Jasno je kako donijeti bebu na svijet nije nimalo lagan posao, ali naučnici su tek sad procijenili koliko je težak. U studiji koja je nedavno objavljena u žurnalu Science, australski su istraživači procijenili kako ljudska trudnoća tokom devet mjeseci zahtijeva skoro 50,000 kilokalorija. To je, naprimjer, preko dvadeset kilograma sladoleda i puno više nego što su naučnici očekivali.
Prijašnje procjene su bile niže jer se pretpostavljalo kako većina energije koju zahtijeva reprodukcija završava u fetusu koji je relativno mali. Međutim, ispostavilo se kako energija uložena u tkivo bebe čini samo 4% ukupne energije koju traži trudnoća. Ostalih 96% odlazi na dodatno „gorivo“ koje traži samo tijelo majke.
Ovo je rezultat dugogodišnjeg istraživanja metabolizma koje je sa saradnicima proveo doktor Dustin Marshall, biolog sa Univerziteta Monash u Melburnu. Različite vrste imaju različite potrebe za energijom. Toplokrvni sisari, naprimjer, održavaju vlastitu temperaturu i ostaju aktivne i kad vanjska temperatura padne.
Ali, ovo ima i svoju drugu stranu. Održavanje visoke metaboličke stope od toplokrvnih sisara zahtijeva stalno nadoknađivanje energije dok hladnokrvne zmije mogu provesti sedmice bez hrane.
Doktor Marshall je sabrao i poredio količine energije koju desetine različitih vrsta potroše tokom života. Uzeo je u obzir da većina ženki osim što troše energiju za vlastite potrebe trebaju i dodatne količine energije za podmladak.
On i njegov tim su proučili postojeće podatke o energiji sadržanoj u tkivima fetusa, a mjerili su stanje metabolizma kod trudnica koje se može procijeniti na osnovu njihove potrošnje kisika. Sumiranjem dobijenih podataka mogli su izračunati energetski trošak reprodukcije za 81 vrstu, od insekata do zmija i koza.
Zaključili su kako veličina životinje ima ogroman utjecaj na količinu energije koja se troši za reprodukciju. Nekim mikroskopskim životinjama je potreban milioniti dio kalorije po jednom potomku, dok jelenima za jedno mladunče treba 112,000 kalorija.
Veliku ulogu igra i metabolizam. Toplokrvni sisari troše tri puta više energije od gmizavaca i drugih hladnokrvnih životinja slične veličine.
Najveće iznenađenje istraživanja je bilo otkriće kako indirektni utrošak energije u trudnoći daleko prevazilazi onaj direktni. Najekstremniji slučajevi su kod sisara gdje svega desetak posto energije odlazi na samo mladunče.
„To me je zapanjilo. Mnogo puta smo se vraćali na početak jer su praktični rezultati bili preveliki u odnosu na teoriju“, rekao je Marshall. Drugi naučnici, poput biologa Davida Reznicka sa kalifornijskog univerziteta Riversdale, dijele njegovo čuđenje i dodaju kako je iznenađujuće da se niko do sada nije bavio ovim pitanjem.
Studija nudi zaključke o tome zašto neke vrste moraju utrošiti više energije za dobijanje potomstva od drugih. Zmije koje polažu jaja koriste puno manje energije od onih koji rađaju žive mlade. Dok druge moraju „izdržavati“ mladunce u utrobi, ove prve se ranije rješavaju tog izazova.
Razloga zbog kojih sisari troše toliko energije je puno. Naprimjer, mnoge vrste stvaraju posteljicu putem koje se vrši ishrana mladunčadi. Marshall vjeruje kako ljudi plaćaju najveću cijenu jer trudnoća kod njih traje duže nego kod drugih vrsta. On kaže kako zbog toga sisari i ulažu veće napore za brigu o mladima od drugih vrsta: „Recimo to tako, da sisari u startu imaju veće nepovratne troškove.“
