Danas se obilježava Ljubičasti dan – događaj posvećen podizanju svijesti o epilepsiji i odbacivanju predrasuda i mitova o ovom neurološkom poremećaju. Dvadeset i šesti mart je izabran za dan kada aktivisti širom svijeta nose ljubičaste boje i skreću pažnju na svakodnevne poteškoće i društvenu stigmu sa kojom se suočavaju osobe koje pate od epilepsije.
Šta je Ljubičasti dan?
Ovaj događaj je pokrenula devetogodišnjakinja Cassidy Megan iz Kanade, kojoj je postavljena dijagnoza epilepsije. Motivirana svojim vlastitim iskustvima, te predrasudama i nerazumijevanjem na koje je nailazila u okolini, odlučila je progovoriti i potaknuti i druge da otvoreno govore o životu sa epilepsijom. Udruženja koja se bave ovim poremećajem su podržala njenu ideju i Cassidy je uskoro postala lice borbe za podizanje svijesti o epilepsiji i razbijanje društvene stigme.
Od 2008. godine do danas, Ljubičasti dan je prerastao u globalni pokret prisutan u desetinama država, uključujući i našu. Dan je to kada brojni aktivisti i stručnjaci održavaju kampanje, savjetovanja, radionice i druge događaje obilježene prepoznatljivom ljubičastom bojom.
Inače, ljubičasta boja ili preciznije boja lavande smatra se bojom koja simbolizira samoću. Ova boja je izabrana da predstavi svakodnevnu borbu sa kojom žive osobe sa epilepsijom i da poziva na razumijevanje i solidarnost.
Naime, unatoč napretku u medicini, o epilepsiji se i dalje ne zna dovoljno, i na nju ljudi često gledaju u svjetlu ranijih shvatanja i predrasuda. Mnogi ljudi sa epilepijom se susreću sa diskriminacijom zbog mitova i nedovoljnog znanja o ovom poremećaju i njegovim manifestacijama. Pokreti kao što je Ljubičasti dan stoga imaju veliki značaj u odbacivanju zabluda, poticanju na razgovor i pružanju podrške onima kojima je ona potrebna.
Šta je epilepsija?
Epilepsija je neurološki poremećaj kojeg karakteriziraju povremeni napadi. Ovi napadi su rezultat netipične električne aktivnosti mozga, i mogu biti jako različiti po svojoj snazi i trajanju. Osim toga, različito se i manifestiraju – od blage nesvjestice pa do nekontroliranih konvulzija.
Epilepsijom je širom svijeta pogođeno oko 50 miliona ljudi, što je čini jednim od najčešćih neuroloških poremećaja. No, iako je prilično često, ovo stanje još uvijek nailazi na nerazumijevanje okoline.
Epilepsija može biti stvar genetike, ali može nastati i nakon povrede mozga ili usljed određenih razvojnih poremećaja poput autizma. U mnogim slučajevima, uzrok ostaje nepoznat.
Iako ovo stanje nije trajno izlječivo, postoje načini da se epileptičarima olakšava život. Najprije su tu antiepileptički lijekovi koji sprečavaju ili ublažavaju napade, a nekad su mogući i hirurški zahvati sa istim ciljem. Osobama koje žive sa epilepsijom se preporučuje i specifičan način ishrane, kao i izbjegavanje stanja koja mogu pospješiti napade, kao što su stres ili manjak sna.
Šta treba naučiti ovog Ljubičastog dana?
Epilepsija nije prelazna – Ne možete „pokupiti“ epilepsiju ukoliko u blizini imate nekoga sa epilepsijom ili ako učestalo komunicirate sa osobama koje imaju ovaj poremećaj.
Osobe sa epilepsijom nemaju mentalno oboljenje – epilepsija je neurološko stanje, a ne mentalni poremećaj kao što je to npr. shizofrenija.
Epileptične napade ne moraju uvijek pratiti konvulzije – oni se nekada znaju ispoljiti i samo kao period zagledanosti u jednu tačku ili kratka smušenost, važno ih je znati prepoznati.
Ljudi sa epilepsijom mogu živjeti sasvim normalan život – većina ljudi sa epilepsijom žive zdrave i produktivne živote uz odgovarajući tretman i neke prilagodbe.
Trepćuća svjetla ne izazivaju obavezno epileptične napade – iako postoji fotosenzitivna epilepsija, na nju otpada samo 3% – 5% slučajeva ovog poremećaja. Većini osoba sa epilepsijom ne smetaju trepćuća svjetla.
Tokom epileptičnog napada osoba neće „progutati jezik“ – nemoguće je progutati jezik tokom napada i osobama sa epilepsijom tokom napada ne treba pokušavati ugurati stvari u usta. Naprotiv, to može biti opasno i radije okrenite osobu na bok i pokušajte spriječiti da se nehotice ozlijedi.
