Mladi se kao glasači ili kandidati nedovoljno pojavljuju u izbornim ciklusima. Zanimljivo je da stranke i druge političke organizacije najviše pričaju o mladima, a u isto vrijeme kandiduju najmanje mladih ljudi, šta nam to pokazuje? Da se o mladima govori tek paušalno i uglavnom samo pred izbore.
Izbori, izborna kampanja, izborni dan, koalicije, programi samo su neke od nepoznanica sa kojima se susreću mladi ljudi koji često zbog neznanja glume indiferentnost prema navedenom konceptu. Kada se kaže neznanje misli se na političku kulturu, stepen političkog obrazovanja i uopšte interesovanja. Ovo se dešava kako na državnom tako i na lokalnom nivou.
Mladi uglavnom nezainteresirani za izbore
Jedno od mjesta koje je ozbiljno pogođeno apatijom mladih glasača je i Foča. Uzimajući u obzir činjenicu da spada među demografski starije opštine u Bosni i Hercegovini taj probem je još veći. Prema riječima demografa Steve Pašalića koji se godinama bavi istraživanjem demografskih resursa, održivosti i prostornog razvoja opština Republike Srpske, u demokrafskom smislu Foča spada u četvrtu grupu lokalnih zajednica, odnosno one koje karakterišu oslabljeni demografski resursi (podaci iz 2020. godine).
I ono malo mladih ljudi koji obitavaju na teritoriji ove opštine nisu zainteresovani za izborni ciklus, ali i period između izbornih ciklusa koji bi trebao predstavljati neki vid konstantne participacije u društvenom životu.
To ne bi trebalo čuditi, jer prema podacima Centralne izborne komisije BiH o starosnoj strukturi glasača na izborima 2020. godine je 16,52% glasača bilo mlađe od 30 godina, dok je 83,48% njih bilo starije od 30 godina. Konkretno za Opštinu Foča, broj glasača koji je iskoristio svoje glasačko pravo je bio 9857, od toga 1549 su bili glasači do 30 godina.
Kratko anketno istraživanje na ulicama Foče pokazalo je značajnu podijeljenost u mišljenjima među osobama mlađim od 35 godina. Njih 40% uopšte ne planira izaći na glasanje i veliki broj se izjašnjava kao apolitičan, 30% je odlučno u namjeri da iskoristi svoje demokratsko pravo i glasa, 20% ispitanika je nesigurno i čeka da vidi ko će se naći u izbornoj trci, dok se 10% izjasnilo kako nikada do sada nisu ni glasali.
Nameće se pitanje šta je to što je potrebno uraditi u državi ali i u maloj lokalnoj zajednici kao što je Foča kako bi potaknuli određenu grupaciju na aktivnije političko djelovanje. Problem je potrebno sagledati iz više uglova, te čuti mišljenja ljudi koji su relevantni da razgovaraju na ovu temu.
Bodiroga: Mladi ljudi nisu svjesni svoje jačine
Jedan od relevantnijih sagovornika za ovu temu je zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga, mladi političar iz Foče. On je u lokalnoj zajednici poznat i kao stomatolog, te sportista i sportski radnik, budući da je majstor karatea i trener ove borilačke vještine. Donedavno je vodio treninge u karate klubu “Nipon” u Foči, a ulaskom u politiku je prestao da se takmiči.
On kaže kako je u politiku ušao jer nije više mogao da gleda nepravdu i neke stvari koje su suprotne onome što dopuštaju njegovo vaspitanje i njegovi pogledi na život. Aktivirao se 2013. godine u mjesnom odboru, zatim bio posmatrač na nekoliko narednih izbora, da bi postao član opštinskog odbora svoje stranke nakon čega je 2020. postao odbornik u skupštini opštine Foča, a 2022. poslanik u NSRS.
“Htio sam da pokušam nekim svojim skromnim djelovanjem, iskustvom, poznanstvima koje sam sklopio u toku sportske karijere da prenesem poruku mladim ljudima da se može uspjeti. Želio sam da pokažem da nisu svi isti jer je ovaj sistem nametnuo tu mantru da je tako”, govori Bodiroga i dodaje da je veliku podršku imao u bratu koji se isto rano počeo baviti politikom i postao odbornik.
Bodiroga ističe kako, nažalost, mladi ljudi nisu svjesni kolika je njihova jačina i težina. S druge strane, ponosan je kako će lista njegove stranke na lokalnim izborima imati dosta mladih i obrazovanih ljudi, čemu je i sam vjerovatno doprinio.
“Kada mladi vide nepravdu oko sebe ali i nepristojne izjave, kada čuju da je neki tamo komšija kupio diplomu pa je postao čak i direktor, kada to sve sagledaju oko sebe ponekad pomislim da oni čak i dobiju podršku od roditelja da idu odavde. Suština je da svi samo žele da imaju šansu. Nažalost, svi znamo da su penzioneri najveće glasačko tijelo a teško je očekivati da ta generacija bude neki generator promjena”, naglašava Bodiroga.
Aktivnim angažmanom protiv apatije i bojkota
Vanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjeku Sociologija Sarina Bakić o apatiji mladih ljudi kao glasača ali i nekoj vrsti bojkota izbornog ciklusa kaže kako apatija i kolektivni bojkot u sociološkom kontekstu predstavalju dva prilično različita fenomena.
“Kada govorimo o apatiji mladih, ovdje prvenstveno mislimo na nedostatak interesa, motivacije ili angažmana većeg broja mladih u političkom procesu. Razlozi apatije uključuju osjećaj bespomoćnosti, beznadežnosti, tešku ekonomsku situaciju, te nedostatak povjerenja u političke institucije, a ovaj razlog je u mojim razgovorima sa studentima i studenticama najprisutniji. Često je u pitanju i njihova percepcija da politika nije relevantna za njihove živote”, objašnjava profesorica Bakić.
Ona ne smatra da je riječ o kolektivnom bojkotu političkih procesa, jer bi u sociološkom smislu to ipak bila konkretna veća grupa mladih ljudi koja ne učestvuje u političkim procesima, uključujući i glasanje na izborima, kao način izražavanja nezadovoljstva ili protesta protiv aktuelnog političkog sistema ili političkih aktera.
“Kod nas nije u pitanju ovaj vid organizovanog bojkota, više je, prema mom mišljenju, u pitanju činjenica da se mladi osjećaju ignorisano ili nezastupljeno u društvu u opštem smislu, pa onda odlučuju bojkovati izbore kao način izražavanja svog nezadovoljstva”, kaže profesorica i dodaje kako ova pojava nije karakteristična samo za mlade, već i za druge društvene grupe u Bosni i Hercegovini.
I ona se slaže kako je procenat mladih glasača od 16% jako nizak, te da povećanje interesa mladih u BiH za politiku i izborne procese treba predstavljati prioritet. Ključna je uloga neprestane edukacije, jer je vidljivo itekako da mladi ljudi često nemaju dovoljno adekvatnog znanja kada su u pitanju politički sistem Bosne i Hercegovine, politički procesi i nadležnosti različitih institucija u našoj državi.
“Vrlo je važno obrazovati mlade ljude o politici i naglašavati da njihov angažman može itekako uticati na situaciju u društvu u različitim segmentima. Nadalje, važno je i da u Bosni i Hercegovini, političarke i političari povezuju svoje politike sa interesima mladih ljudi, što je prema mom mišljenju nedovoljno. Teme kao što su obrazovanje, zapošljavanje, zaštita životne sredine, ljudska prava manjinskih grupa jesu teme na kojima se može poticati zainteresovanost mladih ljudi za politiku i političke procese”, ističe profesorica Sarina Bakić, te dodaje kako se digitalni mediji trebaju ozbiljnije i odgovornije koristiti za podizanje svijesti mladih o značaju politike i njihovo motiviranje za konkretnije učestvovanje u društvu i društvenim promjenama.
“Također, važno je konstantno u fokusu ohrabrivati i razvijati kulturu volonterizma, organizacije različitih radionica, političkih rasprava na teme koje mlade ljude interesuju, što će, sigurna sam, potaći neke mlade ljude da budu i politički, ali prvenstveno društveno angažirani. Uz sve ovo navedeno, važna je podrška mladim političkim liderima, jer podrška i promocija mladih lidera koji su aktivni, koji su doprinijeli promjenama u društvu ili barem nekim njegovim segmentima mogu predstavljati inspiraciju mnogim drugim mladim ljudima”, zaključuje profesorica sarajevskog FPN-a.
Medijske navike mladih traže novi pristup
Politikolog Nataša Maletić Savić ukazuje kako je evidentno da se i ovaj problem razlikuje od regije do regije, i da zavisi i od veličine mjesta o kojem je riječ.
“Uzmimo primjer većih gradova, tu bih rekla da se situacija mjenja u korist samih kandidatura. Sve više je mladih ljudi koji se odvaže kandidovati, neki od njih se tako nađu i u skupštinama na lokalnom nivou, ali takođe ima primjera i u skupštinama na državnom nivou. Šta je poveznica svim tim mladim ljudima? Istakli su se na neki način ili…? Obično je riječ o opozicionim kandidatima koji uvijek imaju materijala za rad. Zanimljivo je da su upravo takvi kandidati pokupili simpatije i starijih sugrađana tako da su iza sebe imali čitavu armiju glasača”, kaže ona i postavlja pitanje šta se dešava sa mladim ljudima kao glasačima?
Odgovor nalazi u pretpostavci da su mladi apatični dobrim dijelom i zato što su okruženi negativnim vijestima i dešavanjima, a osim toga nisu dovoljno edukovani. Politički sistem BiH je dovoljno komplikovan sam po sebi, pa bi – po njoj – tu trebalo mnogo ozbiljnije pristupiti što kroz radionice, sekcije, ali i kroz predmet demokratije u skolama.
“Trebamo biti svjesni kada posmatramo ovu temu da konzumacija informacija i medija nije ista kod starijih generacija i kod mladih. Evo uzmimo za primjer maturante, to su ujedno i glasači po prvi put. Govorimo o 2006 godištu, ti ljudi su rođeni, stasavali i odrastali u vrijeme masmedija i ne možemo očekivati od njih da se usaglase sa nekim sadržajima i politikama kakve su vladale u vrijeme njihovih roditelja. Oni danas žele zabavne sadržaje, a politika to realno nije. Kod njih se cijeni atraktivnost i brzina to je novi diskurs”, upozorava Nataša Maletić Savić.
