, jesam li spomenuo da prodaja Tesle u Evropi propada?

Tačno je da postoje razlike između privatnog biznisa i države, odnosno nacije. Ne mislim da će ljudi koji idu u Tesline auto-salone biti hapšeni ili da će vam Musk ugasiti auto ukoliko kažete nešto što mu se ne sviđa (iako, da budem iskren, nisam potpuno siguran ni u jednu od ovih tvrdnji, tim prije što se čini kako onim što vlada radi uglavnom upravlja Musk). S druge strane, Tesla daleko više ovisi o dobroj volji kupaca nego Sjedinjene Države.

Ipak, to što Trump misli da Amerika drži sve karte u svojim rukama, da ostatku svijeta treba naše tržište ali da mi ne trebamo njih je u potpunosti pogrešno. Ubrzano gubimo povjerenje svijeta, a to ćemo dobrim dijelom platiti i finansijski.

Paul Krugman je američki ekonomista, profesor i kolumnista. Jedan je od najutjecajnijih ekonomista današnjice i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. godine.