Science Advances, naučni žurnal Američke asocijacije za napredak nauke, objavio je krajem juna studiju koja pokazuje kako veza sa zelenilom doslovno produžava život. Naime, kako prenosi Washington Post, neposredna i dugotrajna blizina zelenila u čovjekovom mjestu stanovanja može u prosjeku produžiti život za oko dvije i po godine.
Ova studija sadrži nalaze istraživanja utjecaja okoliša na biološko starenje provedenog na više od 900 ljudi u četiri grada Sjedinjenih Američkih Država. Prema riječima istraživača, ona pokazuje kako život u blizini zelenih površina uzrokuje biološke i molekularne promjene koje se čak mogu detektirati u krvi.
Da bi istražili povezanost između dugotrajne blizine zelenila i starenja, naučnici su na ispitanicima tokom dvadeset godina pratili biološke promjene povezane sa starenjem i poredili ih sa određenim parametrima mjerenim na uzorcima uzetima iz okoline u kojoj žive. Koristeći DNK iz krvi, bili su u mogućnosti da mjere biološku starost na molekularnom nivou analizirajući male promjene u načinu na koji rade geni povezani sa procesom starenja.
Voditeljica istraživanja, profesorica Lifang Hou sa univerziteta Northwestern, rekla je kako biološka starost osobe može odstupati od njene stvarne starosne dobi, te kako osobe koje ubrzano stare imaju veći rizik od kardio-vaskularnih oboljenja, raka ili Alzheimerove bolesti. „Biološka starost stvarno ovisi o tome šta radimo i kako živimo, uključujući i ono čime se hranimo i koliko smo fizički aktivni“, kaže Hou a njena studija pokazuje kako biološko starenje nije povezano samo sa individualnim navikama nego i sa mjestom stanovanja i uslovima u zajednici.
I kod nas se često može čuti kako su naši stari zahvaljujući bliskosti sa prirodom imali bolje zdravlje i duži život. Poznati su primjeri brojnih stogodišnjaka sa bosanskohercegovačkih planina ali čini se da je za uvriježeno mišljenje i opće mjesto svih rasprava „selo vs. grad“ sada stigla i naučna potvrda. Zelenilo i priroda definitivno imaju utjecaja na način ekspresije gena, zaključak je ove studije.
„Ovo je jedna od prvih studija koje stvarno pokazuju kako nam izloženost prirodi i življenje u zelenijim područjima mogu doslovno ući pod kožu i čak dovesti do takvih fundamentalnih promjena na biomarkerima starenja,“ kaže epidemiolog sa Harvarda Peter James.
U radu na studiji su korištene satelitske snimke i naučno prihvaćena metodologija određivanja kvantiteta vegetacije, te su identificirane zone zelenila u blizini mjesta stanovanja ispitanika. Ova metoda, dakle, ne tretira koja vrsta vegetacije i koji tip zelene površine su u pitanju – ne pravi razliku između parkova, šuma, livada, golf terena niti između trave, žbunja ili drveća. No, jasno je da veza između blizine zelenila i zdravijeg i dužeg života definitivno postoji.
Ova studija ne daje odgovore na brojna pitanja kao što su zašto se biološko starenje ne dešava jednako kod ljudi različitih rasa, spola ili socio-ekonomskog statusa. Naprimjer, kod afroameričkih ispitanika su zabilježeni slučajevi usporavanja biološkog starenja od svega godinu dana, što je ispod prosjeka studije od dvije i po godine. Stručnjaci smatraju kako je potrebno obaviti dodatna istraživanja i uraditi nove studije da bi se izvukli zaključci o tome šta je potrebno učiniti i koje je determinante još potrebno uvažiti kako bismo imali konkretne benefite od ovih spoznaja.
Do tad, ovo istraživanje bi trebalo potaknuti ljude da više razmišljaju o svome okruženju i budu svjesni da i ono utječe na njihovo zdravlje, baš kao i hrana, vježbanje ili kvalitetan san. Takođe, rezultati studije bi trebali biti i vodilja onima koji kroje politike i planove da unesu više prirode u svakodnevne živote ljudi.
„Moramo mijenjati naše poglede na zelene površine i stvarno ih posmatrati kao esencijalne dijelove infrastrukture, baš kao i vodosnabdijevanje, kanalizaciju i odvoz smeća. To nam kao ljudskim bićima treba da budemo zdravi i energični,“ zaključuje harvardski profesor Peter James.
