Naomi Klein je nagrađivana novinarka, književnica i profesorica klimatskog prava na Univerzitetu Britanska Kolumbija, te osnivačica Centra za klimatsku pravdu pri ovom univerzitetu. Astra Taylor je dokumentaristica i progresivna autorica, te osnivačica organizacije Debt Collective za borbu protiv dužničkog ropstva. Njih dvije su sredinom aprila u The Guardianu objavile zapažen tekst pod naslovom „Uspon fašizma posljednjeg doba“ u kojem upozoravaju kako se najmoćniji ljudi svijeta pripremaju za njegov kraj, kojeg grozničavo pokušavaju ubrzati.
Prema Klein i Taylor, upravo to je razlog zbog čega krajnji desničari širom svijeta zagovaraju naoružavanje i zatvaranje svojih država, stvarajući neku vrstu „bogatih bunker-nacija“. One su upoređivale sličnosti i razlike između različitih politika krajnje desnice u svijetu, u želji da istraže porast – kako ga nazivaju – „fašizma posljednjeg doba“, ali i da ponude svijetu odgovor na ovaj fenomen.
Osim toga, razmatrale su i paralele u odnosu na uspon fašizma i nacizma u Italiji i Njemačkoj u prošlom stoljeću.
„Fašizam je uvijek pokušaj desnice da riješi krizu svoga doba. Tridesetih smo u Njemačkoj imali pokušaj rješavanja poniženja iz Prvog svjetskog rata, velike ekonomske krize, i pokušaj stvaranja jedinstva unutar vlastite grupe. Ali, naše doba je drugačije. Mi se nalazimo u trenutku u kojem naše elite razumiju da je naš ekonomski model u sukobu sa životom na Zemlji“, kazala je o tome Klein u nedavnom intervjuu za Democracy Now!
Borba za što skoriji kraj svijeta i „uznesenje vjernih“
Jednostavno, tolika eksploatacija svega što se može pretvoriti u novac i energiju nije održiva, i autorice teksta „Uspon fašizma posljednjeg doba“ smatraju kako nije slučajno da su se oko Donalda Trumpa okupili najbogatiji ljudi svijeta. Po njihovom mišljenju, riječ je o ljudima koji su već digli ruke od planete Zemlje i koji se već uveliko nalaze u apokaliptičnoj groznici. Otud njihov toliki interes za osvajanje Svemira, a otud i politike koje zagovaraju koncept bunker-država.
„Sve to prati narativ sličan biblijskoj priči o uznesenju i, naravno, u Trumpovom savezu ima puno ljudi koji vjeruju u to kao što su, naprimjer, kršćanski cionista Mike Huckabee ili Pete Hegseth koji vjeruju da nam nadolazi posljednje doba i da će se sve to dogoditi u Izraelu, te da svi ovi užasi predstavljaju dobre znakove za one koji vjeruju u uznesenje. To znači da kraj dolazi i da će vjernici biti uzneseni u zlatni grad na nebu. Međutim, u to se uklapa i sekularno gledište prema kojem vas štite vaše bogatstvo ili državljanstvo i u kojem oni predstavljaju taj zlatni utvrđeni grad“, objašnjava Klein, koja je svjetsku slavu stekla poznatom knjigom No Logo.
Neke od tih apokaliptičnih vizija, dakle, korijen imaju u religiji, dok neke nemaju veze s njom. U religijski pristup se uklapa i narativ o Velikom Izraelu kao preduslovu za povratak Mesije i izgradnju Trećeg hrama, tako da dolazi do preklapanja interesa američkih religijskih ekstremista i vlade Benjamina Netanyahua.
„Da li Trump vjeruje u to? Čisto sumnjam. On u Gazi vidi resurse, novac, privatne resorte, ali interes u smislu krajnjeg cilja je prilično konstantan, a taj cilj jeste depopulacija Gaze – uklanjanje Palestinaca bilo ubijanjem, bilo protjerivanjem i etničkim čišćenjem. Za vrijeme Bidenove administracije imali smo negiranje da se to dešava, dok je kod Trumpa to sasvim otvoreno.“
Izrael kao model i inspiracija
Autorice u tekstu pišu kako postoji stanovito poklapanje interesa oko Izraela. Naprimjer, tehnološki oligarsi u Izraelu vide primjer države koja je stvorena na papiru i koju u svom tech-cionizmu vide kao model za privatne gradove ili državice, privatizirane korporativne sredine koje odudaraju od tradicionalnog modela na kojem su države i nacije utemeljene. Takve privatne državice su sljedeći korak u želji tehnoloških magnata da budu izuzeti od pravila koje u državama važe za sve građane.
Ovo je nešto što bi predstavljalo novitet u promišljanju odnosa među ljudima i državama, i protivi se načinima na koji smo društvo zamišljali do sada. Zbog toga podrška ovih krugova Izraelu ne predstavlja samo manifestaciju klasičnog jevrejskog ili kršćanskog cionizma, nego i ideju kreiranja tehnološki naprednih „startup“ državica.
„Izrael je gradio imidž države kakvu bi oni željeli napraviti u San Franciscu – da mogu izbaciti svakog ko se ne slaže s njima, ko je siromašan, ko ima više potreba od drugih, i da kreiraju svoju privatiziranu korporativnu utopiju. Ne kažem da je ovo jedna koherentna agenda, tu je puno priča koje se prepliću i preklapaju, a koje imaju slične ciljeve“, navodi autorica.
Međutim, većina ljudi koji podržavaju Trumpa spadaju upravo u siromašnije slojeve društva i ne mogu se ubrojiti među one kojima bi koncept ovakvih država bio u interesu. Klein smatra kako ova podrška ima objašnjenje u narastajućem desničarskom kršćanskom sentimentu koji teži jedinstvenoj etničkoj državi, odnosno nekoj zatvorenoj bijeloj kršćanskoj Americi koju promovišu ličnosti poput Stevea Bannona. Za takve aspiracije model Izraela kao zatvorene i utvrđene etno-države usred silnih neprijatelja služi kao uzor.
Fašizam posljednjeg dana – represija kao preduvjet
Saradnja desničarskih pokreta od SAD, preko Brazila, nekih evropskih zemalja pa sve do Indije i Australije nije tajna ni skrivena. Riječ je o međunarodnim projektima gdje ove države utječu jedne na druge, a najvidljivija poveznica je mržnja prema imigrantima koja ih odlikuje.
Takođe, očit je i njihov otpor prema borbi protiv klimatskih promjena. Ovo se nadovezuje na mržnju protiv imigrantima, budući da će u budućnosti biti sve više ljudi koji će se morati seliti zbog utjecaja klimatskih promjena. Sve to, po autoricama teksta „Uspon fašizma posljednjeg doba“ dovodi do začaranog kruga koji hrani ideju o zatvaranju i formiranju bunker-država.
O tome Klein kaže: „Sve se svodi na zaštitu vlastite grupe, i izbacivanje drugih grupa. Ako u Trumpovoj MAGA bazi glasača postoji podrška Izraelu, to je manje zbog ljubavi prema Izraelu a više zbog identifikacije – oni tamo rade ono što bismo mi željeli raditi ovdje“.
Pa, šta je – onda – taj fašizam posljednjeg doba? Autorice ga opisuju kao mračni fatalizam i konačno utočište za one kojima je lakše slaviti uništenje nego zamisliti život bez vlastite nadmoći. Za to nalaze potvrdu u cijelom nizu izjava američkih tehnoloških tajkuna i političara, poput one potpredsjednika JD Vancea (inače bivšeg uposlenika Petera Thiela) u kojoj je ljubav i milosrđe rezervisao samo za Ameriku, a za „ostatak svijeta ukoliko nešto preostane“, ili u činjenicama da je Mark Zuckerberg kupio podzemno luksuzno sklonište na Havajima, dok je Thiel planirao graditi neku vrstu utočišta za superbogate na Novom Zelandu.
Veoma zanimljiv članak odbija mogućnost da je riječ o paranoji, i tvrdi da je na sceni pokušaj da se svim silama ubrzava kraj svijeta, te da zbog toga desničari odbijaju politike smanjenja zagađenja, forsiraju ratobornu retoriku i čine sve u korist devastacije planete.
„Silikonska dolina je završila sa altruizmom, na bilo koji način. Meta Marka Zuckerberga naginje kulturi koja promoviše agresivnost. Alex Karp kritikuje samokritičnost onih koji dovode u pitanje američku superiornost i prednosti autonomnih sistema naoružanja (kao i unosne poslove sa vojskom koji su mu donijeli bogatstvo). Nakon poraza u Wisconsinu, Musk se iskalio govoreći Joeu Roganu kako je ’empatija slabost zapadne civilizacije’ i kako je čovječanstvo samo biološka baza za nastanak supercivilizacije. To znači da smo mi ljudi samo hrana za Grok – AI servis u njegovom vlasništvu“, kaže se u članku.
Ima li nade?
Ideje ovih oligarha da uspostave „mini-državice“ u kojima bi vrijedila njihova pravila donekle podsjećaju na uspostavu zona slobodne trgovine koji bi se natjecale u privlačenju kapitala, ali ide puno dalje od toga do sad poznatog koncepta. Sam Donald Trump je u kampanji 2023. godine priznao kako razmatra stvaranje deset takvih „slobodnih gradova“, iako njegova baza nije bila u stanju razumjeti šta to ustvari znači. Ali, prema Klein i Taylor, to ne može proći bez represije.
„Represija je veliki dio svakog fašističkog projekta budući da se ‘drugi i drugačiji’ moraju ograničiti. Za ‘one druge’ nema mjesta. Trump je u kampanji svojoj bazi obećao svašta – obećao je zaustaviti inflaciju, vratiti radna mjesta, ali ništa od toga ne ispunjava. Sve što može ponuditi je sadizam i spektakl. On je prije svega televizijski producent, on stvara spektakl i što manje ima za ponuditi u smislu ekonomije i nečega opipljivog, više će se oslanjati na sadizam“, kaže Klein.
Ona navodi kako je fašizam prošlog stoljeća imao neki horizont. Imao je apokaliptičnu dimenziju, ali je ljudima bilo obećano kako će nakon apokalipse nastupiti neko idilično doba u kojem će moći živjeti. Iako Trump govori o nekom zlatnom dobu, ne postoji nikakva budućnost u koju njegova baza vjeruje. Oni budućnost vide kao beskonačni rat, zato se barikadiraju, zato ulažu u zlato i kriptovalute, jer misle da sve ide prema dnu. Sve se svodi na to da oni ne vjeruju u budućnost.
„Mislim da nikad nisam naišla na širu koaliciju od one koja bi se mogla okupiti oko ideje u kojoj vjerujemo u ovaj svijet i u budućnost. Jer, s druge strane imamo ljude koji se predano klade protiv budućnosti. Ne samo da se klade protiv budućnosti, nego potpiruju vatre koje pale ovaj svijet. Ako pogledamo na ispraznost onoga u šta oni vjeruju, onda nam je samo od sebe jasno šta trebaju raditi ljudi koji vjeruju u ovaj svijet, u ljepotu stvaranja i koji vjeruju jedni u druge“, poručuje Naomi Klein.
