Hipotetička pitanja su u nauci uvijek zabavna jer nas navode da o onom što poznajemo razmišljamo u drugačijem svjetlu. Na taj način možemo propitati i bolje razumjeti i to kolika je naša planeta, pa se ovom prilikom zapitajmo šta bi se desilo kada bi se ona odjednom prestala okretati oko svoje osovine.
Najprije, zamislimo da se taj prestanak rotacije desi u samo jednoj sekundi. To bi na ekvatoru izgledalo kao da ste u automobilu koji se kreće brzinom od 1,670 kilometara na sat i da naglo nagazite na kočnicu. Ako se nalazite u stanu, bili biste bačeni od najbliži zid prema istoku snagom 47 puta jačom od sile Zemljine teže. Dobre su vijesti da je moguće da biste se iz toga izvukli živi, ali teško da biste preživjeli sve ostalo što slijedi.
Iako bi planeta prestala sa rotacijom, sve drugo bi se usljed inercije nastavilo kretati istom brzinom kao ranije – uključujući atmosferu i okeane. Puhao bi vjetar četiri puta brži i snažniji od najbržeg vjetra koji je ikad zabilježen, a on se kretao brzinom od 408 km/h. Kao rezultat svega ovoga doživjeli biste i cunami koji bi uništio sve što nisu uništili vjetrovi, iako toga ne bi bilo mnogo.
Razmjere štete bi očito bile najveće u blizini ekvatora, ali nemojte misliti da bi vam puno pomoglo ukoliko biste bili u blizini polova. Zbog svoje rotacije Zemlja je blago spljoštena, tako da su polovi za nekih 21 kilometar bliži njenom središtu nego ekvator. Bez rotacije bi okeani krenuli prema polovima, gdje je gravitacija najjača, što bi dovelo do razornih potresa i stvaranja jednog velikog megakontinenta koji bi razdvajao dva kontinenta u visini ekvatora odakle se voda povukla.
Prema riječima naučnika Witolda Fraczeka iz analitičke kompanije Esri, Sjeverni okean bi potopio većinu Europe i Rusije, pod vodom bi bio i Grenland, kao i cijela Kanada, te dijelovi Sjedinjenih Američkih Država uključujući i gradove Seattle, Chicago i Boston. Na južnoj hemisferi, okean bi prekrivao velike dijelove Argentine, Čilea i Novog Zelanda, kao i čitav Antarktik.
Tako, ako neki supernegativac planira usporiti Zemlju, najbolje bi mu bilo da za sebe napravi dobro opremljenu plutajuću bazu na Sjevernom polu. Dobra lokacija uvijek znači prednost, ali ni tad stvari ne izgledaju dobro u dužoj perspektivi. Bez rotacije Zemlja ne bi imala magnetno polje, a ono malo preživjelih organizama bi podleglo od radijacije.
U svakom slučaju, nema potrebe za brigom oko naglog usporavanja planete, iako ona već odavno usporava sama od sebe. U posljednjih sto godina, dužina dana se povećala za 1.7 milisekundu. Ovaj dugoročni trend je posljedica plimnih efekata između Zemlje i Mjeseca, ali dužina dana zavisi i od drugih stvari. Kako god, trebalo bi 18.5 milijardi godina da Zemlja uspori toliko da joj jedan dan traje godinu.
