ODNOSI SRBIJE I BiH: Organizacije civilnog društva nude put za saradnju i progres

U Sarajevu je ovog vikenda održana konferencija pod nazivom „Odnosi Bosne i Hercegovine i Republike Srbije – otvorena pitanja i perspektive“, posvećena podizanju svijesti o važnosti dobrosusjedskih odnosa i usaglašavanju stavova, čime bi se mogao izvršiti pritisak na vladajuće strukture u ove dvije države kako bi se vrata Europske unije što prije otvorila u interesu svih njihovih građana i građanki. Konferenciju su u ambijentu sarajevske Vijećnice priredile organizacije civilnog društva i akademske zajednice iz Bosne i Hercegovine: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca BiH (VKBI), Hrvatsko narodno vijeće BiH (HNV BiH) Srpsko građansko vijeće BiH (SGV BiH), Forum parlamentaraca BiH 1990, Kulturno prosvjetno jevrejsko društvo La Benevolencija i Centar za promociju civilnog društva u BiH (CPCD).

Jedna od organizatorica, direktorica CPCD-a Aida Daguda rekla je kako je riječ o skupu na jako visokom nivou, budući da su se na jednom mjestu okupili predstavnici i predstavnice najznačajnijih organizacija civilnog društva iz BiH i Srbije koje svojim kredibilitetom i kapacitetom mogu pomoći da se odnosi dvije države podignu sa nivoa za koji je ocijenjeno kako je najniži od početka ovog stoljeća. „Na nama je da budemo partner i korektiv vlastima naših država, da popravljamo odnose koje oni ne žele popraviti, i da za naše građane i građanke radimo stvari koje oni ne žele raditi, ne znaju raditi ili im nije stalo da ih rade,“ kaže Daguda.

Uistinu, skup je okupio respektabilne učesnike i učesnice, čija imena i organizacije koje predstavljaju znače mnogo u društvima njihovih zemalja, ali i regiona. Zbog toga ih vrijedi i pobrojati, pa su tako iz Srbije na Konferenciji učestvovali: Sonja Biserko (Helsinški komitet u Srbiji), Mijat Lakićević (urednik i publicista), Zoran Vuletić (Građanski demokratski forum), prof.dr. Misala Pramenković (Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji), Bojana Selaković (EU konvent u Srbiji), Aron Fuks (Jevrejska zajednica Beograd), Čedomir Stojković (društveni aktivista), Aleksandar Popov (Centar za regionalizam), Jelena Stevančević (aktivistica OCD), Damir Gruda (aktivista OCD), Dr.sci. Fuad Baćićanin (Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji), prof. Nenad Prokić (pisac – posmatrač na Konferenciji).

Predstavnici civilnog društva, naučnici i aktivisti iz BiH koji su učestvovali na Konferenciji bili su: Vladimir Andrle (La Benevolencija), Zoran Jovanović i Rajko Živković (SGV BiH), Stipe Prlić i prof. dr. Ivo Komšić (HNV BiH), Miro Lazović (Forum parlamentaraca BiH 1990), mr. sc. Emir Zlatar i prof. emeritus dr. Kasim Trnka (VKBI), Aida Daguda (CPCD),  Jakob Finci (apelant pred Evropskim sudom za ljudska prava), akademik prof. dr. Mirko Pejanović (Akademija nauka i umjetnosti BiH), prof. dr. Lada Sadiković i dr. sc Muamer Džananović (Univerzitet u Sarajevu), dr.sci Draško Aćimović (bh diplomata i poduzetnik), i Adnan Kapo (Institut za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost).

Organizatori su podsjetili kako su prošle godine organizirali sličnu konferenciju sa intelektualcima i društvenim akterima iz Republike Hrvatske te su najavili da će naredne godine tom spisku dodati i Crnu Goru. U saopćenju sa Konferencije kaže se kako se BiH i Srbija nalaze pred izborom između demokratskog svijeta Zapada i onog kojeg nude nacionalističke snage u ovim zemljama i izvan njih, što je sukob demokratije i progresa sa konzervativizmom i totalitarizmom.

„Povoljna je okolnost da je Zapadni  Balkan postao interesna zona EU i velikih sila u preslaganju svjetske geostrategije. Stabilnost Zapadnog Balkana je garancija stabilnosti Evrope. To je povijesna prilika koju možemo propustiti samo našom krivicom. Trebamo se osloboditi  neracionalnih i pogubnih ciljeva koji su doveli do tragičnog rata na našim prostorima, koji je razorio privrednu infrastrukturu, osiromašio naše građane i građanke i uništio društvene i ljudske vrijednosti koje smo gajili. Krajnje je vrijeme da se to zlo ostavi u prošlosti, da se sačuva u sjećanju ali da nas ne sputava u budućnosti“, stoji u saopćenju.

Radi ostvarenja zajedničkih ciljeva, učesnici i učesnice Konferencije usaglasili su slijedeće Zaključke:

1. Regionalna saradnja i povezivanje svih aktera civilnog društva u regionu od suštinskog su značaja za razvoj i unapređenje međudržavnih odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine.
2. Odlučni smo i uporni u očuvanju multietničnosti naših društava, ravnopravnosti svih građana i naroda, njihovih vjeroispovijesti i svjetonazora.
3. Insistiramo na dubljem i snažnijem sveobuhvatnom ekonomskom povezivanju BiH i Srbije kao suštinskom preduslovu jačanja kapaciteta građanskih društava i suštinske evropeizacije regiona. Posebno je važna saradnja u oblasti izgradnje infrastrukturnih objekata.
4. Kako bi se osiguralo da nove generacije Bosnu misle i percipiraju na novi način, snažno zagovaramo uspostavljanje zajedničkog kulturnog i obrazovnog prostora na nivou Bosne i Hercegovine.
5. Zalažemo se za razvoj aleternativnih i kulturnih prostora u BiH i Srbiji kako bi se stvorili neophodni preduslovi za pluralističke, kreativne i savremene kulturne politike.
6. Odlučno odbacujemo viziju Srpskog sveta koji po svojoj prirodi predstavlja nastavak velikosrpskog projekta. Zagovaramo da se pristup Srbije u razvoju odnosa sa BiH prioritetno treba odvijati sa institucijama Bosne i Hercegovine.

Donosiocima odluka i političkim akterima Srbije i Bosne i Hercegovine upućeni su sljedeći zahtjevi:

1. Da odmah i bez odlaganja sve institucionalne kapacitete stave u funkciju ispunjavanja kriterija pristupanja Evropskoj uniji i NATO alijansi. Učesnici  i učesnice Konferencije smatraju da vlast u Srbiji, kao i vlast u entitetu RS koja je direktno uključena i u vlast na nivou BiH, opstruišu proces euroatlanskih integracija, iako je to jedini put u interesu građana i građanki Srbije i Bosne i Hercegovine, kao i cijelog Zapadnog Balkana. U našim državama nije dovoljna samo promjena političara, već je neophodna promjena politika. U tom smislu, proces pridruživanja Evropskoj uniji, jedini je okvir za sprovođenje suštinskih reformskih procesa bez kojih je nemoguće zaustaviti procese depopopulacije Zapadnog Balkana.
2. Da prihvate Berlinski proces kao istinski i siguran put ka evropeizaciji Zapadnog Balkana, učestvuju u definisanju njegovih preporuka i daju puni doprinos njihovoj impementaciji na državnim nivoima.
3. Da međunarodnim sporazumom o granici potvrde međusobno priznanje teritorijalne cjelovitosti obje države i njihov suverenitet, a potom pristupe eventualnim korekcijama administrativnih linija tamo gdje je to moguće i potrebno usaglasiti. Jasno stavljamo do znanja da entitet Republika Srpska pripada državi Bosni i Hercegovini, te stoga trebaju prestati secesionističke prijetnje i prizivanje sjedinjenja sa Srbijom. Bosna i Hercegovina i Srbija trebaju biti uređene kao demokratske i građanske države, u kojoj će svaki od naroda imati puna prava i slobode u pogledu svojih temeljnih identitetskih pitanja, a svi građani i građanke uživati puna prava i slobode na cijelim teritorijama BiH i Srbije.
4. Da potpišu Memorandum o prihvatanju i provođenju svih presuda međunarodnih sudova koje se odnose na obje naše države. Posebno ističemo nužnost prihvatanja presuda ICTY  i Međunarodnog suda pravde u Hagu kojima je Srbija presuđena za nesprečavanje genocida. Politika koju vlasti u Srbiji, gotovo u kontinuitetu provode posljednjih 30 godina je retrogradna, sa katastrofalnim posljedicama po susjedne države koje je takvim politikama razorila, a najpogubnija je za građane i građanke Srbije i većinski srpski narod.
5. Da državni parlamenti donesu zajedničku deklaraciju o jasnom antifašističkom i antinacionalističkom opredjeljenju i borbi za temeljna ljudska prava i slobode.
6. Da afirmišu kulturološke i identitetske posebnosti Sandžaka kao historijske regije  koja predstavlja bogatstvo različitosti naroda i kao takva je most spajanja Srbije i Bosne i Hercegovine. Posebno ohrabrujemo podršku izgradnji kapaciteta ustanova i institucija, što će se pozitivno odraziti na položaj i kvalitet života svih naroda koji žive u Sandžaku.
7. Posebno pozivamo Ured Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini da Rezoluciju Skupštine Vijeća EVrope broj 1513 iz 2006. godine stavu u funkciju ustavnih promjena u Bosni i Hrecegovini, jer ovako ustrojena država BiH nema nikakvu mogućnost za demokratski razvoj. Učesnici i učesnice Konferencije smatraju da Bosna i Hercegovina kao suverena i nezavisna država, članica UN-a, treba potpuno novi Ustav utemeljen na evropskim demokratskim stečevinama i da bude uređena kao moderna evropska država

Na kraju, upućene su i preporuke institucijama Evropske unije:

1. Da nastave snažnu podršku procesu pridruživanja svih država Zapadnog Balkana, uz dosljedno insistiranje na spovođenju svih reformskih procesa, posebno u oblastima vladavine prava i ostalih fundamentalnih principa, bez kojih ne može biti ni dugoročne regionalne stabilnosti.
2. Da u okviru Berlinskog procesa i ostalih mehanizama regionalne saradnje koji se sprovode pod pokroviteljstvom EU, insistiraju na daljim koracima u procesu pomirenja naroda Zapadnog Balkana i suočavanja sa prošlošću, paralelno uz insistiranje na ekonomskoj regionalnoj saradnji.
3. Da dio sredstava iz paketa finansijske podrške Zapadnom Balkanu alociraju za kreiranje i sprovođenje alternativnih kulturnih politika koje će doprinijeti obnovi jedinstvenog kulturnog prostora i zajedničkog kulturološkog identiteta.

Donesene Zaključke učesnici i učesnice Konferencije će proslijediti medijima u svojim državama i upoznati bosanskohercegovačku i srbijansku javnost, kao i institucije Evropske unije i Ured OHR-a u BiH.