Pansion Misirlije je do pandemije korona-virusa bio omiljeno mjesto za novinare, aktiviste, kao i za druge posjetitelje Srebrenice ili putnike koji su kroz nju prolazili. Od februara ove godine vrata ovog odredišta su ponovo otvorena za goste, a domaćin Avdo Purković najavljuje kako će – sad pod nazivom Pansion Silver City – ono raditi na proširenju turističke ponude ovog kraja.
OBJAVI.BA: Ovaj pansion je poznat kao omiljeno svratište putnika u Srebrenicu, otkad je u funkciji?
PURKOVIĆ: Moja porodica se i prije rata bavila ugostiteljstvom, ali je sve što smo imali bilo devastirano i nije se moglo iskoristiti ništa osim naše vlastite kuće. Otac je bio profesor kuharstva, htio je da se vrati u Srebrenicu i mi smo bili među prvim porodicama koje su se vratile iz izbjeglištva. Čim su se stvorili uslovi za povratak mi smo se vratili a 2007. smo otvorili pansion. U prizemlju porodične kuće mi smo imali dvije garaže. Otac je tu otvorio mali restorančić, malu kafanu i krenuo sa radom, a pansion je otvoren 2007. godine.
OBJAVI.BA: Da li je tad imalo smisla pokretati posao ili je u pitanju bila želja za onim čime ste se bavili i prije rata?
PURKOVIĆ: U to vrijeme je u Srebrenici bilo između 70 i 80 nevladinih organizacija, bilo je i puno volontera iz čitavog svijeta koji su prvim povratnicima pomagali da očiste ognjišta i da stvore neke pretpostavke za povratak. Svi ti ljudi su imali potrebu da negdje ručaju, da negdje prespavaju ili odsjednu, tako da smo jedan sprat naše kuće ustupili gostima. Vidjeli smo da ima potrebe za smještajem i tako smo se upustili u investiciju da od porodične kuće napravimo današnji pansion, i to je proces koji i danas traje – uvijek se nešto radi, dorađuje, prilagođava, ispravlja i popravlja. Napravili smo pansion koji danas ima dvadeset soba, imamo dvije sale sa ukupno šezdeset mjesta i baštu sa šesnaest mjesta.
OBJAVI.BA: Rad je prekinut tokom pandemije – da li je bilo teško nastaviti sa obzirom na toliku pauzu?
PURKOVIĆ: U kontinuitetu smo radili od početaka 2002. godine pa do pandemije korona-virusa. Tada su prestali dolaziti strani posjetioci a nismo se mogli osloniti isključivo na domaće kako bismo mogli funkcionisati, tako da smo tada privremeno zatvorili pansion. Ponovo smo ga otvorili tek u februaru ove godine, malo smo ga i renovirali i gosti su nam se vratili, možemo reći da smo bukvalno samo nastavili tamo gdje smo stali. Gosti su zadovoljni, imamo odličan feedback od njih gdje su komentari uglavnom poput „gdje ste do sad“, „nedostajali ste nam“ i tako dalje.
OBJAVI.BA: Obično se u takvim situacijama desi da bude jako teško vratiti klijentelu i da konkurencija preuzme posao. Sa vama to nije bio slučaj?
PURKOVIĆ: Ugostiteljski posao zahtijeva dosta truda, strpljenja i zalaganja, fizički je naporan i zahtijeva da budete stalno na raspolaganju. Iako nismo radili tri godine, niko drugi nije ušao da popuni tu prazninu i da ponudi posjetiteljima i gostima u Srebrenici to što im fali. Niko nije želio da se u to upusti. Čak ni na birou za zapošljavanje nisu imali nikoga ko bi želio to raditi iako imaju sedam stotina ljudi u evidenciji. Zato nema neke konkurencije, nije se lako upustiti u ovakav poduhvat.
OBJAVI.BA: Zašto je to tako, po vašem mišljenju?
PURKOVIĆ: Ovo je težak i zahtjevan posao. Jedan moj profesor je znao reći: „Ne ulazite u one branše u koje je lako ući i raditi i koje izgledaju kao da ih može raditi svako.“ Iz perspektive gosta to izgleda odlično – neko vam donese hranu, ona se samo pojavi pred vama a ne vidite pozadinu svega toga, ne vidite nabavku, transport, pripremu, knjigovodstvene poslove, ne vidite cijeli proces i ne vidite problematiku. Zato ugostiteljstvo izgleda jednostavno ali kad se upustite u taj posao i kad vidite koliko tu ima posla i koliko taj posao zna biti težak, onda mnogi kapituliraju.
OBJAVI.BA: Šta je različito ako pogledate vaš pansion prije pandemije i sad nakon ponovnog otvaranja?
PURKOVIĆ: Ono što me je obradovalo je to što sam se ranije uglavnom oslanjao na osobe poznije dobi. Sada mi se po prvi put dešava da imam mlad tim, mlađe bračne parove koji imaju i djecu, i u mogućnosti sam da zaposlim još jedno ili dvoje. Nastojim biti korektan prema osoblju i daću sve od sebe da ih zadržim tokom cijele godine, da pružamo usluge i tokom zimskog perioda tako da ovaj pansion obezbijedi pristojan život za šest ili sedam porodica. Ukoliko to uspijem to će i meni značiti da sam na dobrom putu.
OBJAVI.BA: Da li ste u radu i razvoju imali podršku neke od institucija?
PURKOVIĆ: Kreirali smo pozitivnu priču i kad sam se obratio raznim institucijama predstavio sam je kao takvu, ali nažalost nisam naišao na podršku. Ali rekao sam sebi da neću obraćati pažnju na to nego da ću se držati svoje zacrtane putanje i da se neću osvrtati na ljude koji ne žele doprinijeti napretku u zajednici.
OBJAVI.BA: Šta planirate za dalje, kako vidite budućnost pansiona Silver City i turizma u Srebrenici?
PURKOVIĆ: Imamo u planu da nastavimo da se širimo i da obogatimo turističku ponudu ovog kraja. Tu su nam jezero Perućac pa planiramo izlete u nacionalni park i na Bijele vode, plovidbu jezerom, dakle uporedo sa pružanjem smještaja gostima koji dolaze u Memorijalni centar u Potočarima radimo na tome da im ponudimo odlazak u prirodu i relaksaciju.
